Dragan Bursać: Draško Bezmudi
"Ostaje pitanje za narod, pogotovo u Banjaluci: dokle ćete gledati kako vas mladi Stanivuković vodi u staru Dodikovu provaliju? Draško je izabrao stranu. Bezmudi se ne rađaju – bezmudi postanu kad izaberu sigurnost umjesto hrabrosti, poslušnost umjesto borbe, Dodika umjesto građana."
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
Draško Stanivuković, zvan i "mladi lav opozicije", danas je samo kućna mačka Milorada Dodika. Mekana, umiljata, bez kandži, a kad zatreba – prede na komandu Vučićevog tastera. U rukama vožda iz Laktaša i gospodara iz Beograda, Draško je postao ono što se u politici najviše prezire – koristan bljutavi idiot, i to po narudžbi.
FUP uhapsio muškarca po Interpolovoj potjernici
Damir Mašić (SDP) mu je u svom istupu fino opalio šamarčinu istine rekavši da je Draško nedorastao ozbiljnije funkcije. I to nije uvreda – to je dijagnoza. Stanivuković je politički maloljetnik s preglasnim glasom, previše gela u kosi i tragičnim nedostatkom kičme. Nije ovo više pitanje ideologije. Ovo je pitanje integriteta, časti i golog političkog opstanka.
Podsjetimo se: prvo su ga Dodikovi batinaši hapsili kao nekog disidenta, pa su ga šamarali u Narodnoj skupštini RS-a, i to pred kamerama. Danas – Draško Dodiku nosi vodu. I to ne onu mineralnu s potpisom, već političku – zaprljanu, zamuljanu, spremnu da zamuti svaki pokušaj opozicionog buđenja. Pa kome je još potreban režimski poslušnik pod krinkom opozicije?
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Trojanski konj i sakupljač lajkova
Draško je uvijek igrao dvostruku igru – pred kamerama glumi revolucionara s dronom, a iza zatvorenih vrata služi kao produžena ruka Dodikovih planova. Bio je i ostao njegov trojanski konj u opoziciji, iznutra truo, a spolja glancan.
Sada, u trenutku kad bi prava opozicija mogla da sruši Dodikov karton-palatu, on predlaže – bojkot izbora. Bravo, Draško! Kad već Dodik ne može biti na listi zbog pravosnažne presude, ajmo svi glumiti da ne postoji izborna utakmica. Jer – ako nema izbora, nema ni poraza. A ako nema poraza, Dodik će se možda opet uzdići iz pepela kao feniks – na krilima Draškovih suza i Vučićevog keša.
Dragan Bursać: ZBOGOM, MILORADE
Bezmudi poltron
I sad, da se ne lažemo. Možda je u pitanju strah, možda ucjena, a možda jednostavno mazohizam. Jer kakav čovjek može i dalje, nakon svega, politički grliti Dodika? Kakav političar, pobogu, ide kod čovjeka koji ga je politički unizio, isprebijao i onda mu dao dvaput manji budžet nego što Banja Luka zaslužuje?
Odgovor: Bezmudi. Jer za takve nema boljeg termina. Politička eunuhoidnost Draška Stanivukovića graniči s umjetnošću. Što bi rekli stari Latini – Testiculus non habet.
Trojka, Dodik i "europske iluzije"
A nije Draško jedini u ovom cirkusu. Tu su i njegovi federalni drugari – Trojka. Nikšić, Forto i Konaković, ti veliki tumači evropskog puta, uvjeravali su nas, ne zaboravite, da se s Dodikom može. Da ga treba "integrirati". Da se promijenio.
Promijenio? Ma, nije promijenio ni čarape. Taj isti Dodik im je u Konjicu, na koalicionom sastanku, u lice rekao da genocida nije bilo. A oni? Slegli ramenima. Nisu ni napustili sastanak, kamoli prekinuli saradnju. Poslije su mu išli na hacijendu u Laktašima, kao papci u reality programu. Dogovorili mu zgradu. Prepustili mu UIO. Uvalili nam još dublje nacionalne podjele. Sve to u ime "funkcionalnosti".
Nema opravdanja
Da rezimiramo: Nema tu više dileme. Stanivuković je politički poslušnik, projektovan da fingira opoziciju dok iznutra sabotira svaki pokušaj promjene. A za to vrijeme, lideri Trojke mu drže svijeću.
Jeftini banjalučki gradonačelnik, što voli selfije i molitve, što nosi sakoe u bojama paunovog perja, pokazao je da nema ni dostojanstvo ni politiku. Ima samo zadatak. A taj zadatak glasi: kad Dodiku gori pod nogama, ti gas pod tepih i šuti ili predi.
Pitanje za građane
Ostaje pitanje za narod u Republici Srpskoj, pogotovo Banjaluci: dokle ćete gledati kako vas mladi bezmudi vodi u staru provaliju? Dokle ćete dozvoljavati da vas isti čovjek koji se kune u "narod", zapravo vodi pravo u naručje Dodikovog režima?
Jer nije Stanivuković više ni Dodikov igrač. On je Dodikov inventar. Kao lampa u kabinetu – upališ ga kad zatreba, ugasiš kad smeta.
Kraj iluzije
Nema više romantike u opoziciji. Nema više "novih lica". Svi koji su se nadali da će Draško biti promjena, danas vide da je bio i ostao – politička šminka na tijelu režima. I kao takav, ne može ni da promijeni ni da pomjeri – može samo da smeta.
Zato je ova priča završena. Draško je izabrao stranu. Bezmudi se ne rađaju – bezmudi postanu kad izaberu sigurnost umjesto hrabrosti, poslušnost umjesto borbe, Dodika umjesto građana.
I neka mu je sa srećom. U životu, kao i u politici – svakome po izboru. A i građanima – po zasluzi.
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Povezano
/ Najnovije
