Adnan Čomor: Sjedim skrštenih ruku, čekam proljeće i plaćen sam za to

Poštovani čitatelji portala Radio Sarajevo, dobar vam dan. U rubrici ''Ja mislim'', ponovo koristim svoje pravo na mišljenje, utemeljeno, i u ovoj rubrici ponovo nam je tema Safet Sušić, čovjek koji je u posljednjih godinu dana veća zvijezda nego li predizborna – izborna panika i porodica Kardashian zajedno.

Piše: Adnan Čomor za Radiosarajevo.ba

Valjda je to i normalno, jer reprezentativni fudbal je ovoj zemlji podario jedinu sreću koje se može sjetiti u posljednjoj deceniji. Ali naš selektor je, dame i gospodo koji ovo čitate, naprosto izlapio i pogubio konce, a krajnje je vrijeme da se suoči s tim.

Bilo jednom u Bosni

Jasno je to mnogima odavno. Mnogi i šute povodom toga, jer ipak nas je Pape odveo u Brazil, što je fraza s obrisima floskule koju smo čuli 1001 put do sada. I počinje da nervira. Jer, mora nam biti jasno da se od slave ne živi, pogotovo ne kada je riječ o živoj materiji ravnoj nacionalnoj selekciji kojoj je potrebna briga, njega kako bi se nastavio kontinuitet odlazaka na velika takmičenja.

Mi se trenutno nalazimo u pat poziciji jer ostali smo bez obojice napadača, Ibiševića i Džeke, na koje se ne može računati za okršaj s Izraelom, koji je uzgred rečeno, za šest dana. U Haifi, pred punim stadionom, u zemlji koja je ''luda'' za fudbalom.

Stekao sam utisak, da nije Pape kriv. Uvijek su krivi novinari koji ''mrze'' reprezentaciju, selektora, Savez i XY osobe koje odlučuju kada je fudbal u Bosni i Hercegovini posrijedi. I to oni koji imaju dovoljno snage da napišu i kažu sve ono što im osnovano leži na duši. Ima i onih koji ''aminuju'' sve što izađe iz krovne kuće fudbala naše zemlje, ali to nije tema naše današnje emisije.

Sve smo isplanirali, još samo da propadne

Pričamo o predaji prije bitke. Mene nije začudila, iz prostog razloga što godinu dana pričam i pišem o trećem napadaču, koji bi ušao s klupe da odmori dvije udarne igle kojima raspolažemo. Pričamo o dokazu apsolutne nemoći kada naš selektor kaže da ''...bez Džeke moramo gledati da ne izgubimo protiv Izraela''.

Sad se ja nešto pitam, a znam jako dobro odgovor na njega, šta to Papeta još drži i motivira da vodi selekciju kojoj je očigledno dao sve što je mogao – i sada je vrijeme za povlačenje. Krajnje vrijeme. Istina je da nema drugih ponuda, ali pošto se Pape smatra stručnjakom, koji je trenersko ime napravio vodeći naš tim, vjerujem da mu neće biti problem naći novi angažman ako digne sidro u brodu koji tone. Njegovom krivicom tone.

Da razjasnimo nešto. U normalnoj zemlji, kakva mi nismo, ukoliko nešto ne ''fercera'' menadžer poduzeća dobija otkaz. Isto je i s fudbalom u tim zemljama. Ne igrači, ne pomoćno osoblje. Menadžer, lice reprezentacije. A u ovom slučaju, Pape nam je postao naličje. Ne znam iskreno šta FSBiH radi po tom pitanju, i rade li išta... ili su se priklonili finansijskom planu da se selektor plaća do kraja angažmana – kako bi se izbjegla ''neplanirana'' suma za obeštećenje u slučaju otkaza.

