Adnan Čomor: KAKO GA NIJE STID? Koji je političar kitio 'pjevaljku' budžetskim 'petobama'?

Pažnja: Za razumijevanje ovog štiva potrebna je mrva zdravog razuma, otvorenog uma i sopstvene odgovornosti!

E dobro, sada kada ste već kliknuli na naslov, vrijeme je da vas suočim s istinom. Iako je linija teksta opisana u naslovu živa istina, i istinita je po svim parametrima – to svakako nije tema naše današnje emisije, ali ste nasjeli na najveći trend nastao u ovoj godini.

Piše: Adnan Čomor za rubriku "Ja mislim"

Kadar I, pokušaj prvi

Nažalost, ovakvi i slični naslovi su plijenili elektronske medije tokom godine koja je na zalasku, i do čijeg okončanja je ostalo još šest dana. Studenti Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji se opredijele za smjer Žurnalistika, odnosno Komunikologija, na drugoj godini uče da prosječan čitatelj printanih i elektronskih izdanja vijesti čita naslov, podnaslov i prvi paragraf (gdje mu suštinski treba biti jasno o čemu se radi).

Gorka je istina da je većina čitatelja i pomnih pratilaca pisanog štiva po internetu, zapravo nikada ne odmakne od statusa prosječnog čitatelja, kako ga i samo gradivo zove, no nećemo ni o tome. Ostavimo ljudima njihove navike, ma koliko pogrešne bile, i vodimo se općeprihvaćenom laži da tri riječi i eventualni video ili fotozapis čine vijest dana.

Budući da se ovih dana osvježavam obnavljanjem filmografije Quentina Tarantina, volio bih se oprobati u njegovom načinu režiranja, kroz riječi koje upravo čitate. Pet nelinearnih priča satkanih u jednu cjelinu. Krenimo od sredine.
Pravi naziv ovog teksta, koje su kolege s Radiosarajevo.ba objavile, i dale mi ponovo medijski prostor, bi trebao suštinski biti: Ne čitaj kako piše, nego mućni glavom prvi put u životu.

Rekoh, vrijeme je praznika, kraj godine se bliži, a standard govori da se trebamo baviti rekapitulacijom događaja koji su obilježili 2014. godinu.

Kadar nevjera, pokušaj drugi

Nakon 20 godina vlasti, konačno je na oktobarskim izborima smijenjen Safet Sušić Pape, i to jednoglasno. Fudbalski savez je nakon februarskih protesta ispred Predsjedništva Bosne i Hercegovine odlučio da niti jedan član porodice Sušić više nikad neće zaigrati niti u jednoj instituciji Bosne i Hercegovine. To je dokazano majskim poplavama, kada su se sva tri konstitutivna naroda u BiH udružili s ostalima, koji posljednjih deset godina govore ''Jesmo vam rekli?''.
Ovo me nekako više podsjeća na Inception. Kod nas ga prevedoše kao Početak. To je onaj film kad Leonardo Di Caprio sanja na pet nivoa, zajedno sa svojim jatacima iz filma, a nakon 120 odigranih minuta, vi još uvijek ne znate je l' se on zapravo probudio ili nije. E taj isti Leo Di Caprio 20 godina sanja i Oscara.  
E tako je to kod nas funkcioniralo ove godine. Pitaš sam sebe koliko te maljeva treba opaliti, i kakve šok i antišok terapije trebaš doživjeti da bi prosječan građanin s ovih prostora, a analogno tome i prosječan čitatelj (ranije opisan) počeo odbacivati politiku mahale, a prihvatiti zdrav razum koji je danas na cijeni, a nema cijenu.

Samo da potonje objasnim, politika mahale je ''...šuti bolan, da te ko ne čuje, šta će narod misliti o nama'', a zdrav razum zapravo polazi od premise da se informiram o svemu prije nego li pustim svoj avaz (avaz, turc. glas, grlo, op.a.).
A mnogi o tome mogu samo sanjati. Ne o zdravom razumu. Nego o maljevima.

Kadar III, pokušaj treći

Godina koja je na izmaku protekla je u znaku medija. Neko će reći, kao i svaka do sad, ali ove godine je medijski prostor dodijeljen i Kunti i Panti. Njih dvojica zapravo čine stotine ljudi koji su izašli iz anonimnosti i postali su redovni posjetitelji događaja od društvene važnosti.

Kamere su im dodjeljivale desetine minuta uzaludno potrošenog prostora, a elektronski mediji koji iz minute u minutu osvježavaju svoj Google Analytics link na web-browseru su zadovoljno trljali ruke (mrzim ovu floskulu, ali tekst nije satiričnog karaktera), jer će na osnovu toga prezentirati porast svoje posjećenosti XY sponzoru, koji će dobiti veliku reklamu u centralnom dijelu portala. Hvala prosječnom čitatelju.

Rijetko se koji uspio vinuti iznad prosjeka, i ponuditi posjetiteljima zapravo poneku korisnu informaciju. Rijetko koji portal se usudio objaviti piskaranja nekog Adnana Čomora, pa uživa najveći respekt kod šireg dijela javnosti, što dokazuju brojne plakete okačene po redakciji.

Napomena: Ovaj tekst nije plaćen, a emocionalno osakaćena osoba kakvom se predstavljam može da posjeduje samo jednu osobinu koja je danas na cijeni, a nema cijenu, objektivnost, dakle.

Kadar IV, pokušaj iz petnih žila

Čitam neki dan da se svega tri procenta od nekoliko miliona ljudi koji naseljavaju BiH izjasnilo kao Bosanci i Hercegovci. Dakle, 3 posto ljudi koji de facto imaju više prava na ovu državu od bilo kakvih Bošnjaka, Srba i Hrvata je obespravljeno, i ne može se nadmetati u strukturama vlasti.

Čitam ovih dana da su se kojekakvi anonimusi (nešto ranije opisani) počeli izjašnjavati o nacionalnoj pripadnosti kao vanzemaljci u RS-u, i alieni u Federaciji. Opet ponavljam da ovo što čitate nije satiričnog karaktera, ali vjerujem da prosječan čitatelj nije stigao do ovog pasusa, pa tebe, koji si sad na ovom dijelu teksta smatram validnom osobom, slagao se sa mnom ili ne. Isto se odnosi i na žene.

E da. I feministice su bile bučne ove godine. Pa smo tako ove godine, zarad feministica i feminacista dobili više žena u vlasti koja će tek da bude izabrana. To samo u Bosni može. A u decembru mjesecu, čitam, 60 protesta diljem Bosne i Hercegovine, širom oba entiteta. I Distrikta Brčko.

Na proljeće godine koja nam dolazi, čujem, eto novog ''bosanskog proljeća''. Smijem se zakleti ne znam čim, da masa koja punih usta izgovara tu frazu, ni ne zna njeno značenje. No nisam ja tu da sudim, narod će da sudi. Narod najbolje zna, jer se narod najviše napatio ovih 20 godina koliko je Sušić bio selektor.

Kadar V for Vendetta, pokušaj prvi

Većina ljudi živi po principu ''ne diram nikog, niko me ne dira''. John Carpentera to se zove ''princip bijele linije'', u prevodu, legalne linije. Nemoguće je ne postaviti pitanje samom sebi, nije li bijela linija najnesigurniji dio ceste. Jer hodajući sredinom, najvjerovatnije će te zasmetati nekome. Još nešto, prije nego li razradim ovaj čin, znate li kako glasi zlatno pravilo?

''Zlatno pravilo je da onaj ko ima zlato, određuje pravila'', što ne samo da je tačno, nego je i bespredmetno raspravljati o istinitosti ove tvrdnje. A propos navedenog, usudit ću se zaključiti da su filmske rečenice i citati najbolji način za privođenje ovog rada kraju. Ipak sam se usudio na jedan dan biti Tarantino.

A u vezi one sredine teksta, s kojom sam počeo izlaganje, nije Sušić na vlasti zadnjih 20 godina. Ne radi ni njegova familija po državnim firmama. Nije ovdje ni bivša, ni aktuelna ni poluaktuelna struktura vlasti tema. Moji tekstovi nemaju teme, jer neće doprijeti do onih kome su namijenjeni.

Moja namjera nije ispravljati krive Drine, ni Save, ni Bosne, ni Dunave, ni sve one rijeke koje su se u maju izlile i napravile katastrofu kakva se, nadam se neće ponoviti, ali neće ni popraviti. Još dugo.

Odjavna špica

Ja ću posmatrati sa strane i uvijek ću imati stav o svemu jer je to moj individualni način borbe protiv sistema. Jer smatram da posjedujem mrvu, onog opisanog zdravog razuma. A protiv sistema se ne možeš boriti. Možeš biti van njega individuom. Bez lidera, bez božanstava, bez ideala - jer generalno oni kao takvi ne postoje.

Mi smo produkt nečije zamisli, i služimo svijetu zato što našim kreatorima tako odgovara. A kreatori nisu imenom i prezimenom osobe koje ste vi odabrali na izborima, odnosno stranke pored čijih ste skraćenica stavljali X. Umjesto da ste im dali X.

Mi smo žrtve vlastitog uma. A vaš um je tamo gdje ste vi trenutno.

Ja sam Adnan Čomor, znam gdje mi je mjesto i šta hoću da uradim sa životom, i kome se ne pokoravam. Nisam nikad, neću nikad, taman mi Mahatma Gandhi i Majka Tereza bili predsjednik i prva dama, a Nelson Mendela vjenčani kum. Koji je tvoj izgovor?

I u maniru prethodnih tekstova koje je Radiosarajevo.ba objavio s mojim potpisom u rubrici Ja mislim, završit ću na isti način: Pa k'o skont'o, skont'o.

Svakako će sutra biti ''...opet onaj mali nešto pisao, treba mu jezik skratiti, odakle mu pravo...''. A novi protesti će stvarno biti na proljeće, i naslov pod kojim stoji ovaj tekst je živa istina. Samo imena nećemo iznositi. Ja ne prozivam. Meni je to smiješno. Tužno smiješno. 

Odjavna špica, bez kredita!

Tekstovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba.