Adnan Čomor: Najbolje je da se latimo prosječnosti, svakako smo kolateralna šteta

Kako koji dan od terorističkog napada na Charlie Hebdo u Parizu prolazi, sve sam uvjereniji da sazrijevamo tek onda kada stvari počnemo zvati pravim imenom. Pritom, vjerujem da treba izbjegavati izraze tipa ''sloboda govora'', ''novinarska sloboda'' jer običan puk će naći razlog da opovrgne pravo značenje pomenutih, samo zbog toga što ne odgovaraju njegovoj percepciji svijeta i realnosti.

Piše: Adnan Čomor za Radiosarajevo.ba

Kada sam prije nekoliko godina razmišljao o bachelor tezi, koju ću raditi kao završni rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku Klasično novinarstvo – malo mi je vremena trebalo. Naslov mog rada bio je ''Teorija zavjere ili teorija istine''.

Sada kada sam malo porastao, shvatio sam da to sve nisam zvao pravim imenom, iako sam suštinu teksta vrlo jednostavnim rječnikom objasnio. Tu tezu, samo jednostavno trebao nazvati modernom diplomatijom i demokratijom, jer – to se danas stvarno tako zove.

Kansas City Shuffle

Zašto, zato što je to sve dio velike Kansas City Shuffle igre prevara, pogrešnog navođenja, samooptuživanja i izvrdavanja. 

Kansas City Shuffle je situacija u kojoj svi gledaju desno, ti odeš lijevo. Nikad niste čuli za to? Ne čuje to većina ljudi. Ne gleda. Na Kansas City Shuffle se mnogi ogluše. Potrebno je mnogo godina da bi se ta meteoda usavršila. Godine rada, planiranja, i uključivanja mnoštva ljudi u kolotečinu. Ti ljudi se ne moraju međusobno poznavati, ali će biti povezani nizom događaja.

Sve počinje s konjem. Kojeg ćemo ovog puta nazvati pravim imenom, Trojanski konj. Za tog smo svi čuli. Potrebna su vam četiri elementa za Kansas City Shuffle. Prva dva su već rečena. Dok svi gledaju desno, da ti odeš lijevo. Druga dva su jedan izolirani incident. A četvrti element je leš. Ili mnogo leševa. Jer ne možeš izvesti Kansas City Shuffle bez žrtve, ili više njih. Sve ostalo je kolateralna šteta.

Moment u historiji čovječanstva, bar ovog modernog, kada je diplomatija poprimila moderne, ranije opisane obrise, desio se 11. 9. 2001. godine. Sjećate se pada tornjeva, napada na Pentagon, i datuma kada se riječ terorizam počela koristiti za sve zločine koje počine muslimani, islamski fundamentalisti i radikalisti.

To je naime moment kada su svi krenuli da gledaju desno. Pogrešno navedeni korporativnim medijima, štampom i kafanskim pričama ''prič'o mi jaran što ima rođaka koji je bio tamo'', bilo je prejednostavno stvoriti generalnu sliku kamo će to bjelosvjetska diplomatija i politički tokovi ići u narednih 100 godina. Da ne dužim priču, oslonit ću se na vlastito uvjerenje da svi manje-više znaju priče o Iraku, Iranu, Afaganistanu, Izraelu, Ahmedinedžatu, Osami, Sadamu, Putinu, Obami.

Charlie Hebdo je Boko Halalio

Ono što je problem, jeste što nam je uvijek falilo ljudi koji će biti oni što gledaju lijevo. Možda ih nije falilo, nego je bio potreban period koji će akumulirati gnjev onih što gledaju desno. I onda, 13 godina nakon pada tornjeva, i najbolje izrežirane priče prema scenariju svetih knjiga, dobili smo Charlie Hebdo. Grupu ljudi s fantastičnim darom za crtanje, odličnim poznavanjem političkih prilika, skupinu kreativaca koji nisu bili dio mase, niti će ikada biti.

Vjerujem da vam se nit Kansas City Shufflea veže sama. Dobili smo i 12 leševa, tri napadača, koji su dokumente ostavili u autu za bjekstvo, te samoubistvo čovjeka koji je vodio istragu protiv terorista.

Fali nam još izolirani incident. Boko Haram napravio je masakr u Nigeriji, ostavivši preko 2000 civilnih žrtava. Izolirani incident je samo zbog toga što običan puk na svijet gleda kroz Evropu. Čuo sam neki dan negdje u prolazu ''...koga ba briga za Nigeriju, da ih nisu pobili, pojeli bi ih lavovi garant...''. Slučaj zatvoren, Boko je postao "Halal". A u istom periodu, nasred Colorada u SAD-u, čovjek, bijelac, u ranim četrdesetim godinama, postavio je eksplozivnu napravu u ured NCAAP-a, što je skraćenica za National Asociation for the Advancement of Coloured People. Vjerujem da neki prijevod nije potreban. On nije markiran kao terorista, nego duševni bolesnik. To nam je diplomatija donijela. 

Trošenje riječi na licemjerstvo zvaničnika koji su stali u ''aberečke – abertude'' pozu u centru Pariza na ''maršu mira'' dalo je definiciju onoj gore diplomatiji koju sam pomenuo. Dobra je ta sloboda govora, samo dok nije meni u kući.

U Bosni i Hercegovini, strategija manipulacije ljudima je zaživjela u svojoj najčistijoj formi. PR industrija stigla je do politike prostom transformacijom iz svoje primarne funkcije – komercijalnog marketinga, a komercijalno oglašavanje je stvoreno da bi podrivalo tržište. Svako ko je učio ekonomiju zna da je slobodno tržište zasnovano na informiranim potrošačima koji donose racionalne odluke. Kada uključite televizor, vidite da su reklame stvorene da dezinformiraju potrošače i navedu ih na iracionalne kupovine. Prethodni pasus samo posmatrajte kroz društvene mreže, i šta to kod nas ljudi čitaju, kome i čemu vjeruju.

Jedino kod nas u Bosni uvijek ima ''ali''

Da zaključimo. Ovo nije priča. Niti bajka. Priča je da je Charlie Chaplin bio treći na takmičenju za najboljeg dvojnika Charlie Chaplina u Monacu. Kolateralna šteta je nastala kad su dušebrižnici tražili opravdanje i ubacivali ono ''ali'' u najgnusniji čin koji ljudska ruka može napraviti. Ali sigurno, bio je katalizator u sve ono što nas čeka. Nije ni teorija zavjere. Daleko od toga. A volimo mi u Bosni toeriju zavjere. Prema broju teorija zavjere koje kruže u narodu tačno se zna koliko je nestabilno društvo u kojem se raspredaju takve priče. Na taj način, kažu, prazni se nagomilana agresija i traži žrtveni jarac.
Javnost treba podsticati u prihvatanju  prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv sistema.

Na pojedinca se moramo vratiti, jer pojedinac je osnovno mjerilo, a skupina opisanih pojedinaca je najveća opasnost današnjice. Pa ko skont'o, skont'o! Dok nam policija svima ne upadne u redakcije...

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba.