Edin Subašić: Šta je pozadina priče o "atentatu" na Dodika u Sarajevu?

Da ne živimo ovako tegoban i turbulentan period, i da je priča o navodnom pripremanju atentata na Milorada Dodika došla samo od Sanje Vulić, ovaj bi tekst mogao biti satiričnog karaktera.

Piše: Edin Subašić, za Radiosarajevo.ba

Međutim, kada u medijima primjetite da je ista priča višeglasno izdeklamovana i od najviših funkcionera manjeg bh. entiteta, onda ne možemo ne zapitati se – šta je u pozadini ove kampanje.

Trending

Još jedna država prekida diplomatske odnose s Izraelom

Da priča bude intrigantnija, Sanji V. to je "dojavio izvor iz Ambasade SAD".

"Sve je spremno, imaju i oružje!", veli državna zastupnica iz redova Dodikove partije.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Ova "pronicljiva" zastupnica SNSD-a otkrila je i "modus operandi" atentatora...

Dakle ovako, neko je tajno "posjekao boriće" ispred kapije Suda BiH, baš tu gdje Dodik dolazi po pozivu... I to sigurno zato da snajperist ima bolji pregled kad nišani na predsjednika RS. Lukavo, nema šta!?

Atentati i kraj politika

Međutim, kako iza svakog političkog cirkusa stoje neka pozadina i cilj, i ovdje je neophodno zaviriti u taj "backstage". Prvenstveno zbog uključivanja Amerikanaca sa kojima je Dodik već dugo u javnom diplomatskom ratu, a zatim i zbog visokog nivoa SNSD igrača u najnovijoj Dodikovoj predstavi sa "atentatom". Duga je istorija "Dodikovih atentata". Posljednji put on je u januaru 2022. godine on je dramatično zavapio:

"Meni je ostalo samo da očekujem da me ubij,u pa ako se to desi, želim da se zna da su to učinili Amerikanci u saradnji s Britancima!" I ništa...

Jedna od definicija atentata navodi da je to "čin nasilja s ciljem ubistva ili ozljeđivanje  uticajne javne osobe, u većini slučajeva politički, ideološki ili religiozno motivirano."

Također, atentat se opisuje i kao "posljednji metod postizanja nekog važnog političkog ili ekonomskog cilja". U novijoj historiji Balkana upečatljiv je, na primjer, atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića u martu 2003. godine. Iako politička pozadina atentata nikad nije rasvijetljena kao najvjerovatniji motiv isticana je Đinđićeva proevropska politika i namjera da raščisti sa nacionalističkim i ratnim naslijeđem Srbije.

Zatim, ni ubistvo Olivera Ivanovića, predstavnika kosovskih Srba u januaru 2018. godine do danas nije rasvijetljeno, a javna je tajna da je vjerovatni motiv Ivanovićeva politika saradnje sa kosovskim vlastima kako bi se popravio status kosovskih Srba. Ivanović je bio oponent (Vučićevoj) "Srpskoj listi" za Kosovo. Za ubistvo je bio osumnjičen Milan Radoičić, vođa terorističke grupe koja se prošle godišnje sukobila sa kosovskom policijom kod Banjske.

U oba primjera radi se o ubistvima koja su prekinula političke procese koji bi doveli do strateških promjena u unutrašnjoj, regionalnoj i vanjskoj politici Srbije tj. preusmjeren je tok historije. Zato je sada u slučaju Milorada Dodika, dominantnog političara iz srpskog korpusa u Bosni, neophodno procijeniti - ko bi uopće i zašto htio ubiti Dodika?!

I kakva je korist od toga, koji tok historije bi se time promijenio?

"Muslimani" – nisu garant!

Dugogodišnji narativ iz RS o tome kako "muslimani" (Dodik već duže vrijeme koristi opasni narativ u kojem Bošnjake isključivo naziva muslimanima, što ima opasnu pozadinu, op.a.). tibože "mrze Srbe", da "nema suživota" itd. dao bi naslutiti da Sanja Vulić, a zatim i Staša Košarac, Radovan Višković, Željka Cvijanović i Siniša Karan aludiraju na "političko Sarajevo" kao inspiratore atentata.

Međutim, upravo aktuelni proces ispunjavanja uvjeta za utvaranje pregovora o pristupanju Bosne Evropskoj uniji (EU), gdje je Dodik jedan od glavnih aktera, obesmišnjavaju takve aluzije. Naime, kako bi se donijela tri zakona do kraja marta Dodik je "muslimanima" potreban – živ. Tako da se "muslimansko Sarajevo" baš naprotiv trudi da se Dodiku ništa ne desi. Ti "muslimani" (kako ih Dodik voli zvati zbog svojeg prljavog motiva) nisu garant!

I zvanično, Federalni MUP i Federalna uprava policije saopštili su da "...ne raspolažu informacijama da se predsjedniku bh. entiteta RS Miloradu Dodiku sprema atentat, kao ni informacijama o ugrožavanju njegove sigurnosti."

S druge strane, Siniša Karan, ministar MUP-a RS naglašava da  "...ozbiljno provjeravamo sve prijetnje koje stižu i sa društvenih mreža, elektronskom poštom..." tj. i one "teroriste s tastaturom". Karan svakako zna da potencijalni atentator nikad neće najavljivati da će ispaliti hitac.

 Amerikanci, Britanci, Rusi... ?!

Amerikanci i Britanci zapravo su prvoosumnjičeni od Dodika i entitetskog političkog vrha. Iz Ambasade SAD na Vulićkine vulgarne optužbe za umiješanost u "pripremanje atentata" odgovorili su kratko i sa očiglednim prijezirom:

"Ovi navodi su apsurdni, potpuno neutemeljeni i neodgovorni", stoji u saopštenju.

Britanska ambasada nije se ni očitovala.

Pratimo li istu logiku, kao i kod aluzija na "političko Sarajevo", bez obzira na stalne kritike i označavanje Dodika kao ometača euroatlantskog progresa, na sankcije nametnute njemu i porodici i stavljanje na "crne liste" itd. i zapadnim faktorima u Bosni, Dodik je potreban kooperativan i – živ.

Nema nikakve koristi od uklanjanja aktera bez kojeg se ne može. I na koncu, opće je poznato da pomenute zapadne sile već koriste ekonomski i politički pritisak na Dodika i RS kako bi ga zatvaranjem dotoka novca te političkom izolacijom primorale da separatistički nacionalizam zamijeni konstruktivnom politikom. Također, zašto bi od njega atentatom stvarali kult mučenika, ako je mnogo efikasnije razotkriti ga kao kriminalca ili ometača napretka?

Zastupnica Vulić u gostovanju na RTRS pomenula je i rudna bogatstva RS. Kaže ona, "...u RS ima puno zlata, litijuma i vrijednih ruda". U FBiH su ambasadori natjerali Nermina Nikšića da im da koncesiju u Varešu, a predsjednik Dodik je rekao "NE pa su pokrenuli ovaj proces!"

Dakle, koristoljublje neidentificiranih evropskih extra-tajkunskih krugova koji bi do litijuma i zlata preko mrtvog Dodika !? No comment.

Pominjala se u javnom diskursu i osvetoljubivost ruskog predsjednika Vladimira Putina prema igračima koji ne ispune zadatak. Već su stradali brojni tajkuni pod nerazjašnjenim okolnostima, a Dodika se sumnjiči da nije izvršio Putinov nalog da zapali balkansko bure baruta i protjera NATO iz Bosne. Međutim, taj ruski scenarij i dalje je aktivan na šta je upozorio i lider Ukrajine Volodimir Zelenski, a posredno to potvrđuju i strukture SAD, NATO-a i EU koje upravo provode diplomatsku ofanzivu čvršćeg vezivanje Bosne u interesnu zonu Zapada. Dakle, i Putinu je potreban njegov igrač na Balkanu, ma koliko Dodik ostao bez manevarskog prostora.

Kult ličnosti i tradicija smaknuća

Ipak, najvjerovatnija pozadina histerije o opasnosti od atentata jeste pokušaj da se ojača Dodikov kult ličnosti neprikosnovenog i nadnaravnog srpskog lidera. Sličnim agitpropom služio se i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić "objelodanivši" dosad desetak pokušaja atentata na njega, uključujući i onaj u Srebrenici 2015. godine za koji je pred beogradskim sudom dokazano da je bila operativna igra BIA-e!

Postoji fenomen stvaranja mita od žrtve atentata (čak i u pokušaju) kada ta osoba dobija iracionalnu i veću dimenziju od stvarne. Taj narativ sada forsiraju i Dodikovi sljedbenici. Neprijatelji žele da ubiju vožda i porobe srpski narod. Bez njega RS će propasti, tako da nije sad važan milionski kriminal na kojem se obogatio on i uski krug rodbine i kumova, niti ekonomski i socijalni kolaps u koji vodi narod.

Dakle, u ovom kontekstu radi se o najobičnijem spinu radi dizanja popularnosti, stvaranju imagea borca za srpska prava pa "i po cijenu glave". Kolebljivom puku sugerira se da je njegova politika ustvari ispravna čim je mrski "Zapad koji mrzi Srbe" toliko kivan na njega.

Kad smo kod Vučića, čudno je da i on nije "osumnjičen". Naime, iznuđena podrška Dodiku i RS danas je sve teži balast Vučiću, interesima Srbije i problem u odnosima Beograda i Brisela.

Pa, zašto onda Vučić ne bi posegnuo za taktikom "nema čovjeka, nema problema" i "posjekao boriće ispred Suda BiH da snajperisti otvori bolji pogled na Dodika"?

Ovakvu sumnju neće izreći niko iz Banje Luke, ali ta opcija ima najviše osnove i u skladu je sa srpskom  tradicijom uklanjanja političkih protivnika (Obrenović, Milošević, Stambolić, Đinđić, Ivanović...?).

Izlazna strategija

No, stavimo li "slučaj atentat" u kontekst diplomatske ofanzive Zapada, imperativa poteza koji se očekuju od bosanskih političara, uključujući i Dodika, jasno je da je on pred zidom i da traži izlaz. U narednom periodu moraće dati pristanak na razne odluke i zakone koje je dosad odbijao "braneći interes RS" i razotkriti se kao nedosljedan i prevrtljiv, kako ga kvalificira opozicija. U protivnom, (ako ne podrži proevropske zakone) uvešće RS u katastrofalnu krizu.

Stoga je Dodiku, pred domaćim i međunarodnim faktorima, sad potreban neki opravdan razlog što neće doći na te presudne sastanke. Prijetnja "atentatom" njemu i SNSD-u izgleda kao ubjedljiva izlazna strategija. Međutim, teško da će strana koju izigra (federalni partneri, EU, SAD, NATO) progutati priču o izmišljenim rizicima. Bio bi to kraj političkih odnosa u kojima je moguć dogovor o progresu te početak u sasvim drugačijih odnosa gdje je neizvjestan epilog, i po Dodika i za državu.

A što se tiče borića ispred Suda BiH, Sanji Vulić na znanje, provjerili smo... Nedavno su ih posjekli radnici KJKP "Park" po nalogu općinskih službi - da bi se uskoro mogli popraviti saobraćajnica, trotoar i prilaz sudu.

Živio ti nama Milorade, vidimo se na Sudu BiH!

* Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.