Krpi po šavovima, izdržat će

Neću vam pričati priče o brojnim fudbalerima koji su ne svojom krivicom izgubili mjesto u timu naše države, što je ravno sportskom zločinu. A svi dolaze iz respektabilnih ili najboljih evropskih liga. Pogotovo kada imamo tim koji nema formaciju, nego improvizaciju, i kada se ''krpimo'' po šavovima, dok ne postanemo neupotrebljivi. A sve ide k tome.
Kilava dva boda iz tri meča su rezultat svega do sada napisanog. A još jednom pominjem, predali smo se i prije okupljanja uoči gostovanja Izraelu. Ne smijem ni da zamislim kakva će biti atmosfera u svlačionici za vrijeme okupljanja, pošto lidera više nemamo.

Nisam niti jednog trenutka bio iznenađen taktikom ''sjedit ćemo skrštenih ruku'' koja je aktuelna u našem timu, a pogotovo ne ''vidjet ćemo na proljeće'' principu koji je zvijezda vodilja našem selektoru.

Znate li vi kad je proljeće? Ono kad probehara, i ono kad fudbaleri pucaju od snage, privodeći svoja prvenstva kraju. Neki obnove povrede, neki popuste s formom, a neki se utope u sivilo svojih timova. Sve je to sastavni dio sportskog života, a proljeće i nastavak kvalifikacija može biti tri puta gore nego li je sad? Padne li ikad to selektoru na pamet?

Možda nam još to nije saopćeno, ali ove kvalifikacije su izgubljene za nas. Zašto, evo zašto:

a)    Nemamo dugoročan plan po pitanju selekcije
b)    Nemamo namjeru da ga napravimo
c)    Djelujemo na principu ''haj' skontat ćemo nešto''
d)    Križamo igrače prije nego li su dobili priliku
e)    Fudbalere biramo po principu ''nije me razočarao k'o čovjek''
f)    U svakom pogledu smo rasijani, što administrativno, što na terenu
g)    Komunikacija na razini Savez – selektor – fudbaler ne postoji
h)    Izgubili smo reprezentativni identitet
-    Samo još da ne postanemo ''vreća za nabijanje''.

Metafora, kao stilska figura

Možda najgore od svega je što nam atmosfera u reprezentaciji sve više liči na državu, koja godinama ima iste probleme k'o i repezentacija sa selektorom, ali izgleda da je to postao standard. Neko će biti saglasan s ovim ovdje napisanim, nekima ću biti onaj ''mrzitelj'' s početka teksta, neko će me možda negdje i ispraviti – jer valjda zna bolje. Ali ja ću na argumente da priznam poraz, i čestitam suprotnoj strani. Pa bih volio da i naš selektor to uradi.

A što se tiče igre u Izraelu, ne sumnjam da će momci dati sve od sebe, kao što su to uradili protiv Belgije i Velsa u  ma kojoj 4 – 6 – 0 formaciji izašlo. No, ''kamenčića'' u kopačkama se lako riješiti. Kamenja spoticanja izgleda nije.

I za kraj, uvjeren sam da ovo nije jedini tekst posvećen ovoj temi. Načitali i naslušali smo se sličnog poprilično za ovih nekoliko mjeseci. Ali, šta hoću da kažem, a da me se shvati kako treba:

Ako ti neko jednom kaže da si konj, uvrijediš se.
Ako ti neko drugi kaže da si konj, udariš ga.
Ako ti neko treći kaže da si konj, nabaciš sedlo na leđa i srasteš s ulogom.
Zarad lakšeg shvaćanja ove izreke koja ide usmenom predajom s koljena na koljeno, konj je samo metafora.

Metafora (grč. meta = promjena, pherein = nositi; μεταφορά = prijenos) skraćena je poredba, po njoj se ostvaruje prijenos značenja tako da se istakne jedna zajednička značajka iz jednog područja života i svijeta koja se po načelu sličnosti poveže s drugim područjem. To je stilsko izražajno sredstvo koje zamjenjuje stvarnu priču ljepšom pjesničkom slikom. Tako kaže Wikipedia.

Pa ko skont'o, skont'o. Pozdrav domovini!

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba.