Dragan Bursać: Partizanova groznica noža, žice i Srebrenice!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Salutiranje zločincu Ratku Mladiću i strašni poklič "Nož, žica, Srebrenica" nisu ništa drugo do li državni pozdravi, kojim država Srbija jasno da jasnije ne može biti kazuje - kod nas ovo može uvijek i što je najvažnije može po zakonu! Niko neće odgovarati!

Piše: Dragan Bursać za Radiosarajevo.ba

Ratko Mladić, srpski grobar

Ova vijest je iznenađenje samo za one koji su juče pali sa Marsa ili za maliciozne, koji se prave ludi i koji se pretvaraju da ne poznaju realnost iz njima znanih koristoljubivih i častohlepnih razloga. Dakle, skandiranje ratnom zločincu i zazivanje novog genocida, nije stvar za čuđenje, na žalost u ovoj i ovakvoj Srbiji. To je realnost života otuđenog od srama i stida.

To je datost uspostavljena prije tri decenije nakaradnim ideologijama, koje sve jednako sanjaju svoj debeli, nacionalistički san o svim Srbima u jednoj zemlji, a koja će se zvati Velika Srbija ili makar srpski svet. Taj san je natopljen krvlju drugih naroda, ponajviše bošnjačkog, ponajviše onog u Srebrenici, nad kojim sad verbalno onanišu “navijači“ koji pripadaju fudbalskom klubu “Partizan“ i odazivaju se na ime “Grobari“. Ironičnu, partizansku šapku sa petokrakom je (u početku) nosio i njihov predmet obožavanja Ratko Mladić, a onda ju je konačno zamijenio srpskim ocilima i željom da se “sveti Turcima“, kako je govorio. Onda je postao najveći srpski grobar. 

Ishod znamo, ishod zna cijeli svijet, a ishod odlično znaju i srpski nacionalisti, koji ne samo da priznaju genocid, ne samo da tačno znaju kako su njihovi idoli odradili i izveli genocid, nego se ruganjem utrkuju u zazivanju novog genocida.

Državni posao, huliganski

Ipak, zanimljiva mi je situacija u kojoj dobar dio srbijanske javnosti misli kako je riječ o nekakvim “izdvojenim slučajevima“, kako se radi o “huliganima, budalama i pijanim navijačima“.

Zanimljivo mi je, hoću kazati, kako se za fašističke državne službenike koriste isti oni eufemizmi, koji su korišteni za npr. Škorpione, a koji koji su na platnom spisku Srbije klali i ubijali nejač po Bosni i Hercegovini. Dakle, navijanje ono prisutno, a kako ga zamišlja lokalni Balkanoid je državni projekat.

Ponajviše i najčešće u državi Srbiji, u kojoj Vučić kao “dijete sa stadiona“, kako sam sebe zaziva dok se nostalgično prisjeća huliganskih ispada na Maksimiru, precizno kroji kapu sa lokalnim moćnicima i dijeli kolač uticaja i te narečene moći između Partizana i Zvezde-čitaj, raspoređuje mafijaške (para)jedinice i distribuira silu po terenu, a teren je cijela Srbija.

Tako su “navijači“ i bodigardovi ljudi koji odrađuju najprljavije državne poslove i šefovi obezbijeđenja državnim zvijerima i voks populi u konačnici, koji na stadionima govori ono što Vučić misli, a e ne smije reći, ali tabloidi po zadatku moraju.

Državni pozdrav ratnom zločincu, po zakonu

Salutiranje Ratku Mladiću, osuđenom za genocid i strašni poklič ”Nož, žica, Srebrenica“ nisu ništa drugo do li državni pozdravi, kojim država Srbija jasno da jasnije ne može biti kazuje - kod nas ovo može, može besplatno, može uvijek, preporučuje se i što je najvažnije može po zakonu. Jer, zakona o zabrani negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca nema, koliko god se neki upinjali da dokažu suprotno. Ne, nema ga, najjadnostanvijne rečno pa je i huliganska klika i sramno klicanje, zapravo zakonom dozvoljen čin. I čin za napredovanje u sramnoj nacionalističkoj hijerarhiji.

Kome se ne sviđa, m'rš u Bosnu!

A svi oni kojima se ovo ne sviđa, računajući stanovnike Sandžaka i Novog Pazara, kako rekoše srpski naciji na društvenim mrežama, eno vam Bosne, pa tamo negirajte genocid.

Veličanje ratnih zločinaca i zazivanje novog genocida na teritoriji Srbije je poželjno, dozvoljeno, preporučeno i zakonski aminovano, šta tu nije jasno?

Ili još jednostavnije, kako cvrče srpski nacionalisti, šta je sporno u veličanju Ratka Mladića, ovo je Srbija, utakmica se igra u Srbiji, a Ratko Mladić je srpski general?! I onda se normalni ljudi pitaju zašto je uzaludna muka pokušavati skidati breme genociodnosti sa bilmeza, koji ga sami sebi na vrat nameću.

Jedna velika, uvijek ista vijest

Problem, najveći na koncu, nije ni sistem po kome državni uposlenici-navijači veličaju ratne zločince i afirmišu genocid, nije problem ni masovnost ljudi koji ih brane pojašnjavajući da je na teritoriji Srbije ovo ludilo dozvoljeno, (sic!), problem je što se sve ovo zlo pretvorilo u jednu lošu, a uvijek istu vijest, koju čitamo iz dana u dan, kojoj prisustvujemo svim svojim čulima i svjedočimo o konačnom trijumfu fašizma u susjednoj zemlji.

I zato će će biti praznik, baš u toj zemlji, baš tim stanovnicima te zemlje, kad recimo FK ”Partizan“, promjeni ime u FK ”Četnik“, kad nestane neprijatnog antifašističkog bremena i za one koji igraju, i za one koji navijaju, a najviše za one koji čitav taj cirkus finasiraju.

I svima dobro u srpskom svetu na sramotu ostatka planete!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba