Dragan Bursać: Slobodan pad negatora genocida Dodika

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Morao je Dodik odraditi još jednu sramnu turu negiranja genocida, ali novi visoki predstavnik Šmit ima jasne ovlasti, pa nećemo još dugo gledati Milorada Dodika u ulozi sveprisutnog kabadahije, koji sramoti i sebe i svoj narod. 

Šta reći za najnoviju Dodikovu posjetu, ne Beogradu, ne Srbiji, nego Vučiću? Pa najjednostavnije rečeno bila je ovo predstava za naivnije nacionaliste sa jeftinijim kartama. Dodik je poveo, baš tako, poveo sa sobom rukovodstvo RS-a, čitaj rukovodstvo SNSD-a, da malo vide svijet ne bi li pokušao dokazati da ti ljudi postoje i da su politički živi na fiktivnim pozicijama.

Profesionalni nedavači Republike Srpske

Nije se ovdje radilo o nekakvom “konsultativnom sastanku“ glede dolaska novog visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita, to ponjamanje. Pogotovo, ako znamo da je Šmit, makar po Vučićevim riječima, prisan poznanik predsjednika Srbije.

Šta ima Dodik da traži od Vučića po tom pitanju? Ništa ili gotovo ništa. Aleksandar Vučić se već odredio prema Nijemcu Šmitu, a određenje je sadržano u tihovanju uz par nacionalističkih natuknica, “nedavanja Republike Srpske“, kao da je neko hoće ovako nesrećnu.

Nakon sastanka, Vučić je tumačio najtumačenihji Aneks 10 Dejtona, pa je po njemu Srbija nekakav “garant mira“, a po zdravom razumu i slovu zakona ona je tek “potpisnica sporazuma“. Jednostavno, da jednostavnije ne može biti. Samo valja i Vučiću držati nacionalističku baklju, makar pred srbijanskim ultradesničarima, koji ga već na sva zvona optužuju kako je “prodao Kosovo“, iako opet zdrav razum i zakoni znaju da je Kosovo odavno nezvisna država.

No dobro, to je PR-ing predsjednika Srbije uz jednu spoljnu manifestaciju-e da bi nekako emotivno ucijenio svakog ozbiljnijeg kričara iz regiona za širenje srpskog sveta, poglavito onog iz Bosne i Hercegovine, država Srbija (Aleksandar Vučić) dozvolila je ponovno vakcinisanje svih građana BiH bez prethodne najave. Toliko o Vučiću i državi Srbiji glede, po nju iznuđenog i bespotrebnog sastanka sa razmaženim nacionalističkim bratom iz manjeg BiH entiteta, koji se odaziva na ime Milorada Dodika i koji izuzetno loše stoji u zadnje vrijeme na političkim kladionicama.

A sad o Dodiku:

Slobodni pad Milorada Dodika i novi nacionalisitčki favoriti

Sve je već poodosta puta rečeno i slabo šta će biti novo, osim pustih fakata da je on sa svojim kriminalnim SNSD-om u slobodnom padu, ne samo u Banjaluci, nego i diljem RS-a. A što će opet reći da mu je novi eksces, makar i fingiran prijeko potreban. Kažem, uz eksces morao je Dodik pokazati da su Višković i Cvijanovićeva živa bića koja postoje, a kud ćeš veće srpske pozornice-i to im je krajnji limit -od one u Beogradu.

Nakon toga, morao je Dodik (očekivano) odraditi još jednu turu negiranja srebreničkog genocida, pa onda malo zprijetiti Sarajevu tj. “političkom Sarajevu“, e da bi na koncu izvadio jedinu novu stvar, da prostite, a to je “nepriznavanje legitimiteta visokog predstavnika, ako ga ne potvrdi Savjet bezbijednosti UN“.

Kao da neko na bijelom svijetu pita RS, hoće li ili neće priznati visokog predstavnika!?

Niti će Kristijan Šmit šta pitati Milorada Dodika, niti će se savjetovati sa njim, preko UN-a može li doći na svoje novo radno mjesto prvog avgusta.

Naravski, sve što je Dodika izbiflao je efemerno i u zavadi je sa zdravom logikom ali heej, pustimo sad zdravu logiku, pravadu i zakone, Dodik je to.

Kasting za novog Dodika

No dobro, trebalo je makar pokušati održati taj žižak tenzije, koji je ovaploćen u bijesu šefa SNSD-a, prema Banjalučanima, a koji su ga glasno i jasno odjebali i tek će ga odjebavati. Monogo važnija stvar od ovog sastanka je zapravo ubrzano traženje, ne samo međunarodne zajednice i ne samo Beograda, nego i politčkih (kavazi)elita u RS-u, dakle traženje novog Dodika.

U trku se najaktivnije uključio nekadašnji Sarajlija i nekadašnji ko zna šta sve ne Nenad Nešić, nacionalistički jastreb koji je na krilima tog kastinga izjavio kako ne osjeća BiH kao svoju domovinu. A ovom izjavom se prpeporučio i metiljavoj opoziciji, ali i kreatorima srpskog sveta od Moskve do Beograda i Podgorice.

E to je ono što žulja Dodika, dok svoj bijes iskaljuje na novinarima, koji ga ljudski i profesionalno pitaju za genocid u Srebrenici. To je ono što njega i njegove tajkune životno, najživotnije interesuje, više od svih priča oko visokog predstavnika.

Valja preživjeti ovu godinu i pol i nekako uzvratiti udarac RS-u, opoziciji i međunarodnoj zajednici. Što ni virtuozu sa devet politčkih života kakav je Dodik neće biti lako.

Hoće li se Šmit petljati u svoj posao?

A međunarodna zjaenica, piše li se malim slovom, kao i pod Inckom ili će sa Šmitom konačno početi da se petlja u svoj posao i od zabrinutosti krene u operativno djelovanje, ne bi li invalid od države postala operativna zemlja?

Do Šmita je.

Incko obećane stvari nije uradio, Bonske ovlasti nije potegao, a to je najknkretnije donošenje Zakona o zabrani negiranja zločina i genocida i na koncu ukidanje odličja koje su od Skupštine RS-a dobili presuđeni ratni zločinci.

Šmit ima jasne ovlasti, put i zakonske kanale djelovanja, ima poznanika Vučića, a kad se ovako stvari poslože, nećemo još dugo gledati Milorada Dodika u ulozi sveprisutnog kabadahije, unjakvog rođaka sa sela i okorjelog primitivca koji napada sve odreda.

Sat otkucava, ponajviše za Dodika i tajkune mu. A tada su najopasniji!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.