Elis Bektaš: Put uspjeha malih stranaka

Piše: Elis Bektaš

Posljednjim izborima u Bosni i Hercegovini baviće se više-manje svi od kojih se to očekuje, mnogi od onih pred koje se takvo očekivanje ne postavlja, pa i oni koji u najmanju ruku ne bi trebalo da se bave tom žuljajućom temom, jer o njoj po pravilu ne umiju da kažu ništa što bi bilo bar svježe, ako već ne i smisleno. Naravno, fokus u tom bavljenju biće stavljen na ovaj, za laike neočekivani, uspjeh čvoroljubnog stranačkog trojca – SDA, SDS i HDZ, te na, opet za laike, neočekivano posrnuće samouvjerenih favorita – SDP, SNSD i SBB.

Dobicima i gubicima velikih stranaka i nacionalnih pokreta baviće se veliki analitičari. Međutim, te analize biće prediktivne, baš kao što su i rezultati ovih izbora bili prediktivni. Ja, jer nisam veliki analitičar, sebi ću ovdje dopustiti samo jednu ocjenu: snaženje trojca SDA, SDS i HDZ ni po čemu ne sugerira povratak na devedesete, iz prostog razloga koji veli da su devedesete danas prisutnije u ideološkim matricama i retorici gubitničkih stranaka, SDP, SNSD i SBB.

Nije nezanimljivo baciti pogled i na rezultate malih stranaka na posljednjim izborima – u njihovom učinku možemo pronaći stanovite nagovještaje budućih političkih gibanja na bosanskohercegovačkom političkom prostoru.

Veoma znakovit bio je sraz pet kandidata za načelnika sarajevske općine Centar u studiju TVSA nekoliko dana prije izbora. Svoje načelničke programe pred kamerama su predstavili Lejla Somun-Krupalija iz Naše stranke, Zaim Backović, načelnički kandidat BPS, Adnan Bajraktarević iz LDS, Avdo Rapa ispred BNS, te Kerim Čelik iz SDU.

Četiri muška kandidata pružili su gledateljstvu otužan egzemplar homemade amateur političara, posve izgubljenih u ovdašnjoj pretpolitičkoj prašumi. Kandidati koji dolaze iz velikih stranaka sebi još i mogu dopustiti ublehaške invektive, jer će stranka svojim inercionim potencijalnom amortizovati i prikriti dobar dio pogrešaka, te privući dovoljan broj ovdašnjeg biračkog tijela, većma politički nepismenog. Međutim, kada čovjek iz male stranke krene da pred lokalne izbore ublehari o patriotizmu, državotvorstvu, suverenitetu i sličnim ideološkim konstruktima i lažima, on sebe nužno pretvara u otužnu karikaturu. Nema tu neke velike pameti – ako vam treba prenijeti kabast ležaj na šesti sprat, i to stepenicama, ne zovete kržljavka koji zna kako se ležaj nosi, već grmalja koji ima snage za nošenje, pa makar taj grmalj bio i rudimentarno glup.

Pomenuta emisija na TVSA prikazala je upravo tu vrstu karikaturalnosti – četvorica muških kandidata svojski su se potrudili da sebe predstave kao karikaturalne preslike inače karikaturalnih velikih stranaka, što i ne treba da čudi, jer su iz ovih ili onih razloga iz njih poispadali. Uvodno predstavljanje, za koje je svaki kandidat imao po 120 sekundi, četiri muška kandidata doživjela su kao jedinstvenu priliku da pred širokim auditorijumom podastru svoje loše prikrivene životne frustracije i svoje neostvarenosti. Naravno, za takav poduhvat malo je po dvije minute, pa je svu četvoricu prekidao iritantni piskavi signal. Nasuprot njima, jedina žena u studiju, Lejla Somun-Krupalija, demonstrirala je školski primjer valjanog obraćanja biračkom tijelu: pogled joj, za razliku od protivkandidata, nije zvjerao unaokolo, udarne tačke programa su izložene koncizno i svima razumljivim jezikom i sve to stalo je u predviđene dvije minute.

U nastavku emisije gledaoci su mogli pristojno da se zabavljaju gledajući Backovića, koji nalikuje na obrijanog Vuka Draškovića, Bajraktarevića nalik na omatorjelog Vuka Jeremića, Rapu, koji podsjeća na Palmu na dijeti i Čelika, koji neodoljivo reminescencira na Mlađana Dinkića sa kovrdžama. I ja bih se zabavljao, da mi sve to nije bilo otužno i jadno, bezbroj puta viđeno. Zagriženo i zapjenjeno dokazujući svoju posvećenost ideji hiljadugodišnje državnosti i svoj uzvišeni patriotizam, kandidati sa muškim prerogativima očito su smetnuli s uma najmanje dvije stvari: da je u pitanju debata o lokalnim izborima, na kojima se ne rješavaju pitanja države, već odvoza smeća, i da pored njih četvorice, čestitih patriotskih mužika, u studiju sjedi i jedna žena. Upadljivo ignorisanje ženske osobe od strane čestitih bošnjačkih muških kandidata – tokom čitave emisije nijedan od njih nije se izravno obratio Lejli Somun-Krupalija – nije nešto čemu bi trebalo da se čudimo. Ono što začuđuje jeste uvjerenost njih četvorice da će im se takva bahatost isplatiti.

Tokom jednosatne debate, kandidatkinja Naše stranke nastavila je sa demostracijom moderne političke vještine, čineći sve što četiri kandidata nisu umjela: držala se teme, govorenje joj je bilo izravno, jednostavno i potkrijepljeno činjenicama, nije upućivala hinjske žaoke sagovornicima, svoje poruke je upućivala biračima, a ne samoj sebi, a predstavljeni program bio je fino izbalansirani sraz važnosti političkih pitanja i kredibiliteta za njihovo rješavanje.

Izborni rezultat, mada nije ovisio samo o jednoj TV debati, zorno je pokazao prednosti modernog političkog nastupa u odnosu na pretpolitičko ublehavanje – Lejla Somun-Krupalija osvojila je više glasova nego ova četvorica protivkandidata zajedno.

Naravno, lavovski dio plijena u općini Centar odnijele su velike stranke, no već smo rekli da je to plod političke analfabetizacije puka i navade ovdašnjih birača da većma glasaju stomakom, dupetom i genitalijama, a ponajmanje mozgom. Nakaradan izborni sistem u Bosni i Hercegovini, udružen sa nakaradnim sistemom vrijednosti u društvu i slojevima nakaradnog političkog i povijesnog naslijeđa, te osnažen nakaradnom mitomanijom, još zadugo će na vlast dovoditi nakaradne karikature političkih stranaka – monoetničke pokrete i izvitoperene varijetete socijaldemokratije.

Male stranke, koje svoje birače traže u političkim međuprostorima, pred sobom imaju dva puta: jedan je promovisanje političkog moderniteta i insistiranje na univerzalnim civilizacijskim vrijednostima, za šta se opredijelila Naša stranka, šaljući preciznu i nedvosmislenu poruku kandidovanjem za ove prostore neuobičajeno velikog broja žena, te fokusirajući se na pitanja od značaja za lokalne izbore i izbjegavajući zamku govorenja o državotvorstvu i patriotizmu tamo gdje treba da se govori o komunalnim problemima, a drugi je put onaj kojeg su odabrali gore pomenuti muški kandidati za načelnika općine Centar – papagajsko oponašanje velikih stranaka i gubljenje u ispraznim ideološkim invektivama nauštrb preciznosti i relevantnosti. Put koji je odabrala Naša stranka, pokazali su to i rezultati ovih izbora, vodi naprijed i skoro garantuje buduće uspjehe, a ovaj potonji vodi u karikaturalnost, entropiju i konačni nestanak.