Dragan Bursać: "Kako su Bošnjaci postali potlačeni narod u vlastitoj zemlji – slučaj Stolac"

"E sad zamislite da vam tik do kuće, na zemlji vaših predaka, u kojoj sadite krompir ili agrume, lokalna vlast organizuje divlju deponiju. I da vam se smeće baca uz nacionalni spomenik koji, usput budi rečeno, nije samo vaš nego državni, pa ako hoćete i svjetski. Tako kaže UNESCO, ne ja. To nije nehotična greška. To je poruka. To je sofisticirani način da vam se kaže – ovdje niste poželjni. A kad se pobunite? E onda ste ekstremisti. Destabilizatori. Nezahvalnici. Bošnjački nacionalista. Radikal. Hamasovac. Jer, Bošnjak u Stocu treba da zna svoje mjesto: da šuti, da plaća porez i da pazi da ne diše previše glasno; I da mu pogled ne ide iznad pasa lokalnim HDZ moćnicima".

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

"Ako mir ne znači jednaka prava za sve, onda je to samo pauza između dva nasilja."

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

U Stocu žive Bošnjaci. I ne, neću reći i Hrvati i Srbi. Jer ova priča danas nije o teorijskoj, a zapravo izmišljenoj konstitutivnosti naroda, već o praktičnoj nevidljivosti. O sistemskom nepostojanju. O Bošnjacima koji su u sopstvenoj zemlji – i u vlastitom gradu – svedeni na statističku grešku, budžetsku bankomatsku funkciju i komunalno ljudsko smeće.

A ima ih skoro 50 posto. Znate, statistički skoro pola. Ali politički – nula. Jeste li ikad čuli da je neko sa bezmalo 50% statistička greška? Niste? Dobrodošli u Stolac!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nego, jeste li bili nekad u Stocu? Otiđite, nije preko svijeta! Grad živi neku svoju segregaciju. U stvari, da se ne lažemo Bošnjaci, da onih 50% sa početka priče su nevidljivi u svome gradu.

U normalnim društvima to se zove diskriminacija. U nešto surovijim to je segregacija. A ovdje? Ovdje to ima svoje pravo ime: aparthejd - I niko ga ne izgovara na glas. Jer ako to kažete, dok si reko "dviješkolepodjednimkrovom" postaješ bošnjački nacionalista, što je samo pola koraka od HAS-ovca. Tako to danas ide u ovom nakaradnom svijetu!

15.07.25. 14:39

Dragan Bursać | Grlić Radman i Izraelska Herceg-Bosna: Ljubav na prvi apartheid!

Država samo kad treba da platiš porez

A Bošnjaci Stoca pune gradski budžet. Uplaćuju poreze. Legalno se vratili nakon rata. Na svoje! Obnovili su spaljene i devastirane domove. Obnovili džamije. Obnovili i zaliječili dušu. Ali ih sistem tretira kao podstanare, u najboljem slučaju. Iskreno, u svome gradu su viđeni kao bespravni stanari; kao stranci: kao smetnja.

Pa tako:

– Nema ih u opštinskim institucijama,
– Nema ih u vrtićima, školama, kulturnim centrima,
– Nema ih ni u grobljima – jer nema dozvola za proširenje groblaja-kao da su vampiri, a ne umiruća bića dostojna ukopa,
– Nema ih ni u sistemu komunalnog odvoza smeća, osim kada treba da ga plate.

Ali zato ima:

– Solara na državnoj zemlji, tik iznad bošnjačkih kuća, bez dozvola,
– Ilegalnih deponija kraj arheološkog lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a,
– Huligana neofašističkih koji ih prebijaju, dok vlasti čekaju da "istraga bude u tijeku" do Sudnjeg dana.

Kad "nisi profesionaliziran"

Nego, znate li koji je posljednji biser u Stocu? Nakon osam godina, Bošnjak je postavljen na čelo Gradskog vijeća. Ali ne profesionalno. Ne kao pravi posao. Nego eto, simbolično. Nešto između entuzijaste i bambi- volontera na određeno. Kao kad vam na svadbi daju mikrofon da otpjevate refren – i odmah vam ga isključe ili kao iz onog mima, kad djetetu daju džojstik, koji nije priključen na kozolu, a ono veselo gleda kako drugi, veći dječaci uz smijeh pomjeraju igrače na TV-u, misleći kako sudjeluje. Tu ste, ali vas i nema. Da ne smetate.

U Kaknju, pročitali ste to, Slaven Katičić iz HDZ-a ima 4.000 KM platu kao predsjedavajući vijeća. A Hrvata je tamo – manje nego Bošnjaka u Stocu. Ali Stolac nije Kakanj. Stolac je HDZ-ova kolonija u srcu Bosne, a Bošnjaci su tamo što i domoroci u Belgijskom Kongu – eventualno će im dati ogledalce, ali neće pravo glasa.

I da se rauzmijemo, nije Hrvatima puno bolje ukoliko nisu u HDZ-u. ali o tome nemojte sa mnom, nego sa visokim predstavnikom Schmidtom koji je onomad skršio Ustav i donio takav aparthejd zakon po kome da bi ste bili čak i živi, politički živi Hrvat u BiH morate biti u HDZ-u. Bez toga ste kao, pa kao Bošnjak u Stocu. Taman tako! Ovo govorim jedino zato da se ne hvatamo priče o lažnoj konstitutivnosti koja ne postoji u realnosti. I da mi neko ne zamjeri kako udaram po Hrvatima. A ne!

Ilegalna deponija kao politička poruka

Idemo dalje:

E sad zamislite da vam tik do kuće, na zemlji vaših predaka, u kojoj sadite krompir ili agrume, lokalna vlast organizuje divlju deponiju. I da vam se smeće baca uz nacionalni spomenik koji usput rečeno nije samo vaš nego državni, pa ako hoćete i svjetski. Tako kaže UNESCO, ne ja. To nije nehotična greška. To je poruka. To je sofisticirani način da vam se kaže – ovdje niste poželjni.

A kad se pobunite? E onda ste ekstremisti. Destabilizatori. Nezahvalnici. Bošnjački nacionalista. Radikal. Hamasovac.

Jer, Bošnjak u Stocu treba da zna svoje mjesto: da šuti, da plaća porez i da pazi da ne diše previše glasno i da mu pogled ne ide iznad pasa lokalnim HDZ moćnicima.

Škola kao simbol aparthejda

Postoji školski centar u Stocu. Ogroman. I podijeljen. Fizički, psihološki, ideološki. Jedna vrata za hrvatsku djecu. Druga vrata – za bošnjačku. I onda se pitamo što djeca iz Stoca uče da jedni drugima budu stranci.

Imao sam promociju knjige u Stocu. Plural. Više puta. I svaki put mi je bila to najstrašnija ta podjela djece u ime- I od Evrope. Ili Europe, zavisno koja ste smjena. A onda se čude što se i po parkovima djeca igraju na smjenu. Dobro ste pročitali. I sad sami zamislite, ostavljam vam na maštu da zamislite, kako se "igra po smjenama".

A HDZ to i ne krije – oni planski sprovode pedagoški rasizam. Djecu uče od najranije dobi da ne dijele razred s "drugima". Jer je "hrvatski Stolac" samo za Hrvate. A svi ostali su "ilegalci u tuđoj kući". Dobro, u svojoj, ali je tuđa, jer je i ona hrvatska. Preciznije, važno je biti precizan HDZ-ova.

Kad ne možeš ni da umreš kako treba

Možete li zamisliti da ne možete sahraniti bližnjeg jer vam lokalna vlast ne da da proširite mezarje? Možete li zamisliti da je i smrt administrativno privilegovana stvar? Da ste recimo rođeni kao Josip ili Ivo, možete i umrijeti kao Josip ili Ivo. Ali ako ste rođeni kao Ahmet ili Suljo, onda ne možete umrijeti tek tako. Zapravo možete umrijeti, ali ćete rodbini napraviti problem jer mora vidjeti šta će sa vama na plus 40.

U Stocu – to nije mašta. To je svakodnevica. Igra protiv smrti I HDZ-a.

"Novi" Stolac: stari plan

I onda, kao šlag na gnjilu tortu: novi Stolac. Izgrađen za "prave" građane, za one koji imaju državu u BiH, ali i matičnu državu preko granice. Za nositelje "europskih vrijednosti" ali sa putovnicom. Hrvatska, uz pomoć EU fondova, pravi stambene komplekse, škole, trgove – za hrvatski etnički korpus. Bošnjaci? Oni neka gledaju. Kao i do sad.

To vam je urbanistički etnonacionalizam – izgradi novo, baci staro. Pobrini se da putnici slučajno ne naiđu na "pogrešne ljude". Skreni ih široko, u krš gore zagoru. Kao da si skrenuo oko pred istinom.

Bošnjaci – konstitutivno dekorativni

U Ustavu, Bošnjaci su konstitutivni narod. U praksi – nisu ni dekorativni. U Stocu su nevidljivi finansijeri diskriminacije. Baš tako! Jer njihov novac se ulaže u tuđe dobro, njihova prava se pretvaraju u tuđu moć, njihova imena se brišu iz opštinskih zapisnika,a ni mrtvi nemaju mira, je, pogađate, nema mjesta za njih pod zemljom. Htjedoh napisati hrvatskom, ali je ona HDZ-ovska.

A kad ustanu, ti živi Bošnjaci, kad izađu na ulicu – onda su "remetilački faktor".

Ne, gospodo iz HDZ-a. Ne, gospodo iz patronizatorskog srpsko-hrvatskog bloka koji na BiH gledate kao na zarobljenu kuću koju treba cijepati po sobama. Bošnjaci nisu remetilački faktor – vi ste sistemska greška, aminovana od međunarodne zajednice.

Ovo nije lokalna stvar

Stolac nije izolovan incident. On je simbol. On je paradigma odnosa prema Bošnjacima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Od Mostara do Dervente. Od Livna do Prijedora. Gdje god mogu – Bošnjake guraju u ugao. A kad podignu glas – optuže ih za agresiju, nacionalizam i radikalizam. Ona islamski.

A sve to u zemlji u kojoj su Bošnjaci većinski narod, ali suštinski građani drugog reda.

Zato, kad Bošnjaci u Stocu ustaju, to nije lokalni protest. To je uzdignuta šaka protiv sistema koji ih 30 godina pokušava učiniti manjim nego što jesu.

I neka znaju – nisu sami. I neka svi vide: ovo nije borba Bošnjaka, ovo je borba za jednakost građana BiH. Ovo je borba za BiH.

P.S.

Znam da će biti onih kvazigrađanista koji će mi zamjeriti ili kazati da pretjerujem. Od srca im želim da provedu makar koji dan u Stocu. Neka odu do lokalnog parka, do gorblja i mezarja, neka vide školu…I neka pronađu kojeg Bošnjaka ili čovjeka-ako hoćete i neka popričaju sa njim. Da ne bude kako Bursać izmišlja!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.