Adnan Mahmutović: Politička kriza od izbora do izbora

Piše: Adnan Mahmutović

U pokušaju da se jednom sveobuhvatnom definicijom predstavi sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini, često se može čuti ili pročitati da je to društvo nezaposlenih i neradnika; društvo „diplomiranih“; društvo nepotizma i korupcije – ali i društvo koje je već 17 godina zarobljeno unutar magičnog trougla, odnosno etno-nacionalnog ras-trojstva koje je svoju konstitucionalizaciju, uspostavljenu Sporazumom iz Dejtona, političkim djelovanjem dovelo na nivo neprikosnovenosti.

Razlika kao odlika političkog identiteta

Pri tome se insistiranje na neprikosnovenosti može vezati za činjenicu da je projekcija etno-nacionalnog principa kao ustavne kategorije najveći garant dominacije nacionalističkih i populističkih političkih koncepata u BiH. Takvi, fragmentirani politički koncepti, koji osnovu svoga legitimiranja nalaze u entitetima a ne državi, zapravo definišu linije podijeljenosti društva. Bez obzira što se pojam podijeljenosti društva često osporava kao neprecizna kategorija, ipak se on može valorizirati kao etno-nacionalna različitost pretočena u vrijednosti fragmentiranih političkih koncepata.

Drugim riječima, sama činjenica o postojanju raznolikih etno-kulturnih elemenata unutar jednog društva nužno ne sugeriše podijeljenost takvog društva, sve dok se ta raznolikost ne pojavljuje kao odlika političkog identiteta ili kao osnova za političku mobilizaciju.

Katastrofa multietničkih koncepata

Sa druge strane, bilo je i „vizionarskih“ pokušaja da se na političku pozornicu etabliraju multi-etnički koncepti kao izraz kontra-argumenta sadašnjim dobro ukopanim utvrdama etno-nacionalizma. Ovi poletni, odvažni i idealistički pokušaji nakon početnih uspjeha vrlo brzo su doživjeli potpunu katastrofu.

Uzroci te katastrofe se mogu predstaviti trojako. Prvo, potpuno je potcijenjena moć nacionalističkih političkih koncepata, odnosno zanemareno njihovo najubojitije retoričko oružje – „proizvođenje straha od neprijatelja i nacionalna ugroženost“. Drugo, iako se politička opcija koja je zagovarala multi-etnički koncept može smatrati jednim od pobjednika prethodnih općih izbora, ona nije dobila stvarni „multi-etnički legitimitet“ jer je daleko najviše glasova dobila od pripadnika samo jedne od tri dominantne etničke skupine. Tako da se koncept multi-etničkog nije ni mogao implementirati onako kako je zamišljen, pa je bilo potpuno logično da, u funkciji očuvanja dosljednosti, privrženosti i iskrenosti prema principima i idealima na kojima je zasnivala svoju predizbornu retoriku, ta opcija odustane od vlasti i nastavi sa opozicionim djelovanjem do konačne promjene političke kulture i narodne svijesti.

Stvarni ideal je sama vlast

Međutim, dugogodišnji opozicioni staž i velika želja za vlašću zasjenili su ideale. Ulazak u vlast po svaku cijenu, političko mešetarenje, te poneki apsurd, kao onaj da pravite koaliciju sa onima na čijoj kritici ste dobili najveći broj glasova, itekako su imali svoje posljedice, dok se, sa druge strane, njeno veličanstvo Vlast doživljava/la kao alter ego.

Treće, „koncept multi-etničkog“ ili pak onoga što pod tim podrazumijeva je u svojoj osnovi bio nepravedan, jer je uključivao mogućnost da pripadnici jedne etničke skupine, grubo kršeći princip predstavljanja, biraju predstavnika druge etničke skupine. Na taj način se multi-etničnost pokušala nametnuti, a zapravo je sa tim pokušajem potpuno potisnuta za izvjesno vrijeme kao vrijednost sa političke scene. U BiH nije moguće nametnuti multi-etničnost, nego je potrebno stvoriti pretpostavke da se ona rodi iz istinske želje za građanskom solidarnošću na državnom nivou, iz istinske panbosanske kulture, a ne iz kulture političkih elita.  Stoga, jasno je da je to dugotrajan proces u kojem jednako važnu ulogu, osim političkih partija, imaju akademska zajednica, civilno društvo i mediji.

