Zanimljivosti o nosačima aviona koje zvuče nestvarno: 17.000 obroka dnevno, pošta i operaciona sala

Nosači aviona spadaju među najveće ratne brodove ikada izgrađene. Američki USS Gerald R. Ford dug je oko 337 metara, što znači da je njegova paluba duža od tri fudbalska terena. Kada je potpuno opremljen, istiskuje više od 100.000 tona, što ga čini pravim plutajućim gradom.

Ono što mnoge iznenadi jeste činjenica da moderni američki nosači koriste nuklearni pogon. To znači da brodovi poput USS Nimitz mogu ploviti više od 20 godina bez dopunjavanja goriva za svoje reaktore. U praksi, njihova autonomija nije ograničena gorivom, već količinom hrane i potrebama posade.

Na jednom takvom brodu može boraviti između 4.500 i 5.500 ljudi, uključujući mornare, pilote i tehničko osoblje. To je više stanovnika nego što imaju mnoge manje općine. Unutar trupa nalazi se više od 4.000 prostorija, uključujući bolnicu s operacionom salom, stomatološku ambulantu, poštu, teretane pa čak i televizijski studio.

Trending

Reisul-ulema upriličio iftar za ambasadore: "U blagoslovljenim trenucima molimo za mir"

Operacije polijetanja i slijetanja spadaju među najzahtjevnije zadatke u avijaciji. Avion koji slijeće na nosač mora u nekoliko sekundi zakačiti jednu od čeličnih sajli na palubi. Ako pilot promaši, odmah daje puni gas i ponovo polijeće. Cijeli proces traje svega nekoliko sekundi, a za greške gotovo da nema prostora.

Letna paluba funkcioniše kao precizno uigran sistem u kojem svaka boja uniforme ima značenje. Članovi posade nose prsluke različitih boja kako bi se tačno znalo ko je zadužen za gorivo, ko za oružje, ko za upravljanje avionima, a ko za sigurnost. U tom kontrolisanom haosu, avioni mogu polijetati u razmacima kraćim od jedne minute tokom intenzivnih operacija, seaforces.

Dok većina ljudi nosače aviona zamišlja kroz borbene avione, piste i sofisticiranu vojnu tehnologiju, prava logistička priča krije se u kuhinji. Ovi giganti mora, poput američkog USS Gerald R. Ford ili starije klase USS Nimitz, funkcionišu kao mali gradovi koji svakodnevno moraju nahraniti između 4.500 i 5.500 ljudi, zavisno od misije i broja ukrcanih članova posade i zrakoplovnog osoblja.

Brojke su i bez senzacionalizma impresivne

Prema podacima objavljenim u reportažama s američkih nosača, na jednom brodu tokom operacija na moru priprema se više od 17.000 obroka dnevno. To uključuje doručak, ručak, večeru, ali i takozvani "midrats" - kasnonoćni obrok za mornare i pilote koji rade u noćnim smjenama. Kuhinje rade 24 sata bez prestanka, jer se ritam na brodu nikada ne zaustavlja, piše Britannica.

U takvom sistemu, potrošnja namirnica mjeri se u stotinama kilograma dnevno. U jednom danu može se potrošiti više od 700 kilograma piletine, oko 150 kilograma salate te stotine litara mlijeka. Sve to mora biti precizno planirano, skladišteno i pripremljeno u industrijskim kuhinjama koje po kapacitetu nadmašuju mnoge velike restorane na kopnu.

Doručak, ručak i večera organizovani su tako da opsluže hiljade ljudi u smjenama. Neke brodske menze mogu u kratkom vremenskom periodu poslužiti i više od 1.000 osoba. Hrana se priprema u ogromnim količinama, ali standardi sigurnosti i higijene ostaju strogi, jer zdravlje posade direktno utiče na operativnu spremnost broda.

Zalihe hrane planiraju se sedmicama i mjesecima unaprijed. Iako nosači aviona mogu na moru provesti duže periode, snabdijevanje se obavlja putem specijalnih brodova za dopunu na otvorenom moru. Hladnjače, zamrzivači i skladišta prostiru se na više paluba, a logistika podsjeća na organizaciju velikog trgovačkog centra, samo što se sve odvija daleko od kopna.

Osim glavnih obroka, na brodu postoje i dodatne linije brze hrane, dok je sladoled tradicionalno jedan od omiljenih proizvoda među mornarima.

Proizvodnja pitke vode također je potpuno autonomna, desalinizacijom morske vode dnevno se proizvode stotine hiljada litara, neophodnih za kuhanje, piće i održavanje higijene, piše Stars and Stripes.

Sve to čini nosač aviona mnogo više od vojne platforme. On je kombinacija aerodroma, grada, elektrane i logističkog centra koji može djelovati bilo gdje u svijetu, bez oslanjanja na infrastrukturu na kopnu. Upravo ta mobilnost i samoodrživost razlog su zašto se nosači aviona smatraju jednim od najsloženijih inženjerskih poduhvata modernog doba.