Zagađenje zraka: Nije isto što i magla, ne postoji samo zimi...
Zagađenje zraka je jedan od najopasnijih problema u Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Posebno je izražen tokom zime, što ne znači da ne postoji i tokom drugih godišnjih doba. Na to ukazuje stručnjakinja Adisa Marshall. Za portal Radiosarajevo.ba je izdvojila mitove i činjenice o zagađenju zraka.
Mit: Ozon u zraku koji udišemo je dobar za zdravlje
U atmosferi postoji dobar i loš ozon – O3. Dobar ozon je koristan. Nalazi se u sloju stratosfere na visini iznad koje lete avioni. Dio stratosfere gdje je najveća koncentracija ozona se naziva ozonosfera. Najveću koncentraciju ozon postiže na visinama od 20 do 35 kilometara. Njegova uloga je značajna. Upija četiri posto Sunčeve energije koja prolazi kroz atmosferu i to ponajviše u ultraljubičastom dijelu spektra.
Dok je u ozonskom omotaču nužan za život na Zemlji, pri tlu je već u malim količinama opasan po zdravlje ljudi. Povećane koncentracije ozona su tipične za urbana područja gdje su gust saobraćaj, jaka industrija i dugi sunčani periodi. Ovaj ozona nastaje u prizemnim slojevima. Veoma je otrovan. Jedan je od glavnih sastojaka fotohemijskog smoga.
Za razliku od ozona u stratosferi koji nas štiti, ozon pri tlu je opasan.
Mit: Nije smog, nego je magla
Magla je prizemni oblak vodenih kapljica ili ledenih kristala. Ledeni kristali su toliko sitni i lagani da uspjevaju lebdjeti u zraku.
Smog se akumulira u postojeću maglu. Nastaje emitovanjem zagađujućih materija uslijed ljudskog djelovanja – motori sa unutrašnjim sagorijevanjem, loženje, industrija. Riječ je nastala iz engleskih riječ smoke (dim) i fog (magla). Temperaturne inverzije u kotlinama pogoduju nastanku i dužem zadržavanju ovakvih pojava.
Mit: Zagađenje zraka je prisutno samo ako se vidi
Dim i smog su samo vidljivi na horizontu. Tada nam je jasno da je zrak zagađen. Zagađenje zraka ne mora biti uvijek vidljivo i ne moramo ga uvijek namirisati. Vidljivi smog sadrži mikroskopske čestice koje su manje od debljine ljudske dlake. To su PM i suspendovane čestice. Može da sadrži nevidljive gasove kao što su ozon, karbon monoksid, sumpor dioksid i druge.
FOTO: Radiosarajevo.ba: Mitovi i činjenice o zagađenju zraka
Mit: Za čovjeka je isključivo štetno zagađenje zraka hemijskog porijekla
Osim hemijskih, postoje biološki zagađivači: polen, bakterije, virusi, gljivice, grinje i slično. Najčešći hemijski polutanti koji uzrokuju zagađenje zraka su nitrogen oksid, karbon monoksid i formaldehidi.
Nitrogen oksid nastaje fotohemijskom reakcijom. Doprinosi nastanku ozona. Nastaje iz grijača vode, plinskih peći, iz vozila i elektrana. Karbon monoksid emituje CO. Nema mirisa.
Njegovo prisustvo u zatvorenim prostorijama može biti vrlo opasno. Nastaje iz mobilnih uređaja za grijanje na propan, roštilja na drveni ugalj, mobilnih i loše ventiliranih uređaja na plin, neadekvatnih dimnjaka i slično.
Formaldehidi se nalaze u mnogim uređajima koji se koriste u domaćinstvu (boja, dim cigarete, prašina, čestice manje od 2,5 mikrona). Dospjeva do najudaljenijih dijelova pluća. Nalazi se u unutrašnjem i vanjskom zraku. Za posljedicu ima alergije i respiratorne probleme.
Mit: Kvalitet zraka je uvijek bolji u unutrašnjosti prostorije, nego vani
Dojam je da je zrak u unutrašnjosti prostorija bolji, nego vani. To je posebno bio slučaj kada je smog vidljiv. Ali, zrak u unutrašnjim prostorijama može biti mnogo lošijeg kvaliteta nego onaj vanjski. Uzročnici mogu biti prašina, dim cigarete i drugo. Važno je da se tretira kao prijetnja javnom zdravlju, s obzirom na to da se mnogo vremena provodi u njima.
Mit: Zrak je uvijek kvalitetniji u prirodi
Studije su pokazale da zrak u nacionalnim parkovima može biti zagađen, pa čak kada su kilometrima udaljeni od gradova. Američka studija iz 2018. godine je pokazala da je zrak u 33 nacionalna parka neznatno manje zagađen nego u gradovima. Među tim parkovima su Yellowstone i Yosemite.
Nekontrolisano širenje apartmantskih naselja i veliki broj motornih vozila na primjer u skijaškim centrima znatno utiču na kvalitet zraka. Zagađenje zraka nije statično. Zrak se kreće vertikalno i horizontalno, tako da zagađenje dospjeva do velikih udaljenosti. Mjerna stanica na Ivan Sedlu je pokazala veliku koncentraciju sumpor dioksida uslijed oblaka dima iz Termoelektrane Kakanj.
FOTO: Radiosarajevo.ba: Mitovi i činjenice o zagađenju zraka
Mit: Udisanjem zagađenog zraka organizam postaje otporan
U naš organizam prvenstvo dospjevaju otrovi koji nastaju sagorijevanjem goriva. Napadaju imunološki sistem i slabe organizam. Neki otrovi se akumuliraju u organizmu, ali organizam ne može postati otporan na zagađen zrak.
Mit: Zagađen zrak je isključivo zimski fenomen
U mnogim indijskim gradovima zrak je iznimno loš tokom cijele godine. Sivo nebo je isključivo uočljivo u zimskim mjesecima zbog temperaturnih inverzija. U kotlinama dolazi do temperaturne inverzije, slabije cirkulacije zraka, te do akumulacije zagađenih materija u ograničenom sloju atmosfere iznad grada.
Mit: Hirurške maske su najbolji način da se zaštitimo
Hirurške maske nisu najbolji način zaštite. Zato što su polutanti vrlo sitni. Najefikasniji način zaštite je da se polutanti uklone iz zraka. Kada bi se to učinilo, onda se mogu koristiti maske koje štite od sitnih čestica.
Mit: Pojedinac ne može ništa učiniti
Pojedinac može nešto učiniti i promjenom životnih navika. To podrazumijeva redovno održavanje automobila, pametnije korištenje automobila, korištenje bicikla, korištenje javnog prevoza, pješačenje, korištenje zelenijih goriva poput benzina, te razdvajanje i recikliranje otpada. Nadležnim je potrebno prijavljivati spaljivanje otpada i vozača čiji automobili ispuštaju crni dim. Vršiti pritisak na institucije da riješe pitanje zagađenog zraka. Podizati svijest o ovom problemu.
FOTO: Radiosarajevo.ba: Mitovi i činjenice o zagađenju zraka
Mit: Automobili su najveći izvori zagađenja
Automobili jesu jedan od glavnih uzročnika zagađenja zraka, ali ne i jedini. Značajni uzročnici su industrija i način grijanja. Ali, na regionalnom nivou, glavni pojedinačni izvor PM 2.5 čestica je izgaranje čvrstih goriva. S druge strane, PM 10 čestice su smjesa dima, čađi i kiseline. Nastaju kao posljedica uticaja grijanja, saobraćaja i industrije. Ulaze u najdublje dijelove pluća. Posebno ugrožavaju djecu, trudnice, starije i hronične bolesnike. PM 2.5 i PM 10 su neodvojive ili dvije trećine sitnih čestica se nalaze u PM10.
Mit: Zagađenje zraka se može kontrolisati izmještanjem industrije van grada
To je djelimično ispravno i tačno. Ali, u gradu ostaju drugi značajni uzročnici zagađenja. Osim toga zrak se kreće, pa i onaj zagađeni. Zbog toga su potrebni propisi za kontrolu emisije zagađenja na lokalnom i regionalnom nivou. Rješavanje ovog problema je dugotrajan proces. Iziskuje saradnju vlasti, stanovništva i drugih.
U novom serijalu edukativnih kolumni i infografika "Mitovi i činjenice" portal Radiosarajevo.ba uz bh. pomoć ekspertica različitih oblasti, obrađuje neke od najaktualnijih tema čovječanstva.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.