Masovni izlazak na izbore

Međutim, nisu svi procesi promjena tako dugotrajni. Jedan on načina može biti masovniji izlazak na izbore. Zašto masovniji izlazak na izbore? Zato jer je posve jasno da sadašnja politička pozicija već dvije decenije opstaje ne samo zahvaljujući glasovima onih koji izlaze na izbore nego dobrim dijelom zahvaljujući glasovima onih koji apstiniraju od izbora. Ovo se naročito odnosi na populaciju mladih koja je najviše pogođena trenutnom situacijom a čiji postotak učešća u društvenim aktivnostima općenito iznosi nekih 5-6%.

Drugo pitanje je za koga glasati? Ovo pitanje je, za razliku od prethodnog, puno važnije i kompleksnije. Odgovor na njega identifikuje dva osnovna problema. Prvo je pitanje odgovornosti kao specifičnog odnosa, kako navodi Bovens, između činioca i foruma u kojem činioci imaju obavezu da objasne i opravdaju svoje aktivnosti. S druge strane, forum ima pravo da postavlja pitanja te na temelju cjelokupne procjene donosi svoj sud prema kojem činioci mogu snositi određene posljedice.

Iz primjera BiH vidimo da te odgovornosti baš i nema ili da je nikada nije ni bilo, pa prema tome ni takvih posljedica. Takva situacija političarima u BiH omogućava najsigurnije zanimanje koje se, istovremeno u zemljama zapadne Evrope – gdje se pitanje odgovornosti političara prema biračima predstavlja kao jedan od osnovnih elemenata demokratije i demokratskog legitimiziranja – smatra izuzetno rizičnim.

Za koga glasati?

Drugi problem, jeste pojava velikog broja političkih partija što proizvodi negativan uticaj na energetski kapacitet biračkog tijela te donosi nepovoljnu klimu u izvornoj osnovi demokratskog izbornog procesa. Naime, ako pogledamo rezultate općih izbora iz 2010 . godine za Skupštinu Kantona Sarajevo vidjećemo da čak 18 od 27 političkih subjekata, odnosno izbornih listi nije prošlo izborni prag. Drugim riječima, disperzija ili rasipanje biračke volje uzrokovala je nepovratni gubitak 22.158 glasova što odgovara 10,64% od ukupnog broja važećih glasova. Na taj način je učinjena ogromna usluga vladajućim političkim strukturama, odnosno proizveden je efekat koji ide u prilog održanja njihove pozicije.

Iz gore navedenog se može zaključiti da presudnu ulogu u kvalitetu demokratskih procesa ima volja birača jer je demokratija kao što Lincoln reče: „vladavina naroda od naroda nad narodom i za narod.“

Važan preduvjet izlaska iz sadašnjeg stanja zaglavljenosti unutar uskih etno-nacionalnih koncepata jeste sazrijevanje svijesti o nužnosti prihvatanja evropskih obrazaca vrijednosti i ponašanja, svijesti o nužnosti promjene političke klime koja će osigurati koncept koherentne, pro-evropske, integrirajuće, stranačke politike. Takav proces treba ravnomjerno da obuhvati cijeli prostor BiH i da uključi najširu javnost. Ukoliko se ne njoj ne pomogne da prepozna značaj ove teme, šanse za uspjeh nisu velike, odnosno postoji velika vjerovatnoća da će se sadašnje stanje političke krize od izbora do izbora i dalje nastaviti.

Adnan Mahmutović: Kandidatski status BiH
Adnan Mahmutović: Zašto Evropski fiskalni pakt?