Želite li prespavati zimu?

Snijeg, bljuzgavica, kiša, hladnoća, prljavština i mrak - u takvim zimskim uslovima mnogi se ne osjećaju baš najprijatnije, pa bi zimu najradije prespavali - kao što to čine medvjedi. O ovome prenosimo prilog s portala Deutsche Welle

Te životinje, naime, mogu i do sedam mjeseci da provedu sklupčani u snu, sniženog pulsa, hraneći se rezervama masti nakupljenim tokom ljeta, bez obavljanja fizioloških potreba.

Kada bi čovjek proveo toliko vremena spavajući, mišići bi mu na kraju atrofirali i postali nemoćni. Tako je, na primjer, sa pacijentima kojima se poslije dugog vremena skine gips. Osim toga, čovjeka bi napao i dekubitus - hematomi zbog dugog ležanja i pritiska na ista mjesta na tijelu.

Čovek bi pretrpio i unutrašnje trovanje, jer tijelo, vareći proteine, proizvodi amonijak i bikarbonate koje jetra pretvara u mokraću i koji se preko bubrega izlučuju iz tela. Ako ne bi mogli da prođu kroz takvu transformaciju, morali bi da se nagomilaju u krvi i prije svega bi amonijak doveo do trovanja. Osim toga, čovjek bi dehidrirao kada toliko dugo ne bi pio tečnost.

Medvjedi su, međutim, kada se probude iz zimskog sna, u dobroj formi: niti su otrovani, niti su dehidrirali, a sačuvano im je 90 odsto mišićne mase. Izgubili su samo mast unijetu u organizam tokom ljeta i jeseni. To im uspijeva promjenom metabolizma i prebacivanjem na vrlo efikasan sistem reciklaže.

Kod medvjeda, amonijak se za vrijeme zimskog sna ne izlučuje urinom. Jetra urin ni ne sprovodi u bubrege, već direktno u krv. Tamo se on pretvara u pljuvačku, koju medved ponovo guta, da bi je bakterije u želucu ponovo razdvojile na amonijak i bikarbonat.

Do dehidracije kod medvjeda ne dolazi jer bubrezi zaustavljaju svoju proizvodnju, ali i tako što medvjed spava sklupčan i diše u svoje krzno. Pri tome najveći dio vlage iz njegovog daha ostane u krznu, pa je on odatle ponovo udiše. Dodatne potrebe za vodom zadovoljava iz rezervi masti

Impuls za zimski san medvjedu daje specijalan hormon zvani HIT (Hibernation Induction Trigger). HIT dovodi i do snižavanja frekvencije pulsa na polovicu ljetnjih vrijednosti. Osim toga, taj hormon smanjuje i apetit i tjelesnu temperaturu.

Medvjed u zimskom snu ne diše duboko, tako da ne može da izdahne mnogo ugljen-dioksida. Zato njegova krv - zbog promene pH-vrednosti - postaje kiselija. Masno tkivo, čiji je zadatak da oksidacijom masnih kiselina proizvodi toplotu, takođe, smanjuje svoju aktivnost. Osim toga, pH-vrijednost utiče i na funkciju takozvanih fosfofruktokinaza - PFK. To su enzimi koji upravljaju razgradnjom odeređenih ugljikohidrata u krvi. Kada pH-vrijednost u zimskom snu padne, razgrađuju se i ti enzimi, koji, opet, upravljaju drhtanjem.

Kada se medvjed probudi iz zimskog sna, povećava se intenzitet disanja. On izdiše više ugljen-dioksida, pH-vrijednost krvi se povećava, a sa njima i PFK. To dovodi do drhtanja, a ono zagrijeva telo. Za dobrih sat vremena, medvijed posle buđenja postiže "radnu" temperaturu.

Specifičnosti metabolizma medvjeda veoma su interesantni naučnicima. Njih naročito zanimaju mehanizmi koji sprječavaju razgradnju proteina i samim time, mišićnih ćelija. Izgleda da su medvjedi otporni i na osteoporozu. Za vrijeme zimskog sna, njihova koštana supstanca se obnavlja.

Otkriće HIT-hormona navelo je naučnike na ideju da ih upotrijebe i u medicini. Nadaju se da bi organi za transplantaciju mogli da traju duže ukoliko bi se prije transporta tretirali takvim hormonima. I intenzivna njega bi mogla imati koristi od specifičnog metabolizma medvjeda. Tako bi, na primjer, teško povrijeđeni mogli da se prebace u stanje vještačkog zimskog sna kako bi usporili funkcije krvotoka.