Ako ste u svađi, ne koristite email

Piše: Sabina Čehajić-Clancy

Otkako postoji, čovjek komunicira. Komuniciranjem učimo, slušamo, razmjenjujemo informacije, potvrđujemo ono što vjerujemo i nešto rjeđe opovrgavamo vlastita očekivanja i pogled na svijet. Komuniciranjem također kreiramo impresije i mišljenje o drugima, mada moramo biti svjesni da nisu svi modusi komunikacije jednako vjerodostojni. Naprimjer: email u usporedbi sa glasom je sam po sebi limitiran modus komunikacije jer mu nedostaju neverbalni i paralingvistički znakovi.

Naravno, pored samog modusa tj. načina komunikacije, bitan je i sam sadržaj tj. ono što govorimo. Međutim, moramo biti svjesni jednog već odavno poznatog klišea a to je da svijet doživljavamo našim čulima ali ga ipak, na kraju, interpretiramo samim mozgom. Drugim riječima, ono što vidimo djelimično je funkcija onoga sto očekujemo da vidimo.

Efekat vlastitih očekivanja (a samim tim i stereotipa, predrasuda i sl.) nije ukupan već varira u ovisnosti od višeznačajnosti ili neodređenosti samog sadržaja. Drugim riječima, što je sadržaj komunikacije neodređeniji to interpretacija tog istog sadržaja više ovisi o našim očekivanjima. Email, kao ograničeni modus komunikacije, samim tim je ne samo potencijalno višeznačan već i potencijalno neodređen u usporedbi sa npr. direktnom glasovnom komunikacijom koja inherentno implicira neverbalne znakove. Iako je značaj same neverbalne komunikacije ponekad precijenjen, ipak ne možemo poreći već prihvaćeno pravilo da ishodi komunikacije ne ovise samo o tome šta neko već i kako govori.

Nicholas Epley i Justin Kruger, profesori socijalne psihologije sa Harvard i Illinois univerziteta su putem tri eksperimentalne studije pokazali da su se ispitanici koji su komunicirali putem emaila (naspram telefonskih intervjua) više oslanjali na svoj postojeći sistem stereotipa i očekivanja koji je, u konačnici, odredio proces izvođenja utisaka i zaključaka.

Ispitanici koji su bili u interakciji sa uspješnim vs. neuspješnim (1. eksperiment), Afro-amerikancima vs. Amerikancima azijskog porijekla (2. eksperiment) i ekstravertima vs. introvertima (3. eksperiment) su se koristili svojim stereotipima i prethodnim očekivanjima u većoj mjeri ukoliko su komunicirali putem emaila naspram telefona. Npr. prethodna istraživanja su pokazala da se Amerikanci azijskog porijekla u usporedbi sa Afro-amerikancima percipiraju kao više introvertni (čitaj: povučeni, tihi, mirni, stidljivi i sl.) vs. ekstravertni. U okviru 2. eksperimenta Epley i Kruger su utvrdili da ispitanici koji komuniciraju sa Amerikancima azijskog porijekla putem emaila, unatoč tome sto sadržaj komunikacije opovrgava gore navedeni stereotip, i dalje doživljavaju komunikatora kao introvertnog u usporedbi sa ispitanicima koji su komunicirali sa istim ljudima, jednakog sadržaja, putem telefona.

Šta izvući iz ovih podataka? Koju poruku ponijeti kući? Moje shvatanje cjelokupnog istraživanja je da, ukoliko ste u svađi ili u najmanju ruku nekom nesporazumu s nekim, ne pokušavajte izgladiti odnose tako što ćete se raspravljati putem emaila ili SMS-a, već putem direktnog razgovora. Jer, kako stvari stoji, druga strana će uvijek pročitati ono sto želi da pročita, a ne ono što Vi pišite. Kako kaže stara narodna: ja jedno, on(a) drugo.

Sabina Čehajić-Clancy, profesorica političke psihologije na Sarajevo School of Science and Technology, Fakultet političkih nauka i međunarodnih odnosa