Dino Mustafić: Gospođa ministarka

U posljednjih dvadesetak godina građani u BiH su se nagledali svakojakih ministara – polupismenih, neobrazovanih, pokvarenih, nevaspitanih, bahatih, bezobraznih. Međutim ministrica kulture i sporta u Federaciji BiH Zora Dujmović, pored svih nabrojanih "kvaliteta" uvodi i nova pravila ponašanja i obnašanja javne funkcije - misterioznost. 

Piše: Dino Mustafić za Radiosarajevo.ba

Nažalost, ništa nema tajno u njenom postavljenju, jer ona je ni kriva ni dužna dobila resor o kojem pojma nema kao većina njenih prethodnika na raznim nivoima vlasti, ali se tajnovitost i netransparentnost uvodi kao novi oblik distribucije sredstava za kulturu. Učešće u Vladi ministrice koja krši zakon i procedure neviđeni je skandal koji je sebi dopustila vladajuća koalicija. 

Ona smatra da je kulturna javnost  primitivni oblik života koji je formiran u prvoj polovini devetnaestog vijeka i kao takav, zasnovan na rekla-kazala principima, odoljeva svim promjenama, principima kvaliteta i kriterijima. Treba spriječiti sve udare modernizma i internacionalizma, svemu što bi moglo da  preoblikuje, reformiše i unaprijedi kulturnu scenu. 

Ona je ponosna na tradiciju, na "svoje ",  pa djeli novce po H (hrvatskoj) i B (bošnjačkoj) komponenti. Ističe amaterizam i dilentatizam kao kulturnu vrijednost,  provincijsko i populističko kao krajnji civilizacijski domet, novu kulturnu paradigmu. 

Oličenje takvog oblika života je za nju ministarstvo kulture, koje je zaduženo za osmišljavanje, planiranje i projektovanje  sistema za narednih još sto godina koji treba da pretvori BiH u tranzicijsku pustinju, parče teritorije na kojoj žive etničke skupine koje ponekad nešto za svoju dušu zapjevaju i zaigraju. 

Bila je misteriozna ministarka koja se nije pojavljivala u javnosti i na kulturnim dogadjajima: "Samo sto me nisu naslikali sa šeširom i mrežicom na licu, čipkanim rukavicama, torbicom i kišobranom, u prvom redu, da se vidim...” reče ministrica samosažaljivo kiseljačkoj tv stanici kao komentar njenim kritičarima.  

Ne znam kada je ministrica bila zadnji put u pozorištu, galeriji ili na koncertu, pa zamišlja da je to modni stil "elite" koja posjećuje međunarodne programe. 

Doduše,možda nije imala vremena za skoro godinu dana mandata, jer je mislila da je kosidba “samo livada puna fine trave i kosci zamahuju”, ali je slučajno na seminaru upoznala direktora manifestacije pa je otišla na “Dane kosidbe” i svidjelo joj se. 

Da je slučajno zalutala na koji koncert SVEM-a ili baleta, možda bi joj se i to svidjelo. Medjutim ministrica ne može da shvati da je funkcija obavezuje da ne promovira svoj senziblitet za estradno-turističke priredbe : "Moja je stvar što ću ja posjećivati, što meni čini ugođaj...”, reče ministrica u jednom od svoja dva intervjua koja je dala za vrijeme dosadašnjeg mandata. 

Mnoge kolege i koleginice su već naviknuti na nepodnošljivu lakoću apsurda unutar ministarstva kulture, gdje se radi šta ko hoće, partokratski oholo i primitivno, pa se umjetnici i kulturni djelatnici od renomea koji su argumentovano reagovali  mogu nazvati :  “mala djeca, vrtičke dobi”. Zora Dujmović nije komična u svom neznanju i malogradjanštini poput Nušićeve ministarke, već je opasna karakterna epizoda u državnom performansu diskriminacije i sahrane internacionalne kulture. 

Ako joj to dopustimo epilog je MRAK! 

Stavovi izneseni u rubrici Ja mislim nisu nužno stavovi redakcije portala Radiosarajevo.ba