Svi to radimo: Znate li zašto kucamo o drvo?

Mnogi običaji koje smatramo trivijalnim imaju bogatu i često iznenađujuću historiju. Od nazdravljanja do kucanja prstima, od podizanja palca do "pinky promise", svi oni kriju priče koje sežu stoljećima unazad i otkrivaju više o ljudskoj kulturi, običajima i interakcijama nego što bismo pretpostavili.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da ovi mali rituali ne služe sao kao simbolički činovi. Oni često odražavaju društvene norme, povjerenje među ljudima, pa čak i načine na koji su se ljudi u prošlosti štitili od opasnosti ili izražavali emocije. 

Izdvojili smo nekoliko običaja koje i danas koristimo, a nekada su imali sasvim drugačije značenje.

Trending

Sarajevo "prodisalo", vjetar rastjerao smog: Pogledajte očaravajuće prizore decembarske noći

Obećanje malim prstom

Pinky promise, odnosno međusobno povezivanje malih prstiju kako bi se označilo obećanje, poznat je još iz djetinjstva, kada smo prijateljima obećavali čuvanje tajni ili dijelili slatkiše.

Smatra se da je nastao u Japanu pod nazivom yubikiri, što znači "odrezati prst". U prošlosti se vjerovalo da bi prekršitelj obećanja morao odsjeći mali prst, a neki tvrde da je običaj kreirala i japanska mafija Yakuza, piše Times of India 

Danas je obećanje malim prstom simbol iskrenosti i prijateljstva, bez mračnih posljedica. Zanimljivo je da se slični rituali obećanja mogu pronaći i u drugim kulturama. Prema drevnom hebrejskom običaju zakletva se potvrđivala dodirivanjem bedara osobe kojoj se obećavalo nešto, dok su neki čak koristili simboličko "pisanje zakletve krvlju". Pinky promise, kao gest, ostaje univerzalan znak povjerenja među prijateljima, bez obzira na godine ili kulturu.

23.10.23. 16:00

Stari ljudi su uvijek držali ovaj predmet ispred vrata. Po vjerovanjima štiti dom od loših stvari

Kucanje o drvo

Kucanje o drvo ili engleski "knock on wood" poznato je širom svijeta kao način da se prizove sreća ili odagna nesreća. Neki izvori vezuju ga za drevne paganske kulture, poput Kelta, koji su vjerovali da duhovi i bogovi borave u drveću. Kucanje je služilo za prizivanje njihove zaštite ili iskazivanje zahvalnosti za sreću. Druga teorija povezuje praksu s kršćanstvom i drvetom križa, dok folklorist Steve Roud tvrdi da moderna verzija potiče iz dječje igre Tiggy Touchwood iz 19. stoljeća, piše History.

Zanimljivo je da lokalne varijante postoje i danas, recimo ljudi u Turskoj često povuku uho i dvaput kucnu o drvo da bi izbjegli nesreću, dok Talijani umjesto drveta koriste željezo i kažu "touch iron" kada žele izbjeći lošu sreću. Ovaj običaj pokazuje koliko tradicije mogu evoluirati i prilagoditi se lokalnoj kulturi, zadržavajući svoju osnovnu simboliku traženje zaštite ili sreće.

Palac gore

Popularni "palac gore", danas sinonim za "O.K." ili odobravanje, ima složenu historiju. Suprotno popularnom vjerovanju, u antičkom Rimu ovaj znak nije uvijek označavao život ili smrt gladijatora. Naprotiv, prema latinskim izvorima i arheološkim nalazima, palac gore u areni često je bio signal za smrt, dok bi "stiskanje palca u šaku" značilo milost. Historijska zabuna nastala je kroz krive interpretacije latinskih tekstova i umjetničkih djela, poput slike Jean-Léona Gérômea Pollice Verso, koja je inspirirala film Gladiator, piše Time.

13.11.20. 12:30

Sujevjerje: Zašto je "baksuzan" petak 13?

Moderni smisao "palca gore" razvio se u 20. stoljeću u SAD-u i Velikoj Britaniji, kada se koristio kao znak odobravanja ili potvrde da je "sve u redu". Tokom Drugog svjetskog rata, američki vojnici popularizirali su gestu među svojim savezničkim partnerima, čime je postala univerzalni simbol O.K. Danas, uz digitalne platforme poput Facebooka i YouTubea, palac gore je postao gotovo globalni jezik pozitivnog signala.

Nazdravljanje i kucanje čašama

Nazdravljanje uz kucanje čašama poznato je širom svijeta i datira još iz srednjeg vijeka. U to vrijeme trovanje je bilo česta pojava, posebno među aristokratijom i vladarima. Kucanje čašama, pri čemu bi kapljice vina prelijevale iz jedne u drugu času, služilo je kao znak povjerenja i metoda provjere da niko nije otrovan. U nekim slučajevima, srednjovjekovni gosti bi čak pomiješali male količine vina iz svojih čaša kako bi osigurali sigurnost svih prisutnih, piše Food Republic.

Neki izvori traganje korijena nazdravljanja vežu čak do drevnog Egipta i Mesopotamije, kada su ljudi dijelili pivo iz zajedničkih posuda. U staroj Grčkoj, kucanje čašama bilo je povezano sa sprječavanjem trovanja, dok su srednjovjekovna vjerovanja također govorila da zvuk čaša može otjerati zle duhove koji vrebaju u alkoholu. Tako je običaj nazdravljanja nastao iz kombinacije praktične sigurnosti i ritualnog značenja, a danas ostaje simbol zajedništva, prijateljstva i proslave.