Psiholog upozorava: Roditelji moraju uraditi ove 4 stvari nakon svađe s djecom

Odgoj djece je izuzetno zahtjevan i nimalo jednostavan proces u kojem svaki roditelj može napraviti greške, ali način na koji to podnose roditelji može snažnije utjecati na djecu.

Izvinjenje djeci nakon svađe pokazuje im važnost poštovanja i ljubaznosti te ih uči da su i odrasli spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke. Kada im se izvinemo nakon nesuglasica, gradimo s njima otvoren i poštovan odnos, čime šaljemo snažnu poruku o važnosti komunikacije i učimo ih vrijednosti iskrenosti.

Važnost izvinjenja naglasila je i dječiji psiholog Jaimie Bloch. Istaknula je četiri fraze koje roditelji trebaju reći djeci nakon svađe. Osim toga, navela je i šta nikad ne bi trebali činiti nakon sukoba.

Trending

Zelenski pred najtežom odlukom, ovako više ne ide: Amerika je dala jasan zahtjev, može li ispuniti?

1. Priznajte svoju pogrešku

"Žao mi je što sam se naljutio/la. Nisam trebao/la vikati. Radim na tome", jedna je fraza koju je psihologinja navela u objavi.

"Korisna fraza za popravak odnosa je ona koja priznaje grešku i nastoji napraviti promjene", pojasnila je Bloch.

View this post on Instagram

A post shared by Jaimie Bloch | Parent & Child Clinical Psychologist (@mindmoverspsych)

2. Nemojte kriviti ili posramljivati djecu

"Žao mi je što sam izgubio/la živce s tobom. Nisam se trebao/la iskaljivati na tebi", druga je važna rečenica.

Psihologinja ističe da će, ako roditelji preuzmu odgovornost za svoje postupke umjesto da traže opravdanja, djeca činiti isto.

3. Priznajte njihove osjećaje

Treća fraza glasi: "Vjerujem se da si se jako uplašio/la kad sam se naljutio/la. Nisam te slušao/la kad si pokušavao/la nešto podijeliti sa mnom. Možemo pokušati ponovno. Sada sam ovdje i spreman/na sam te saslušati."

Kada priznamo svoje pogreške, djeci pokazujemo da smo ljudi, da griješimo, ali i da smo odgovorni za svoje postupke.

4. Nemojte sebe pretjerano osuđivati jer ste pogriješili

"Ranije se nisam ponašao/la kao roditelj kakav želim biti. Žao mi je što sam to rekao/la", posljednja je fraza koju psihologinja navodi.

Priznajući svoju ulogu u situaciji i izražavajući izvinjenje, učimo djecu da rade isto. Bloch ističe da to može dovesti do produktivnijeg i pozitivnijeg ishoda jer roditelji i djeca rade na rješavanju problema.

"Iskreno izvinjenje uključuje preuzimanje odgovornosti za naše postupke i obvezu da ćemo u budućnosti biti bolji. To ne znači izviniti se za granicu koju ste postavili, već za ponašanje koje možda nije bilo ljubazno i koje je uzrokovalo povrijeđenost i strah", zaključuje psihologinja.