Hajrudin Somun: Ukrajina i BiH - šta smjeraju balkanski putinčići?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kako god se koja varijanta daljeg razvoja ratnog stanja između Ukrajine i Rusije pojavi u javnosti, i kad bih htio ne mogu da u njoj ne vidim mogući ili nemogući odraz na rasplet naših balkanskih političkih sukoba i tenzija.

Slučajno ili ne, na istoku Evrope napetosti dostižu vrhunac oko Ukrajine, a na njenom jugoistoku oko Bosne i Hercegovine.

Trending

Objava Fudbalskog saveza BiH izazvala lavinu komentara: 'Vico, trepni dva puta ako si otet'

Piše: Hajrudin Somun, za Radiosarajevo.ba

U Ukrajini samo što nije planulo, neki kažu da se čeka kraj Zimske olimpijade u Pekingu, gdje je ruski predsjednik Putin od kineskog Xi-ja dobio moralnu podršku. U Bosni i Hercegovini još se lome pregovaračka koplja, a njen glavni razbijač Milorad Dodik mjesec po mjesec odgađa glavni udarac.

Prema toj najsvježijoj varijanti američkih i britanskih sigurnosnih službi Rusija planira prirediti lažni ukrajinski napad koji bi joj poslužio kao povod za invaziju. Na primjer napad na Ukrajince koji govore ruski, pa onda inscenirati njihovo ubistvo, mrtva tijela, razrušene građevine, snimke uništenog američkog oružja.

Srpski svat

Slične argumente, podsjećaju te službe, Rusija je koristila i prije aneksije Krima 2014. A zar ne liče na pogibiju srpskog svata na Baščaršiji 1992., koje i danas djeca po Srbiji i po srpskim školama van Srbije uče kao povod za pohod JNA na Bosnu i Hercegovinu? Ili još više na masakr na Markalama čija je tužna godišnjica obilježena 5. februara. I o kojoj srpsku djecu u polovini BoiH uče da je granata koja je usmrtila 68 i ranila preko 140 građana Sarajeva ispaljena s položaja „muslimanske“ armije BiH.

Stanja u BiH i ono u Ukrajini nisu identična, ali postaju gotovo ista kad im se glavni unutrašnji i vanjski pokretački motori posmatraju u zrcalu i ogledaju u strateškim ciljevima najbližeg okruženja. Ukrajini sa sjevera stiže prijetnja po njenu teško stečenu nezavisnost i suverenitet, koji je već okrnjen ruskom aneksijom Krima, a teritorijalni integritet narušen u pobunjenim pokrajinama Donecku i Luhansku.

Bosni i Hercegovini opasnost po njen teritorijalni integritetu građena je već u Dejtonski ustav na koji se poziva vođa njenog manjeg entiteta Milorad Dodik, a stiže i s istoka i zapada od Srbije i Hrvatske čije političko vođstvo se usteže da joj prizna suverenitet.

Iako su u Dejtonu bivši hrvatski i srbijanski predsjednici bili kao učesnici u ratu protiv Bosne i Hercegovine, njihovi današnji nasljednici im pripisuju ulogu garanta, a sebi tutora koji se miješaju u njene unutrašnje poslove u maksimalnoj formi tog pojma iz međunarodnih odnosa. Baš onako, ili gotovo onako kao što Vladimir Putin čini Ukrajini. S dužnom razlikom između Hrvatske i Srbije. Prvu koči njeno članstvo u Evropskoj uniji i NATO-u, a drugoj ništa ne smeta da se dodvorava Rusiji i služi njenoj strategiji otpora daljem širenju evroatlantske alijanse.

Ruski Vladimir Putin služi se svim i svačim da bi urazumio Volodimira Zelenskog da se odrekne ambicije o pristupanju NATO-u, u što spada gomilanje trupa i širenje straha od rata među Ukrajincima. Iako mu značaj Balkana i Bosne opada s obzirom na geografski prostor, pored ostalog, ruski predsjednik je zadužio balkanske Putiničiće, Aleksandra i Milorada da mu pomognu u ostvarenju tog glavnog cilja.

Može li Bosna biti kolateralna žrtva?

Mada se ratna mašinerija zahuktava prema granici s koje je teško zaustaviti, nije još sasvim izvjesno hoće li ili neće Rusija poslije osam godina izvršiti novu invaziju na Ukrajinu. Manje je izvjesno da će joj Balkan, ili samo Bosna, novim ratom poslužiti kao kolateralna korist u otporu širenja NATO-a.

Svi se, međutim, igraju vatrom, idu na maksimalističke zahtjeve da bi dobili ono što im je primarno. Da bi ga zaustavio na granicama Gruzije i Ukrajine, Putin traži od NATO da povuče trupe iz Rumunije i Bugarske, koje su odavno članice Saveza.

Da bi Vučić dobio još više ruskog naoružanja i kineskih investicija, a usput i aprilske izbore, on se slatkorječivo zalaže za mir sa susjedima, ali ohrabruje svoje Vuline da oko Srbije, a posebno preko Drine šire strah od novog uskrsnuća „srpskog sveta“ kojem bi trebalo da pripada bar polovina Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik bi da se vrati na nultu tačku poslije Dejtona, uključujući želju da entitet ponovo dobije svoju vojsku. Ali bi mu vjerovatno bilo dosta da uspostavi svoje tužilaštvo i sudstvo putem entitetskog VSTV-a, da se može izvući od sudskog gonjenja za korupciju i finansijske zloupotrebe.

Američkih sankcija se ne boji sve dok može slobodno putovati u Beograd i Moskvu.

Možda bi tako i Putin i naši balkanski Putinčići mogli osloboditi balasta zvanog NATO u kojem, inače, ne bi mogli da vladaju dok ne padnu s nogu.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba