Dragan Bursać: Zašto 'bivši' otvore oči tek kad odu - Murphy, treći entitet i trojanski konj

"Auuu, pa dobro jutro, bivši ambasadore! Ne da ste zakasnili na voz, nego ste mu mahali s perona dok se prepolovljena Bosna i Hercegovina iznakažena antiustavnim odlukama ljuljala niz šine prema disoluciji! Najednom vam je, pazite sad – 'federalizacija trojanski konj za treći entitet'. Kasno ste se sjetili!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Znate ono: tek kad bivši odu – progovore. Da pričamo o političarima, a ne ljubavnicima, ljubavnicama i njihovim odnosima. Mada… isti uzusi važe za sve. Jer kad skinu kravatu diplomatije i izuju cipele međunarodne službe, e onda, taman negdje s aerodroma, iz njih se izlije bolna istina. Tačno kad više nikog nije briga.

Trending

Generalna skupština UN-a usvojila rezoluciju o Gazi, dvije države našeg regiona suzdržane

Nije nego…

Tako je i bivši američki ambasador u BiH, gospodin Michael Murphy, sletio ravno iz realpolitike u realnost, i eno ga – odjednom progledao! Najednom mu je, pazite sad – "federalizacija trojanski konj za treći entitet".

Auuu, pa dobro jutro, ambasadore! Ili da kažem bivši ambasadore! Ne da ste zakasnili na voz, nego ste mu mahali s perona dok se prepolovljena Bosna I Hercegovina iznakažena antiustavnim odlukama ljuljala niz šine prema disoluciji!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Pa gdje ste bili kada je visoki predstavnik — vaš i evropski puleni — mijenjao izborna pravila mimo Ustava, mimo volje građana, i mimo zdravog razuma, a sve u cilju da HDZ ostane zacementiran kao "legitimni predstavnik Hrvata"? Gdje ste bili kad se crtala nova politička geografija Federacije BiH, pa se i bez trećeg entiteta dobilo sve – isti efekat, ista ekskluzivnost, samo bez table s imenom? A da, bili ste tu, među nama.

A sad, kad više niste u poziciji da išta mijenjate, kad vam je mandat istekao kao mlijeko pored frižidera, sad vam je federalizacija — opasna? Ma nemojte! Dakle, nije bila opasna sve do, ček da vidim, 18. Maja 2025, kad ste dali intervju za sarajevsko Oslobođenje? Jer, da je bilo opasno, uradili bi nešto, imali ste tu moć?

Pola problema, a problem i po!

Ali da budemo pošteni i iskreni — ovo je samo pola problema. Druga polovica? Mi. Odnosno, naši. Domaći politički beskičmenjaci koji, da prostite, nemaju hrabrosti reći "DA". Ili bar "NE" kad je to nužno.

Zamislite kakav je to tragikomični pejzaž političke scene kad međunarodni službenici znaju više šta naši političari "misle" i šta im je "dobro", nego što ti isti političari imaju muda da to kažu sami. Pod uslovom da znaju šta je dobro za BiH. Mada ni u to nisam baš siguran.

Pa nam se tako čitave stranke pretvaraju u pozorišne rekvizite, u armiju portparola i klimoglavaca koje OHR i ambasade premještaju po imaginarnoj sceni – evo tebe ovdje, ti ćeš podržat Čovića, ti ćeš zaustavit Dodika, ti ćeš izigravat "probosanca" dok ne dobijemo upute iz Brisela, ti ćeš biti malo "pobunjenik", malo "klimoglavac"...

I tako u krug.

Na kraju ispadne da je Dragan Čović veći politički igrač od 90 posto Sarajeva, jer barem zna šta hoće i traži to do bola. A, ovi naši? Oni ni kad traže, ne znaju šta traže, I nisu baš sigurni da je "to -to" što traže. Pa su zato spremni prihvatiti i ono što ih sahranjuje – samo da dobiju "like" iz ambasade i fotku s nekim trećerazrednim službenikom State Departmenta. Što se kaže, u korist vlastite štete do zadnjeg daha. Ali i to je nebitno - bitno je što ta šteta ide u korist građana BiH koji su odavno izgubili nadu u funkcionisanje pravne države. Sudstvo, tužilaštvo, SIPA, granična policija, sudska policija, Oružane snage... imenujte samo i pitajte narečene građane šta misle o predmetnim državnim institucijama, ne morate meni vjerovati!

Pa dok tako naši "lideri" čekaju da im neko odobri da udahnu, dotle građani BiH plaćaju ceh te njihove snishodljive zavisnosti. Oni (građani) gladuju, iseljavaju se, preživljavaju, dok njihovi "predstavnici" sklapaju dogovore koji u startu znače kapitulaciju, poraz i nove krize.

A kad se neko iz te "međunarodne zajednice" konačno sjeti reći istinu — to više nikoga ne boli. Jer više nikog nije ni briga. I više se nikoga i ne tiče.

Kao kad vam hirurg, nakon amputacije zdrave noge, saopšti: "Znate, možda smo ipak trebali presjeći onu drugu."

I tako dobijemo novu realnost: bivši govore istinu, ali prekasno, jer su i biši i istina sad nebitni.

Slikovito kazano, Čović je mjesec dana prije Murphyja nacrtao svima da hoće treći entitet, kako god se on zvao. 

A naši? Naši i dalje šute – na vrijeme I bez vremena.

I baš zato će nas ovaj trojanski konj zvani "federalizacija" pregaziti kao da je tenk. Ne zato što je Murphy nešto slagao — već zato što je predugo šutio. A domaći jahači apokalipse, bez volje i hrabrosti, neće ni da viču. Samo će, kao i dosad, šutke posmatrati kako se država raspada pod težinom njihovog nečinjenja.

I onda će, tamo, za koji mjesec kad se i definitivno nenormalno unormali, postavljati pitanja građanima umjesto novinara, pa šta hoćete, imaju svoj kanal, svoj sabor, svoju akademiju i elektroprivredu, neka im entiteta! 

Što bi čak i ovako nakaradno imalo smisla, samo da su se odmah tako deklarisali i izašli pred birače sa istim zahtjevom kao i HDZ jastrebovi. Ovako? Ovako je sve hinjska laž, obmana i podmetačina.

Da, članovi Trojke, u vas gledam!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.