Dragan Bursać: Kako je ubijena doktorica Silva, vila Sarajeva

Danas mnogi znaju ko je Karleuša, znaju šta je Dodik rekao i koga izvrijeđao na pressici ali ne znaju da je postojala žena koja je Sarajevo voljela više nego vlastiti život. Dr. Silva Rizvanbegović. Ubili su je na današnji dan prije 33 godine oni koji su pokušali ubiti grad. Ubili su je na dužnosti. Na terenu. S pacijentima.

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Na današnji dan, prije tačno 33 godine, u Sarajevu je ubijena doktorica. Ne bilo kakva doktorica.

Trending

UŽIVO | Rat Izraela i Irana: Iran poručuje – pregovori u Ženevi s poštovanjem, ali dijalog traje

Ne neko ko je mogao otići, okrenuti glavu, uvaliti se u kakvu austrijsku ordinaciju ili švicarski apartman i reći: "Nije moj rat." Ne. Ubijena je doktorica Silvana Silva Rizvanbegović. Ubijena je doktorica koja je ostala. Koja je bila tamo gdje se gine – u Hitnoj pomoći pod granatama i snajperskim mecima. Koja je doslovno do svog posljednjeg daha liječila Sarajevo. I onda je Sarajevo – krvavo, ranjeno, u suzama – ostalo bez nje.

I sad vi meni recite: Kako se zove grad koji ubijaju iz kasarni, iz haubica, iz minobacača, iz pušaka i snajpera, ali ipak ima doktore koji liječe?
Kako se zove grad čija doktorica, samo nekoliko sati prije svoje smrti, pred kamerama TV-a govori o granatiranju Hitne pomoći i sistematskom ubijanju civila, a onda – kao da je znala – ulazi u to isto vozilo Hitne, koje je na raskrsnici kod kasarne Maršal Tito pokosio rafal?

Ja ću vam reći – to je Grad heroj. A njegova heroina je dr. Silva Rizvanbegović.

Ubijena je na dan kada je Sarajevo već bilo ranjeno, ali je još disalo. Ubijena je da se pošalje poruka: "Ubit ćemo vam i dušu, i razum, i humanost, i tijelo." Jer to i jeste poruka kada ubiješ doktoricu. Nisi ubio samo jednog čovjeka. Ubijen je princip. Ubijena je medicina. Ubijena je etika. Pokušalo se ubiti Sarajevo.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ona nije bila uniformisana. Nije bila ni sa puškom. Bila je sa ranjenicima. Bila je u onoj zoni koju zovemo posljednja crta čovečnosti. I zato su je morali ubiti. Jer četnička ideologija nije mogla podnijeti da postojanje ovakve žene – razotkriva sav njihov jad i zločin.

I ne, nije to bio "stray bullet", kako vole reći zlikovci u civilu. Nije to bio slučaj. Nije to bilo nasumično. Bio je to sistem. Sistem koji i danas ima svoje govornike, u Banjoj Luci, Beogradu, Istočnom Sarajevu, gdje se i dalje negira opsada, gdje se i dalje izjednačavaju napadač i žrtva, gdje se i dalje proklinje NATO, a šuti o djeci koja su ginula pod istim tim haubicama iz "Maršalke".

I što je najgore – danas mnogi ne znaju ko je bila doktorica Rizvanbegović.

Danas mnogi znaju ko je Jelena Karleuša, znaju šta je Dodik rekao i koga izvrijeđao na pressici, znaju čak i najnoviji fudbalski transfer lokalnog kluba.
Ali ne znaju da je postojala žena koja je Sarajevo voljela više nego vlastiti život.
Koja je mogla otići.
A nije.
Koja je mogla reći: "Dosta je, hoću živjeti."
A rekla je: "Ja ostajem. Treba im pomoć."

I zato, vi što čitate ovo, makar danas – zapamtite je.

Dr. Silva Rizvanbegović.
Rođena u Mostaru, odrasla u Sarajevu, ubijena u Sarajevu.
Ubili su je na današnji dan prije 33 godine oni koji su pokušali ubiti grad. Ubili su je na dužnosti. Na terenu. Sa pacijentima. Svoje ubojice je vjerovatno i pozdravila i poznavala. Jer bila je doktorica. Ne ubica.

I sad zamislite da imate sistem obrazovanja, medije, politiku – koji o njoj šute. Koji slave nekakve voždove, vojvode, ubice i monstrume, a za Silvu ni spomenika, ni trga, ni spomen-sobe.
I sad zamislite da imate (ne)ljude koji govore da "svi su činili zločine". Da su "svi isti". Da "trebamo uspostaviti dijalog". Da je "bilo zločina na svim stranama"...
Koji govore da se "trebamo okrenuti budućnosti".

05.05.25. 11:39

Bursać o nevinim žrtvama Sarajeva: 'Zarad ideje velike Srbije, djeca su ubijana 4 godine!'

Kako? Kako se okrenuti budućnosti, ako šutimo o doktorici koja je ubijena jer je pomagala ranjenima? Kako?

Zato, na današnji dan, evo da kažemo jasno:

Silva Rizvanbegović nije umrla. Silva Rizvanbegović nije ubijena. Silva Rizvanbegović je svojom smrću opomenula sve nas.

Ona i danas iznad nas svjedoči:

Svojim životom. Svojim putem. Svojim pogledom u kameru. Svojom rečenicom da je zdravstvo sistematski gađano. Ona je posvjedočila. I zato što je svjedočila – morali su je ubiti. Ali nisu je ušutkali.

Zato neka svaka nova generacija zna: Bila je doktorica. Bila je vila. Bila je Sarajevo. Zvala se dr. Silva Rizvanbegović.

I ne, nismo zaboravili. I nećemo. Dok ima nas – neće umrijeti ona koja je životom branila sve nas.