Alen Mahović: Sutorina i Kruševice - argumenti

S obzirom na to da je naša javnost vrlo malo upoznata s detaljima o mjestima, tačnije katastarskim općinama Sutorina i Kruševice, u ovom članku ćemo pokušati što efektivnije objasniti različite aspekte istih, tačnije: geografski, historijski, ekonomski, strateški i pravni aspekt.

Piše: Alen Mahović za Radiosarajevo.ba

Geografski aspekt

Prema procjenama Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini katastarske općine Kruševica i Sutorina zauzimaju površinu od oko 83,5 km2, a dužina obale koja je u posjedu Republike Crne Gore, a koja trenutno pravno pripada BiH od starog graničnog kamena u Igalu (R. Crna Gora) do rta Konfin (R. Hrvatska), je oko 5,3 km. Klima je mediteranska u Području Sutorine, dok je u Području Kruševica i dijela teritorije prema Zupcima submediteranska, te planinska. Razuđenost obale i kvalitet zemljišta se tek treba utvrditi.

Ekonomski aspekt

Direktor Instituta za strateška ekonomska istraživanja, dr. sci. Anton Jekauc, iznio je grubu procjenu vrijednost katastarskih jedinica Sutorina i Kruševice, te je dao podatak dubrovačkih stručnjaka da samo zemljište vrijedi više od tri milijarde dolara. Govoreći o ekonomskom potencijalu tog područja, jasno je ukazao da je on neprocjenjiv, s obzirom na mogućnost izgradnje turističkih kapaciteta, kao i luke koja bi imala izlaz na otvoreno more, te bi se time morskim putem imao slobodan pristup robama iz cijelog svijeta, a zaobišli bi se i nameti susjednih država preko kojih nam roba sada dolazi, što opet predstavlja niže cijene za svakog građanina BiH. U posljednje vrijeme je područje Južnog Jadrana (susjedna Prevlaka) poznato i po mogućim nalazištima plina i nafte, tako da vrijednost Sutorine ima i još veći potencijal.

Strateški aspekt

Svaki zaliv je jako bitno područje kada i govorimo o vojsci i mornarici u ratnom stanju, a i kada govorimo o uplovljavanju brodova u mirnodopskom periodu. Područje Boke Kotorske, odnosno Bokokotorskog zaliva je od davnina poznato kao važno strateško područje, pogotovo ulaz u zaliv, koji kontrolira ulaz u cijeli zaliv do Kotora, a čiji dio je i Sutorina (Njivice) zajedno s hrvatskom Prevlakom i crnogorskim kopnom s druge strane. I sami Dubrovnik je to prepoznao još u vrijeme Mira u Sremskim Karlovcima, kada je sebe zaštitio od Mletaka, lobirajući da se Neum i Klek, te Kruševica i Sutorina ostave Bosni u okviru Osmanskog carstva, kako bi bili tampon zona oko Dubrovnika. Napoleonove trupe su upravo odabrale Sutorinu i iskrcale se na njenim obalama 1806. godine pokušavajući uspostaviti kontrolu nad Bokom Kotorskom. Sve ovo isto tako jasno govori da je i današnji strateški aspekt od neizmjerne vrijednosti.

Historijski aspekt

Sutorina i Kruševice su bile u sastavu Kraljevine Bosne, sandžaka i ejaleta Bosna (i Hercegovina), BiH u okviru Austro-Ugarske, te BiH u okviru Države i Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, DFJ, FNRJ, SFRJ pa do danas ukupno 623 godine (554 godine i de facto i de iure, 69 godina samo de iure). Ovo jasno govori koliko jako historijsko pravo današnja BiH polaže na ovo područje. Ispod je prikaz po periodima:
1382. - 1482. Kraljevina Bosna (de iure i de facto) kao i vojvodstvo Hercegovina do pada pod Osmanlije
1482. - 1878. Bosna (i Hercegovina) u okviru Osmanskog carstva (de iure i de facto)
1878. - 1918. Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske monarhije (de iure i de facto)
1918. - 1921. Bosna i Hercegovina u okviru Države SHS, odnosno Kraljevstva SHS (de iure i de facto)
1921. - 1928. Bosna i Hercegovina (Mostarska oblast) u okviru Kraljevine SHS (de iure i de facto)
1928. - 1936. Kraljevina Jugoslavija, Zetska banovina – srez Trebinje (de iure i de facto)
1936. - 1943. Kraljevina Jugoslavija, Zetska banovina – srez Kotor (de iure i de facto)
1943. – 1945. Nacistički okupator (Italija i Njemačka - de facto)
1945. –   ....    NR BiH, RBiH, BiH (de iure), NR Crna Gora, SRJ, SCG i Republika Crna Gora (de facto)

