Naučnici tvrde: 'Ova boja ne postoji, mozak ju je izmislio'

Ljubitelji ljubičaste boje mogli bi se iznenaditi kada saznaju da njihova omiljena boja zapravo — ne postoji. Naime, nova studija pokazala je da tu boju zapravo stvara naš mozak.

Naučnici tvrde da kada istovremeno vidimo crvene i plave valne dužine svjetlosti, naše oči i mozak postanu zbunjeni jer su te boje na suprotnim krajevima spektra vidljive svjetlosti.

Kako bi nadoknadio tu zbrku, mozak "savija" spektar u krug i tako spaja crvenu i plavu kako bi stvorio ljubičastu boju. Iako tu boju zaista možemo vidjeti, ona zapravo nije prisutna u samoj svjetlosti - već je rezultat načina na koji naš mozak pokušava riješiti sukob između dvije suprotne valne dužine svjetlosti.

Trending

Femicid u Hrvatskoj: U Sloveniji uhapšen osumnjičeni za ubistvo u Međimurju

Poznata skraćenica ROYGBIV (red, orange, yellow, green, blue, indigo, violet) koristi se za opis svih duginih boja - to su tzv. spektarske boje, a svaka od njih ima svoju specifičnu valnu dužinu. Ljubičasta, zanimljivo, nije uključena u taj popis, iako se "violet" često poistovjećuje s njom. No u ovom slučaju, violet označava kraće valne dužine svjetlosti, uključujući i UV zrake koje uzrokuju opekotine od sunca.

Kada svjetlost uđe u oko ona dolazi do posebnih stanica koje se zovu čunjići (konusi). Oni su odgovorni za prepoznavanje boja i postoje tri vrste. To su S konusi za plavu i ljubičastu, M konusi za zelenu i žutu i L konusi za crvenu i narandžastu. Svaki tip konusa reagira na određeni dio spektra vidljive svjetlosti. Kada određena boja svjetlosti pogodi oko, odgovarajući konusi se aktiviraju i šalju signale kroz vidni živac u mozak.

14.04.25. 23:20

Mozgalica dana: Svi vide mornara, ali samo tri posto najinteligentnijih uoči i ženu na ovoj slici

Prvo te signale prima talamus, koji obrađuje naše osjetilne informacije, a zatim ih prosljeđuje u vidni korteks — dio mozga zadužen za analizu signala i prepoznavanje koje su vrste konusa bile aktivirane i koliko jako.

Mozak uspoređuje koliko je koji konus aktiviran i na temelju toga određuje tačnu boju. Ako svjetlost pada negdje između dvije boje - recimo, između plave i zelene - može aktivirati i S i M konuse. U tom slučaju mozak izračunava omjer aktivacije i "pogađa" konačnu boju, kao što je npr. tirkizna.

Ovaj sistem omogućuje nam ne samo da vidimo osnovne boje, već i brojne nijanse između njih — više od milion različitih.

Prirodno je pomisliti da se i ljubičasta obrađuje na isti način. Uostalom, zar nije jednostavno mješavina crvene i plave? Jest, ali crvena i plava su na suprotnim krajevima spektra i tehnički se ne bi trebale moći spojiti u novu boju.

Zato mozak doživljava svojevrsni "kratki spoj" kada se istovremeno aktiviraju i S konusi (za plavu/ljubičastu) i L konusi (za crvenu). Kako bi "riješio" taj sukob, mozak jednostavno savija spektar u krug — spajajući crvenu i plavu i stvara ono što mi nazivamo ljubičastom bojom. Dakle, naš mozak nas doslovno uvjerava da vidimo boju koja ne postoji u stvarnom svijetu.

Bez obzira na to, ljubičasta boja ima važnu ulogu u ljudskoj kulturi - simbolizira kraljevstvo, luksuz, tajanstvenost, magiju i još mnogo toga, piše Daily Mail.