Dino Mustafić: Ministrica i jasle

Hrvatska demokratska zajednica je stranka koja se silno trudi iz dana u dan da demonstrira nekoliko elementarnih oblika civiliziranosti i evropezijacije u našem političkom i javnom životu. Slično je i s drugim etničkim partijama, koji sada na raznim razinama vlasti sebe doživljavaju proevropskim pogonom za Bosnu i Hercegovinu u 21 vijeku. 

Piše: Dino Mustafić

Ipak, i pored velike brige da se osiguraju što kvalitetniji ljudski resursi za evropske poslove, Čović je napravio gaf u jednoj oblasti u koju se ni on, niti bilo ko iz njegove političke blizine ne razumije. 

Riječ je o Ministarstvu za kulturu i sport Vlade Federacije BiH. 

Javnost je upoznata s izborom HDZ-a za to mjesto; riječ je o Zori Dujmović, socijalnoj radnici, ministrici koja nema minute radnog iskustva u kulturi, totalno nekompetentnoj u oblasti za koju je imenovana. Iz ministricine skromne biografije objavljenom na siteu Vlade Federacije se vidi da je diplomirala 2007. godine; da je cijeli život bila u državnoj službi, da je od 2010. bila zastupnica u Skupštini HNK-a, a od 2011. u Federalnom parlamentu, a 2015. imenovana ministricom. 

Njena uzorita stranačka biografija potvrđuje dominantni kriterij za odabir kadrova iz politike ispred stručnosti, što nije prvi put u Federalnom ministarstvu kulture, ali je prvi put neko tako otvoreno i direktno zaprijetio uništenjem međunarodne kulturne scene u BiH. 

Na osnovu rijetkih odgovora na pitanja novinara, vidljivo je da ministrica Dujmović nevješto ideološki pluta u vodama "samoevropeiziranog HDZ" koji prezire visoku kulturu s međunarodnim atributom. Interni stranački dogovor u kojem se sve mora etnički podijeliti, od škola do javnih servisa,treba definitivno početi i završiti u Kulturi. 

Ministrica Dujmović je tu postavljena da taj posao odradi kao vojnik partije koja ne odgovara umjetnicima i kulturnim djelatnicima već svojim stranačkim šefovima. Ako treba, ona će uz herojski patos prekršiti zakon (što je i učinila) da mimo pravila i kriterija dodijeli sredstva organizacijama i pojedincima koji ne ispunjavaju uvjete, stavit će desnu ruku na srce i patriotski se osloniti na tradiciju folklornih priredbi, kao naciospiritualista doktrine od čobanskog do novčanog, od pure do kulture. 

Svi koji ukazuju na očigledan kriminal i diskriminaciju Federalnog ministarstva kulture dio su tala " razmaženog sarajevskog klana", "paraziti na državnim jaslama", skrušeno iz pozicije žrtve (koja je provela svoj cijeli radni i životni vijek na jaslama) optužuje ministrica Dujmović. Koliki je udio države i budžeta, a koliko su sredstva sponzora, donatora, međunarodnih grantova i transfera, su činjenice koje treba da poznaje nadležna ministrica prije nego što pokušava manipulirati kulturnu javnost. 

A činjenice pokazuju da naše najrespektabilnije međunarodne manifestacije, festivali i institucije imaju oko 50 posto, čak i više, vlastitih prihoda spram budžetskih subvencija, cime je podrška s raznih nivoa vlasti dva do tri puta manja nego kulturni sadržaji sličnog karaktera u regionu, a u evropskim razmjerima da i ne govorimo. 

Ministrica Dujmović ukida kriterije koji su bili isključivo profesionalni ili isključivo estetski, mijenja s etničkim i teritorijalnim, pa se svim međunarodnim kulturnim sadržajima sa sarajevske adrese mora dati kvalifikativ "bošnjački". Iza te nacionalističke logike stoji u javnosti argument "decentralizacije" kulture, u prijevodu se radi o kulturnom i sportskom pojavljivanju glavnoga grada države, jer se većina kulturnih događaja ne uklapa u koncept vjersko-etničke kulture. 

Ta logika se više-manje slijedi i na državnom nivou kao i na federalnom,  pa se za kompenzaciju podršci institucijama od značaja za BiH, poput Zemaljskog muzeja BiH ili Umjetničke galerije BiH, iz tekućih rezervi daju novci vjerskim, folklornim, amaterskim i drugim anonimnim društvima koji ugledni kulturni događaji mogu samo sanjati. 

Riječ je, bez sumnje, o mračnim političkim razlozima devastacije kulture, poništeno je cjelokupno polje vrijednosti, a nakon što se to dogodi, puki mediokriteti imaju sve. 

Nastupa vrijeme apsolutnog probabilizma: sve je moguće i dozvoljeno.

 Ukratko: gdje nema znanja, nema ni srama, pa ministrica Dujmović može za ljubav bližnjeg svog zasukati rukave i mirno nastaviti svoj posao, uništavajući institucije kulture s višedecenijskom postojanjem, svjesna da partnerski SDA smatra da je to ministarstvo nevažno, nije u fokusu njihovog nacionalnog i finansijskog interesa. 

Znaju da kultura ima subverzivni potencijal, pa će je spriječiti tako što će  nagrađivati i promovirati ono što ne može povrijediti nikakvu politiku ili konzervativni društveni moral. Sve što je kritička i angažirana umjetnost bit će prepušteno logici "snađi se kako znaš" dok ne crkneš. 

Ova vlast ne trpi nikakav evropski model kulturne politike, jer to podrazumijeva plan i program, reformu koja smanjuje ovlasti ministarstva, transparentnost i kriterije, što mora "udaljiti" politiku od kulture, učiniti je nezavisnom i osposobljenom za izgradnju postnacionalne države. 

Dok je Zora na jaslama, taj film nećemo gledati, bit će državni i politički mrak!