Pravni aspekt

Bitni datumi (poredani hronološki):
3. 2. 1945. - Predsjedništvo AVNOJ-a odlukom ukida pravne propise okupatora (legalan akt)
5. 1. 1945. - Partizani ZAVNO Crne Gore i Boke oslobađaju Boku Kotorsku od Njemaca, (ratno stanje)
24. 2. 1945. - Prilikom utvrđivanja proporcionalnog zastupanja federalnih jedinica u AVNOJ-u, Predsjedništvo AVNOJ-a za Federalnu BiH (u daljem tekstu FBiH) određuje: Bosna i Hercegovina se uzima u granicama određenim Berlinskim ugovorom. (legalan akt)
29. 2. 1945. i dalje - ZAVNO Crne Gore i Boke u posjedu drži dio Boke Kotorske - Sutorinu i Kruševicu, (nelegalno zadržava posjed)
29. 8. 1945. - Narodna Vlada FBiH, na temelju teritorija koji praktično kontrolira donosi Uredbu o određivanju područja narodnih odbora i ustanovljenju sjedišta mjesnih N.O, izostavljajući Sutorinu i Kruševice koje u tom trenutku bespravno drži Federalna Crna Gora (u daljem tekstu FCG). (Nema ni odredbe ni ugovora o određivanju granica između FBiH i FCG, niti za to ima pismene procedure institucija FBiH)
2. 9. 1945. - Narodna Vlada FCG bez ugovorne saglasnosti institucija FBiH, a posebno Narodne skupštine FBiH i AVNOJ-a odlukom o novoj administrativnoj podjeli navodi Sutorinu i Kruševicu u crnogorskom srezu Herceg Novi. (nelegalan akt bez ugovora s institucijama FBiH)
31. 1. 1946. -  Predsjedništvo Ustavotvorne Skupštine FNRJ u svom Ustavu, član 12, određuje: Razgraničenje između narodnih republika vrši Narodna skupština FNRJ. (legalan akt)
Početak 1946. - Narodna skupština NR Crne Gore od Narodne skupštine NR BiH traži ustupanje dokumenata za katastarsku općinu Kruševica (nelegalan akt jer NR Crnoj Gori niko nije ustupio teritoriju nikakvim pisanim ugovorom dvije republike)
31. 5. 1946. - Narodna skupština NR BiH prosljeđuje ovaj zahtjev Narodnoj vladi NR BiH, isti se razmatra u tački 15, ministar u Narodnoj vladi NR BiH Vlado Šegrt zadužen je za ispitivanje mišljenja (referenduma) građana (nikada nije provedeno, a dokumenti Kruševice ustupljeni su Crnoj Gori bez ikakvog pitanja naroda i pisanog ugovora između institucija NR Crne Gore i NR BiH)
31. 12. 1946. - Donesen Ustav NR BiH, član 13. određuje: Granice NR BiH ne mogu se mijenjati bez pristanka NR BiH. (legalan akt koji onemogućava NR Crnu Goru da vrši razgraničenje bez ugovora i odobrenja institucija NR BiH – Vlade, Skupštine, Predsjedništva)
Februar 1947. - PK KPJ ZA BiH depešom putem Politbiroa CK KPJ od PK KPJ za Crnu Goru zatražilo povrat Sutorine i Kruševice (legalan akt, ali Crna Gora odbija bez ikakvog poštovanja institucija i ustava NR BiH i FNRJ)
1947. (nepoznat datum) - Postoji i priča da je Đuro Pucar predao Sutorinu i Kruševicu Blaži Jovanoviću u jednom razgovoru. Bilo da je oblik dogovora usmeni ili pak pismeni, Pucar krši Ustav NR BiH, član 13 od 31. 12. 1946. godine, a obojica krše Ustav FRNJ, član 12 od 31. 1. 1946.
15. 4. 1947. -  NR Crna Gora donosi Zakon o administrativnim granicama (nelegalan akt - neustavno uključuje Sutorinu i Kruševice)
 2. 2. 1949. – Predsjedništvo Narodne skupštine NR BiH donosi odluku o ukidanju, spajanju i izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora sreza Trebinje i o određivanju granica grada Trebinje, a po prijedlogu Vlade NR BiH br.1535/48 od 31. 1. 1949. Ovdje se ne govori direktno o granicama države, ne utvrđuje sporazum o granici s NR Crnom Gorom. Ovo nikako nije sporazum o granici, niti je takvu promjenu granice ikada odobrila Skupština Jugoslavije ikakvim aktom, dakle ovakav način promjene granice je potpuno neustavan.
1963. - 1967. - Predsjednik Narodne skupštine SR BiH Ratomir Dugonjić tokom svog mandata podnosi tužbu Vijeću naroda Jugoslavije zbog NEZAKONITOG izdvajanja Sutorine i Kruševice iz sastava BiH. Ovaj legitimni pokušaj rođenog Trebinjca, te veoma uvaženog političara i PREDSJEDNIKA Skupštine NR BiH itekako jasno govori o jakoj argumentaciji za vraćanje teritorije i može služiti kao primjer našim političarima i „komisijama“.

6. 11. 2014. – Današnje Vijeće Ministara BiH (Vlada BiH) u tehničkom mandatu, ne obazirući se ne navedene jasno argumentirane okolnosti, donosi veleizdajnički pismeni akt o priznavanju predaje teritorija, izostavljanjem Sutorine iz sastava BiH u  Prijedlogu ugovora o granici, i to upravo onoga koji Crna Gora čeka još od početka uzurpacije 1945. 

Napomene:

Crna Gora apsolutno nije pravni nasljednih Zetske banovine (Crna Gora, Hercegovina i dio Dalmacije su bile njeni dijelovi), a čak i da jeste, propisi, odredbe i sve tekovine Kraljevine Jugoslavije su ukinuti od strane FNRJ.
Mišljenje br. 3, stav 2 Badinterove komisije: „Demarkacije između Hrvatske i Srbije, ili između Srbije i BiH, ili moguće između ostalih susjednih nezavisnih država, mogu se mijenjati jedino slobodnim i zajedničkim sporazumom“ (stanje granica konkretno sa Crnom Gorom bi se poštujući ovo mišljenje vratilo na zadnje legalno stanje 1945).

Mišljenje br. 3, stav 3 Badinterove komisije: „“U nedostatku tako postignutoga sporazuma, prijašnja razgraničenja dobivaju svojstvo granica zaštićenih međunarodnim sporazumom“. Ustav SFRJ iz 1974. te njegov član 5, stavovi 2 i 4 potvrđuju da se teritoriji i granice republika ne mogu mijenjati bez njihovog pristanka, a ovaj Ustav opet potvrđuje prethodne propise, tačnije Ustav FNRJ iz 1946. Cijelo ovo vrijeme jedine legalno utvrđene granice BiH su one koje je utvrdilo Predsjedništvo AVNOJ-a 24.02.1945. potvrđujući granice Berlinskog ugovora za BiH, a te granice nikad nisu promijenjene u skladu sa ustavima BiH i FNRJ odnosno SFRJ.

Moderno međunarodno pravo sadrži i odredbu iz posljednjega navoda Mišljenja br. 3: „Nikakva promjena postojećih granica i crta razgraničenja postignuta silom ne mogu proizvesti pravne učinke“ NR Crna Gora je jednostrano tj silom, a ne ugovorom zadržala teritorij NR BiH još od 1945.

Na osnovu jasno predočenih činjenica, i običnom laiku je kristalno jasno da institucije BiH moraju HITNO zaustaviti usvajanje Prijedloga ugovora o granici s Republikom Crnom Gorom. Te iste institucije moraju tražiti referendum građana BiH po ovako važnom pitanju razgraničenja. Nakon zaustavljanja Prijedloga Ugovora o granici sa Crnom Gorom, ili nakon referenduma, institucije BiH svakako imaju obavezu zaštititi suverenitet i teritorijalni integritet BiH, kao i interese građana, te tražiti arbitražu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Iluzorno je očekivati da građani BiH arbitražu neće tražiti, jer se ogromna većina njih neće tek tako pomiriti sa gubitkom ovako vrijedne teritorije. Svaki savjestan građanin će tražiti povrat bilo kakvog dijela naše teritorije, pa makar to bio i jedan pedalj. Sada je vrijeme da se djeluje, jer se ilegalnim usvajanjem Prijedloga granice na očigled svih nas krši Ustav države BiH, te se grubo narušava njen teritorijalni integritet i suverenitet. Dalje kršenje i narušavanje istih na nivou Predsjedništva i Parlamenta BiH se ne nikako smije dozvoliti, jer bi to značilo potpunu veleizdaju i konačan pravni gubitak ove teritorije koja ima neizmjeran potencijal za sve nas, što je nerazumno i van pameti.

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba.