Faruk Šehić: Otkud ljubav za stolom smrti

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Svaki pokušaj da radikalnom desničaru objasniš da ti nisi ono što on misli da jesi toliko je uzaludan i kontraproduktivan, te skoro da ima podjednaku štetnost kao i desničarski stereotip o tebi. Prvo će naštetiti tebi jer te stavlja u poziciju da se moraš nekome za nešto opravdavati. A to troši silnu energiju.

Piše: Faruk Šehić, za Radiosarajevo.ba

Trending

Kako su policajci dogovarali šverc cigareta za BiH: 'Granica je naša, imam carinu pod kontrolom'

U slučaju Orbanove izjave o dva miliona muslimana u BiH koji su sigurnosna prijetnja Evropi stavljen si u poziciju da opravdavaš svoje postojanje. Što je sizifovski posao objasniti notornom ultradesničaru koji je misionarski umislio da je branitelj kršćanske Evrope od islamske pošasti iz Bliskog istoka i srednje Azije, ali i iz Bosne.

Stavljen si u situaciju da se moraš gledati u "identitetskom gledalu" i da se moraš pobuniti protiv riječi koje uvijeno znače isto ono što je Hitler govorio za njemačke Jevreje. Bošnjaci muslimani su tumor na zdravom tkivu kršćanski čiste i pravovjerne Evrope.

Zlosutna šutanja EU

Taj tumor je sigurnosni problem. Problem sa ovom izjavom nije izjava sama po sebi (premda monstruozna) nego to što na nju niko iz EU-a nije reagovao. Niko nije reagovao ni iz susjedstva ni komšiluka, osim slabašnih glasova. Prećutni prah tišine je pao na ove nacističke riječi premijera jedne države članice Evropske unije.

Njome je samo potvrdio ono što svi znamo da su neke od temeljnih evropskih vrijednosti i negativnih tekovina: koncentracioni logori, mučenja, progoni i ubijanja na industrijskom nivou, i to davno prije pojave nacista.

Bio sam na studijskom boravku u njemačkom Erfurtu i tu smo bili u jevrejskom muzeju gdje je jasno pisalo da je prvi pogrom bio u petnaestom vijeku, kada su svi Jevreji ovog grada ubijeni ili protjerani, a njihovo zlato i bogatsvo opljačkano i podijeljeno među stanovnicima mirnog i simpatičnog grada.

Nije mi na kraj pameti da sada navodim dokaze o ovakvim "evropskim tekovinama " jer to je prostor puno veći od ovog koji može zapremiti moj tekst. Onom koga zanima preporučujem tekst Michela Onfraya Život i smrt Evrope, ima tu štošta pametnih stvari.

Sada kada znamo da je Orbanova rečenica samo jedna u nizu koja potkrepljuje glavne teze Onfrayevog teksta trebamo se okaniti opravdavanja i priče o tome kako u BiH žive liberalni i sekularni muslimani. Kao da je nešto loše u tome ako u BiH žive muslimanski vjernici koji se pridržavaju verzije islama koja im je srcu draga.

Moj lični stav prema religiji je poznat, jer sam pripadnik najsitnije manjine u ovoj državi a to je ona ateistička koja broji 0,3 % stanovnika ove zemlje. Ali vrlo dobro znamo da se ovdje ne radi o muslimanima kao vjernicima, nego o cijelom jednom narodu kojem se negira pravo na egzistenciju i boravak na evropskom tlu.

1992. su ljude ubijali, u Bosni i Hercegovini, bez obzira na politička uvjerenja. Bez obzira jesu li bili pankeri, metalci, darkeri, gejevi, homofobi, lezbijke, narodnjaci, seljaci, građani, ribari, astrofizičari, bodi bilderi, doktori ili obični radnici; nema tog identiteta koji nije bio uništen. Mogao si se izraziti i objasniti kako si htio ali suština je ostajala ista: imao si pogrešno ime i pogrešno prezime.

Tvoje je bilo da ili budeš streljan/zaklan na licu mjesta, ili odveden u logor gdje ćeš svakako nakon ustrajnog i sistematičnog mučenja na koncu biti ubijen.

