Elma Aliefendić: Četiri tuge bosanske

Ono što slijedi je niz razmišljanja na različitu problematiku bh. društva.

Njihova analogija se ogleda u snažnom odolijevanju vremenu kao i dekadentnom utjecaju na društvo. Činjenica je da su iznošenje stavova i javno analiziranje socijalne problematike od neprocjenjive važnosti u procesu promjena, prihvatanja različitosti i poboljšanju životnih okolnosti. Građani imaju najbolji ugao viđenja problema svog društva, te zbog toga nikako ne smiju ostati tihi, njihov glas se mora i treba čuti, što i jeste jedan od glavnih temelja demokratskog društva.

Piše: Elma Aliefendić za Radiosarajevo.ba

Svaki vid ponosa na nacionalnu pripadnost do razine kada nastaje anksioznost prema pripadnicima druge ustvari je latentna nesposobnost i lijenost da napraviš nešto u svom životu.

Čovjekova potreba za pripadnošću je naučno dokazana činjenica, stoga i razumljiva, ali ne do te mjere kada ona znači smrt za nekog ko ne priznaje tvog Boga, veća prava serijskom ubojici nad pravima pacifiste jer ne posjeduje isti pasoš. Danas postoji bezbroj načina da uradiš nešto na šta možeš biti ponosan, tako da je svaki vid ponosa na nacionalnu pripadnost do razine kada nastaje anksioznost prema pripadnicima druge, ustvari latentna nesposobnost i lijenost da napraviš nešto u svom životu. Postoji još jedna bosanska tuga, oni koji u biti ne mrze samo što moraju da se užive u ulogu mrzitelja bar jednog konstitutivnog naroda da bi prehranili svoju porodicu pa time prečesto nanesu više štete nego oni koji zbilja mrze. U njihovom slučaju anksioznost prema njima osjećaju samo pripadnici druga dva naroda , a oni opet imaju nekog svog za promuhabetit' i naglas smišljati kako ovaj mjesec da pokriju režije. Tu je uvijek pripadnik "Njihovih" da utješi jednom od najpopularnijih fraza u BiH: "Koliko ih ima da uopće nemaju platu, elhamdulilah, Bogu hvala, Isuse Bože..." U slučaju da se odlučis ne pripadati niti jednom klanu, ti si subjekt iz te popularne fraze, ne vole te pripadnici niti jednog konstitutivnog naroda i nemaš nikog ni za promuhabetit'.

Aktuelna politička atmosfera proizvodi na hiljade mladih koji se u Bosni i Hercegovini ne osjećaju kao ravnopravni članovi društva. Atmosfera u kojoj možeš biti jedan od trojke, ali Bosanac i Hercegovac ne možeš. Bosanac i Hercegovac u Bosni i Hercegovini se svrstava pod Ostale. Kada ti Ostali, a čiji su se i pradjedovi rađali i umirali u ovoj zemlji, odu van nje i postanu uspješni, oni time pokreću lavinu komentara u kojima ih isti oni koji su ih otjerali prisvajaju u svoje etničko pleme.                    

Šta kažu poznati: Komšije o komšijama

Život u BiH je život između šerijata i arhaičnosti uz primjese modernog (ženama je dozvoljeno da voze auto, sve je više ćoškova sa Wi-Fi konekcijom, aman). Žena u BiH još itekako ima potcijenjenu ulogu u društvu, a najviše iz razloga jer bezrezervno prihvata ono što joj društvo nameće. Dakle, za takvu situaciju nisu krivi zakoni. Fascinantni su mi pokušaji uvjeravanja da pojam sreće podrazumijeva kuhanje kod kuće i da kruna dana treba biti da se jelo svidi dragom koji se umorio na poslu razmjenjujući sličice Panini. Ok, lijepo je to, mama me naučila da poštujem slobodu izbora, a da li je vas vaša? I tu ne bi bilo ništa loše da je njihovo prihvatanje podređene uloge ishod njihovih želja, a ne njihovog "ne možemo".

Društvo ženu koja se odluči ne imati djecu posmatra kao mizantropa, oblikujući njen stav sebičnim. Historija će nam ispričati kako se mi na Balkanu nosimo s razlikama. Takav drukčiji stav dotuče one koji nemaju ama baš nikakve veze s donosiocem istog i koliko god se taj stav nekome činio grotesknim (pod izgovorom da narušava društveni poredak i porodičnu hijerarhiju), istina je zapravo da licemjerstvo preuzimanja uloge majke u cilju uklapanja u sredinu, uz izostanak majčinskog poriva, ne bi trebalo da ima povlašten status nad iskrenošću i jasnim iznošenjem stava. O posljedicama po neželjeno suvišno je govoriti. Majčinski poriv je nešto što dobiješ uz dijete ili je majčinski poriv stil života? Institucija porodice je od iznimne važnosti i temelj je društva, isto tako temelj demokratije je da svako odlučuje za sebe.

Praktična primjena strategije manipulacije

Distanciranje od arhaične politike zatrpavanja naših mozgova pozivajući se na logičan kao jedini ispravan slijed stvari i procedura poput one da naša osjećanja definira jedan papir kao i  od apela da se čovječanstvo distancira od kiborga, od strane onih koji još nisu spoznali da su kiborzi i čovječanstvo jedno, jedna je forma borbenosti modernog doba. U konzervativnijim društvima gdje spada i naša draga Bosna i Hercegovina, postoje i apeli onih koji se boje za vlastite guzice i u slobodno vrijeme se bave cenzurisanjem, sada već svima dostupnih informacija na internetu. Napredni fašistički čin stavljanja monopola na literaturu. S tim u vezi, pitam se da li su profesori/ce stranih jezika, s poznavanjem istog na nivou B1, namjerno postavljeni/e u školama dok na posao čekaju stručnjaci/kinje. Upravo o tome je Chomsky govorio u svojih 10 strategija manipulacije ljudima: "Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv."

Dok čitate ovaj tekst, poriv za promjenom ostaje marginalan, a kreirajući ga zapravo koristim vaše živote. Pročitate, zaboravite iako je pandan stvarnog stanja na način koji nije ni ezoteričan. Poistovjećujem s kazališnom scenom iz filma Intervju sa vampirom gdje se fatalni čin zapravo stvarno događa. Udarne vijesti na portalima da plate nema, eventualno posluže kao rasprave koje ne prelaze okvire zidova kafane. Plaća nema, šta ćemo sad?  (imagine coffee cup pics at this point ).

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba