Bolest koja se sve češće javlja: Ne-Hodgkinov limfom

16. 10. 2015. u 10:11:22 Radiosarajevo.ba

Shares: 1

Kada nam saopće lošu vijest, u ljudskoj prirodi je da se pitamo zašto. Kada je to vijest da bolujemo od maligne bolesti, karcinoma, sve je više istraživanja koja nam mogu dati odgovor. Pušenje je uzrok karcinoma pluća. Virus hepatitisa može izazvati malignu preobrazbu ćelija jetre. Geni imaju bitnu ulogu kod čitavog niza malignih tumora.

Piše: Mr. sc. med. dr. Emina Suljović Hadžimešić za Radiosarajevo.ba

Ukoliko se radi o dijagnozi Ne-Hodgkinovog limfoma (Lymphoma Non Hodgkin), istraživači još uvijek samo pretpostavljaju uzrok. Učestalost bolesti do koje dolazi kada ćelije odgovorne za imunitet postanu maligne se udvostručila od 1980-ih godina. Nekada je bio rijedak, ali sada je Ne-Hodgkinov limfom peta maligna bolest po učestalosti u SAD-u. Niko ne zna zašto. Osim ovog zabrinjavajućeg podatka, ohrabrujuće činjenice i otkrića stalno pristižu i novi lijekovi uspijevaju eliminirati i neke od najagresivnijih oblika ove bolesti.

Prognoza zavisi od tipa Ne-Hodgkinovog limfoma. Potrebno je utvrditi da li se radi o agresivnom ili indolentnom limfomu, te utvrditi podtip s obzirom na to da postoji 60 histoloških podtipova, većina s jedinstvenim biološkim i kliničkim karakteristikama. Agresivni Ne-Hodgkinovi limfomi rastu brzo i završavaju fatalno u roku nekoliko mjeseci ukoliko se ne liječe. Indolentni rastu sporo, nekada im je potrebno nekoliko godina da postanu rizik za zdravlje.

Paradoksalno, agresivni se lakše liječe od indolentnih u slučaju rane dijagnoze i pravovremene hemoterapije. Indolentni, najčešći su folikularni limfomi, mogu se dovesti pod kontrolu i uvesti u privremenu remisiju (ozdravljenje), ali je dokazano da se teško eliminiraju i često se vraćaju.

Međutim, i to se promijenilo. FDA (Food and Drug Administration) je 1997. godine odobrio prvo monoklonalno antitijelo za liječenje Ne-Hodgkinovog limfoma, lijek pod nazivom Rituxan/rituksimab.

S obzirom na to da se veže za specifične molekule na limfomskim ćelijama, čineći ih metom za uništenje i ostavljajući zdrave ćelije netaknutim, novi lijek nije uzrokovao gubitak kose, povraćanje i ostale neželjene efekte standardnih hemoterapija. U kombinaciji s hemoterapijom Rituxan je poboljšao ishode liječenja oboljelih od Ne-Hodgkinovog limfoma i bio je zaslužan za dugotrajne remisije.

Zahvaljujući tome, rituximab je postao dio standardnih prvih linija liječenja Ne-Hodgkinovih limfoma.

U našoj zemlji prisutan je već deset godina, nažalost, još uvijek nedostupan svima (u FBiH postoje liste čekanja, u RS-u lijek je dostupan svim pacijentima).

Kada pacijenti saznaju za dijagnozu Ne-Hodgkinovog limfoma, osim sa strahom, suoče se i s konfuzijom s obzirom na to da je limfom teško razumjeti. Limfom je naziv za malignu bolest, tumor, koji nastaje u limfnom tkivu. Postoji mnogo vrsta i podtipova ove bolesti. Dvije glavne kategorije su Hodgkinovi i Ne-Hodgkinovi limfom. Oboljeli od Hodgkinovog limfoma su uglavnom mlađi pacijenti, oboljeli u 20-im godinama, od Ne-Hodgkinovog limfoma obolijevaju najčešće u 60-im.

Prvi znak limfoma je uvećan limfni čvor u kojem se nakon biopsije mogu naći stanice limfoma.

Nekada ljekari mogu prepoznati bolest i u krvnoj slici prema broju leukocita i trombocita. Patolozi posmatraju tkivo čvora mikroskopom, uočavaju suptilne promjene, obavljaju sofisticirane laboratorijske pretrage kako bi utvrdili o kojoj se bolesti radi i o kojem podtipu. Zašto je podtip važan? Zato što govori o prognozi i pomaže pri odluci o terapiji. Klinički stadij govori o proširenosti bolesti, također je važan za prognozu. Međutim, i kod manje uznapredovale bolesti u slučaju nepovoljnog podtipa, prognoza je loša.

Liječenje podrazumijeva kombinaciju citostatika najčešće uz monoklonalno antitijelo. U nekim slučajevima indolentnih Ne-Hodgkinovih limfoma, odgoda terapije je razumna odluka do pojave simptoma i progresije bolesti. Neke hemoterapije povećavaju efekt terapije i prvi odgovor, ali ne produžavaju život. Kvalitet života, neželjeni efekti terapije i troškovi se također trebaju uzeti u obzir.

Neki od novih lijekova su enormno skupi, poboljšavaju odgovor i postizanje ozdravljenja (remisije), ali ne produžavaju život.

Ukoliko se ne postigne izlječenje, pokušava se s drugom kombinacijom citostatika. U određenim slučajevima se provodi autologna transplantacija matičnih ćelija hematopoeze gdje se u periodu ozdravljenja prikupe matične ćelije bolesnika te se nakon hemoterapijom suzbijenog imunološkog odgovora zdrave ćelije vraćaju u organizam iz kojih će se razviti ćelije krvi.

Kod ove transplantacije primatelj i davatelj matičnih ćelija je ista osoba. Kada su primatelj i davatelj različite osobe, radi se o alogeničnoj transplantaciji. Od ukupnog broja transplantacija matičnih ćelija hematopoeze oko 70 posto otpada na autologne transplantacije. Autologne transplantacije se u našoj zemlji uspješno provode u UKC Sarajevo u saradnji sa Zavodom za transfuzijsku medicinu FBiH i u UKC Tuzla.

U budućnosti će se bolje poznavanje biologije ove maligne bolesti odraziti na iznalaženje novih terapijskih modaliteta. Među istraživačima je mnogo entuzijazma i želje za rad na ovom polju, a to donosi novu nadu bolesnicima koji se trenutno bore s Ne-Hodgkinovim limfomom, onima koji su ustrajali i pobijedili, njihovim porodicama i prijateljima, a i njihovim ljekarima s vrlinom humanosti i teretom saosjećanja.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

NEMA KOMENTARA