Roditelji u pandemiji – umorni i ljuti

Otkako su zatvoreni vrtići i škole, mnogi roditelji ne mogu da rade ili moraju da rade od kuće – uz djecu. Mnogi među njima vape za rješenjem. Uprkos prvim otvaranjima škola i vrtića, pravo olakšanje nije na vidiku, piše Deutsche Welle.

Šta da rade roditelji koji više ne mogu? Pitam za skoro pa sve koje poznajem“ – ovako glasi objava na Twitteru novinarke Marajke Kajzer, urednice onlajn-magazina Edition F. Time je pogodila to što osjećaju mnogi.

Roditelji na društvenim mrežama dijele svoja iskustva – kako usklađuju rad od kuće za računarom, školovanje djeteta putem interneta i čuvanja djeteta. „Legla sam na kuhinjski pod i plakala“, napisala je jedna žena. Druga je zabilježila: „Korona-roditelji su ljudi koji su još na početku pandemije možda bili na izmaku snage.“

U drugim zemljama roditelji na društvenim mrežama pišu o brdima igračaka u radnoj sobi i nemogućnosti da nesmetano učestvuju na video-konferencijama. Škole, vrtići i igrališta su zatvoreni. A da pomognu bake i deke? Ne može, opasnost od zaraze. A da se nešto dogovori sa komšijama? To ne dozvoljava mjera držanja odstojanja.

Mnogim roditeljima ostaje samo da ustanu izuzetno rano i da rade ili da obave sve obaveze tek kad djeca odu u krevet. A to im može donijeti probleme na poslu. Tema postaje dio politike. Pojam „korona-roditelji“ označava upravo sve one koji su razdrti između posla i djece. Na društvenim mrežama često nailaze na nerazumijevanje i podsmijeh. 

Naporno i nemoguće

Tri sedmice je prošlo od prve objave pod #coronaeltern (#koronaroditelji), a situacija je za brojne porodice ostala teška. Za Dan majke, u nedjelju, je objavljeno: „Danas dobijamo cvijeće, mada nam treba više mjesta u vrtićima, jednakost šansi i manje seksizma.“

Doduše, mjere su u Njemačkoj već ublažene, ali u mnogim mjestima su ustanove za dnevno zbrinjavanje djece otvorene samo za samohrane majke ili ljude u prioritetnim zanimanjima kao što su zaposleni u klinikama i staračkim domovima, policiji i samoposlugama. Često važi i pravilo – ko radi od kuće, ne smije da dovodi djecu u te ustanove.

Ministarka za porodicu Franciska Gifaj kaže da je rad od kuće uz brigu o djeci naporan, ali – moguć. „Voljela bih da vidim kako bi izgledao taj intervju sa dva mala djeteta u pozadini. Naporan i nemoguć“, komentarisala je Kajzerova na Twitteru.

Osim ovih teškoća raste frustracija i zbog nazadovanja u rodnoj ravnopravnosti. Žene su ionako češće radile po pola radnog vremena zbog djece, a sada muškarac postaje ponovo taj koji zarađuje, a žena ostaje kod kuće. Osim toga, žena se više oseća nadležnom za sve poslove u domaćinstvu nego muškarac, to je fenomen širom svijeta.

Sociološkinja Juta Almendinger je u jednoj popularnoj televizijskoj emisiji čak govorila o „retradicionalizaciji“ koju će iskusiti žene i tako „izgubiti tri decenije“. Predsjednik Evangelističke radne zajednice porodica (eaf) Martin Bujard u razgovoru za apotekarski glasnik kaže da žene nose glavni teret pandemije – one rade od 13 do 14 sati dnevno i mnoge idu i preko granica preopterećenosti.

Možda ovog ljeta

Doduše, njemačka Vlada je nagovijestila da će redovni režim rada u vrtićima početi od ljeta – ako to dozvoli epidemiološka situacija. Konačne odluke nisu u nadležnosti savezne države već pokrajina. One tu nadležnost koriste različito. 

Saksonija želi da otvori vrtiće sa skraćenim radnim vremenom još od sredine maja, a Sjeverna Rajna – Vestfalija namjerava to da uradi postepeno. U junu bi trebalo da sve ustanove za djecu budu otvorene – najmanje dva dana nedjeljno. Ista šarolikost vlada u Njemačkoj i kada su škole u pitanju.

Ali nastava neće izgledati kao prije pandemije. Propisi predviđaju rad u malim grupama. To znači da će učenici u školu dolaziti samo na nekoliko sati, ponegdje samo na 90 minuta. To nije rasterećenje roditelja.

Cijelu stvar otežava nedovoljno poznavanje koronavirusa. Recimo, istraživanja na Islandu i u Kini pokazuju da djeca ne doprinose puno širenju zaraze, ali njemački virusolog Kristijan Drosten smatra da mnoga druga istraživanja pokazuju da djeca mogu da budu na isti način zarazna kao odrasli.

Ako se to potvrdi, posljedice za svakodnevicu će biti velike, jer djeca u predškolskom uzrastu ili još ranije teško mogu da se pridržavaju distance ili da nose masku. Vaspitačice bi bile izložene udaru virusa. Starija djeca mogu da shvate neophodnost mjera, ali od puberteta tinejdžerima pada teško da se pridržavaju pravila.

Ima li rješenja

Ali šta je onda rješenje? Roditelji zahtijevaju dječiji dodatak za koronu. Stranka Zelenih želi dugoročnu finansijsku podršku roditeljima. Postoje ideje i da roditelji dobiju pravo na skraćeno radno vrijeme dok traje pandemija, ali da ih obeštete za to. U svakom slučaju, pandemija neće proći do letnjeg raspusta. Roditelji moraju da nađu način da sve to prebrode.