Moja rahmetli nane Džehva, umrla 1991., bi 1992. sigurno rekla mom didu Almazu: "Što ti tvoj partizanski prijatelj nije sačuvao kuću i dva lokala od paljenja?" Vatru i zločince nije bilo briga kojeg je ideološkog opredjeljenja bila didova kuća i imanje. A moj did je ratovao u partizanima i ranjen je na Sremskom frontu. Kada je došao u partizane, početkom rata, imao je kodno ime Aco, da ne bi bio sumnjiv četnicima (od milja znanim kao srpski ustanici), koji su netom prešli na partizansku stranu.

Tako su mu Karadžićevi srpski ustanici u znak zahvalnosti, jer je branio Beograd, zapalili svu materijalnu imovinu. Njega protjerali sve do Zagreba gdje je umro od srčanog udara u momentu kada je išao po humanitarnu pomoć u neku arapsku humanitarnu organizaciju.

Rat u BiH je, kao i svaki rat, prvenstveno vođen kao borba za teritorije, famozni Lebensraum, i sve ono što se na tim teritorijama nalazi; za prirodna i rudna bogatstva, za pljačku i barbarsko uništavanje gradova, ali je i vođen za uništenje identiteta (skup svih pomenutih identitetâ) jednog naroda i kompletnog naroda.

U Prijedoru je to vrijedilo za dva naroda, pošto su u ovom gradu željeli uništiti i stnovnike hrvatske nacionalnosti, u čemu su i uspjeli u nekoliko sela i naselja.

"Prihvati me kao ljudsko biće "

Jednu od najboljih misli, rečenica koju sam pročitao nakon Orbanove izjave pronašao sam na Twitteru. Napisao ju je grčki analitičar balkanskih neprilika Georgio Konstandi: "Dobar dan. You do not have to be liberal and secular to count as a human being ". Rečenica je jasna ali prevešću je kao: "Ne moraš biti ni liberalan ni sekularan da bi te neko prihvatio kao ljudsko biće".
Ovo je suština problema sa reakcijama na Orbanovu rečenicu ili na upornu dehumanizaciju Bošnjaka koju Milorad Dodik provodi na dnevnoj bazi, vrlo uporno i temeljito. Radi je toliko uspješno da se uvijek zapanjim koliko je ljudi oko nas koji su pravi fašisti, poput lika koji je na Twitteru napisao kako su

"Muslimani sami sebe streljali u Srebrenici " potpuno uvjeren u vlastitu istinu oko zločina genocida koji je dokazan naučno i sudski. Matematički precizno.
Zato smatram da je sada trenutak u kojem se ne morate nikome opravdavati kako ste pripadnici naroda koji ovdje živi od davnina. Jer ovi kojima se pravdate nemaju uši da to čuju. Oni će o nama svima misliti ono što hoće da misle, u rasponu svoje šovinističke predstave koju imaju u glavi.

Ne možeš se protiv fašiste boriti njegovim riječima

Zato trebamo ići u jednu drugu stranu, ne krajnost, ali u pravcu spuštanja tenzija, smirivanja uzburkanih strasti. Ne možeš se protiv fašiste boriti njegovim riječima. Ne treba puhati u trube poziva na rat, jer je to ono što Dodik i njegovi sljedbenici toliko žude kao da je u pitanju erotska želja. Doduše, u njemu i njima zaista i postoji silna erotska žudnja da unište ovu zemlju.

Perverzna opsesija komadanjem Bosne i Hercegovine kao da je to neki plijen koji će odnijeti, u krvavom zagrizu, svome gazdi u bijelom gradu.
Treba se okrenuti promovisanju onog načina života koji je svojstven ovoj zemlji više nego što je svojstven okolnim zemljama. Bosna je bila inkluzivna i tolerantna kada ove riječi nisu još bile ni izmišljene. Treba štititi i ljubiti bližnjega svoga, a mi ovdje nemamo bližih od svojih komšija, poznanika, prijatelja ili nepoznanika koji su drukčije vjere ili nacionalne odrednice.
Uz cijenu da ispadnem patetičan treba se zalagati za ljubav, za život, za raznolikost, za čuveno jedinstvo (u) različitosti. Neminovno sam se sjetio posthumno objavljene knjige sarajevskog pjesnika Admirala Mahića Otkud ljubav za stolom smrti. Zato jer je njoj tu i mjesto ako sto zamislimo kao trpezu na kojoj se ova zemlja nalazi stoljećima.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba