Fotoreportaža: Kuda ide Bosna i Hercegovina (VIDEO)

Osamnaest godina je prošlo od kraja brutalnog rata u Bosni i danas je to zemlja podijeljena na dva entiteta. Šta se sada dešava u zemlji koju još uvijek progone duhovi prošlosti?

Piše fotoreporter Ole Elfenkämper

Prospekt europskih integracija čini se manje optimističan za Bosnu nego za bilo koju drugu zemlju bivše Jugoslavije. Korupcija u politici je uveliko prisutna. Prečesto političari i mediji podgrijavaju nacionalizam, više nego što se trude pomiriti nacionalne razlike u društvu. Zbog kampanja brutalnog etničkog čiščenja tokom rata ni u jednom bh. gradu ne postoji vlada koja je imala prijeratni nacionalni sastav.

Daytonski sporazum garantirao je izbjeglicama i raseljenim osobama pravo na povratak u domove gdje su živjeli prije rata. Takođe je imao za cilj vratiti ljude u njihovo prethodno stanje. Međutim, to je nemoguće. Samo milion od 2,2 miliona izbjeglica se vratilo u svoje domove, a mnogi povratnici se nemaju gdje vratiti.

Dvije decenije poslije, broj nestalih osoba je još uvijek preko 9.000. Mnogi ratni zločinci su još uvijek na slobodi. Nova masovna grobnica je ne tako davno otkrivena blizu Prijedora u sjevernozapadnoj Bosni. Koliko ih još postoji? Niko ne zna.

Da bi išta postigle, političke partije širom zemlje moraju ostaviti dijeliteljske nacionalističke politike i raditi na ujedinjenju. Na primjer, ratni zločini moraju biti predmet sudova, a većina osnovnih socijalnih privilegija mora biti dodijeljena veteranima i porodicama nestalih osoba.

Pravosudnom sistemu u Bosni nedostaje i novca i ljudstva da bi se suočio s više od 1.000 istraga o ratnim zločinima. Cilj je riješiti sve ratne zločine do 2023. godine, ali ako istrage nastave ovim tempom, to će biti nemoguće za izvesti.

Podjele u zemlji vidljive su svuda, naročito u obrazovnom sistemu. Svaki distrikt uči historiju samo jednog naroda (bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog). Mnogi Srbi odbijaju, uprkos presudama međunarodnih sudova, prihvatiti da su ratne zločine počinili njihovi sugrađani.

Zemljom dominira praksa poricanja, više nego prihvatanja i obnove.

Za skoro dvije decenije godišnjih komemoracija, poricanja, sudova, identifikacija i sahrana, šta je naučeno u Bosni? Ona ostaje zemlja između destruktivne i nasilne prošlosti i neizvjesne budućnosti.

Ole Elfenkämper je samouki fotograf. Radio je kao asistent kamere na više filmova i reklama, kao i kamerman za dokumentarce i kratke filmove.

Dobitnik je više nagrada među kojima su Europska novinarska nagrada ili drugo mjesto na Međunarodnom foto festu u Meksiku.