Dino Mustafić: Crno-bijeli svijet

Piše: Dino Mustafić

Ono što nam nudi većina političkih partija u Bosni i Hercegovini je besramna suprotnost svim humanistickim tradicijama i principima: uzavreli i banalni nacionalizam, mržnju prema drugima i drugačijem, dubok prezir prema umjetnosti, duhovna ograničenost, žestok otpor svim evropskim vrijednostima i laganje kao model ponašanja i vladanja.

Najperverzniji primjeri tog laganja su izjave date od visokih zvaničnika RS-a povodom 20 godina najduže opsade u historiji čovječanstva grada Sarajeva kao definiciji "tragičnog konflikta" ili " izmišljenih 11.541 žrtve", mada je svaka brojka dokumentovana i identifikovana, jer iza svake stoji ime i prezime, jedan ugašeni život, ubijeni ljudski kosmos. Sklanjanje istine, izvrtanje činjenica i stalno laganje idealno se uklapa u kontekst društva koje je poharano krizama sa autoritarnim stranačkim vođama. Oni imaju superiorni instikt za samodržanjem na vlasti kroz mobilizaciju "svojih" kao vječite žrtve i transfer srdžbe prema "neprijateljima". Ovdje vrijedi samo slijepa žudnja za vlašću vođena vlastitom korišću i pragmatizmom, jeftinim populizmom koji kao make-up skriva bekrajnu prazninu i laž kao nametnutu vrijednost. Tako se u BiH pokušava kreirati politika savršenog zaborava kao opijum koji međutim neće i ne može trajati vječno, pa će buđenje i suočavanje sa istinom biti bolno i otrežnjujuce.

Nisu samo pojedini domaći političari ti koji nam nude plemensku koncepciju svijeta stegnutu etničkim identitetskim otrovom koji izopačuje sve duhovne i moralne vokacije, već i konformistički i nihilistički intelektualci koji tvrde da je humanizam odslužio svoje, da nije moguće ništa promijeniti, da apsolutna istina i duhovne vrijednosti ne postoje, da ništa nema trajnu vrijednost i da su univerzalne bezvremene vrijednosti trajna prošlost.

Zato su evocirana sjećanja i ponovo izrečeni stavovi na međunarodnoj konferenciji ratnih izvještača i novinara koji su poslije 20 godina ponovo došli u Sarajevo, poziv i podsjećanje da se definitvno pobriše jedan od najvećih stereotipa koji guši i pritišće Bosnu a to je : "Istina je takva da nema crnih i bijelih".

Međunarodna zajednica i danas ulaže veliki napor i saveznik je političarima koji njeguju kulturu laži, da bude objektivna i sa neutralnošću kao dogmom o jednakoj distanci prema svim stranama bude traser evropskog puta i perspektiva BiH. Time samo nastavljaju sramnu stranicu neodgovornosti i ravnodušnosti prema tragediji Srebrenice kada birokratski i hladno saopštavaju porodicama preživjelih da nista ne mogu učiniti po pitanju Izbornog zakona i nepravednog statusa ove lokalne zajednice.

Takva politika stereotipa uprošćava i oslobađa odgovornosti one koji bi trebali biti sankcionisani, kažnjeni i ekskomunicirani iz javnog i političkog života jer vrijeđaju žrtve i poriču dokazane fakte i međunarodne presude.

U fenomenalnoj knjizi Roberta Koena "Srca postaju brutalna", poslije trogodisnje opsade Sarajeva jedna žena ga je odvukla u stranu i rekla mu: "Ovdje su stvari crne i bijele.Takve su. Postoji zlo i postoji dobro, Zlo je na brdima. Kad kažeš da si novinar, znači moraš da budeš objektivan i nešto od toga što pišeš može da ne bude dobro za nas, ali zato dobro za one zle ljude, onda te razumijem, ali istovremeno te mrzim. Da, mrzim te. Svi pitaju na šta to mjesto stvarno liči. Pitaju nas kako je živjeti bez struje ili bez plina, ili bez zarade, ili bez zivota? Kako je stajati u redu za vodu? Kako je biti objekat eksperimenta u labaratoriji? Oni nas pitaju, i pitaju, i pitaju. Ali, da bi razumio, možda bi trebalo da odeš na drugu stranu? Daće ti oružje i moći ćeš da pogledaš unaokolo iz zgrade i gledaćeš i ugledaćeš čovjeka. Tada ćes razumjeti šta to znači biti lovac. Povući ćeš okidač i ugledaćeš čovjeka kako pada i shvatićeš da si ga ubio. To je činjenica. Činjenica. I tada možda nećes morati da znaš toliko o nama, nećeš morati da znaš čiji smo potomci ili zašto smo postali Muslimani, ili da li su Muslimani narod, ili da li Bosna postoji, ili bilo šta drugo".

Ovaj razgovor autora sa našom sugrađankom je bio inspiracija da napiše svoju iskustvenu spoznaju karaktera rata da "Objektivnost u Bosni ne može da znači neutralnost, a glava ne vrijedi ništa bez srca." Srce još uvijek zna praviti razliku između dobra i zla, crnog i bijelog, sve dok je tako imamo šansu.