Uskršnji običaji na Filipinima mnoge užasavaju: Znate li odakle je potekla tradicija samomučenja?

Dok se Uskrs u većini svijeta obilježava uobičajenim tradicijama koje podrazumijevaju odlazak u crkvu, farbanje jaja i druženje u krugu porodice i prijatelja, na Filipinima ovaj veliki katolički praznik ima posebnu dimenziju. 

Kao zemlja u jugoistočnoj Aziji koja ima najveći broj katolika, slavlje Uskrsa traje sedam dana i to se naziva "Sveta sedmica". 

Filipinski gradovi i sela tokom ove sedmice se pretvaraju u scene posljednjih Isusovih dana, doslovno onako kako su opisani u Bibliji. 

Trending

Novi problemi u bh. privredi: Gigantima iz Zenice i Lukavca prijeti kolaps

Stanovnici učestvuju u realističnim prikazivanjima Posljednje večere, suda Poncija Pilata, bičevanja i na kraju raspeća. 

Posebnu pažnju svjetske javnosti privlače snimke rekonstrukcije Križnog puta i raspeća Isusa gdje učesnici dopuštaju da ih se zaista udara bičem i da se razapinju na križ sa sve čavlima u rukama i nogama. 

Mnogi ljudi sa zapadne hemisfere ovaj običaj smatraju ekstremnim i pretjeranim, ne znajući da je na tlu Europe postojala sekta koja je imala iste ovakve običaje. Nazivali su se flagelanti. Riječ za ime sekte potječe od latinske riječi Flagellare što u prevodu znači bičevati. 

Flagelanti su se prvi put u Europi pojavili u Perugi 1260. godine pod utjecajem franjevačkog propovjednika Ranierija Fasanija.

Tada su pristaše ove ekstremne vjerske grupe krenuli u povorkama u druge gradove kako bi prikupili što veći broj pristaša. Njihove procesije su izgledale tako što pristalice hodaju, bičuju se i pjevaju, te pokušavaju privući ostale ljude da se pridruže njihovoj koloni.  

S prostora današnje Italije, ovaj pokret se proširio diljem Europe, uključujući prostore današnje Austrije, Njemačke, Mađarske i Poljske.  Papa Aleksandar IV. i njegovi kardinali su ovaj pokret ubrzo zabranili, proglašavajući ih hereticima jer su izazvali brojne probleme i ogorčenja crkvom. 

To je bio prvi veliki "val" flagelanata, dok se drugi pojavljuje nekoliko decenija kasnije, odnosno 1348. godine tokom epidemije kuge po Zapadnoj Europi.  Flagelantski pokret je posebno bio jak u germanskim zemljama, gdje je došlo do toga da se jedan od njihovih članova po imenu Konrad Schmid proglasio mesijom. 

U tom proglašenju je tražio da se ukinu sve crkvene ovlasti i da se glavna riječ prebaci na njega. To je naišlo na otpor katoličke crkve koja je u ovaj dio Europe slala inkviziciju da procesuira Flagelante. 

Catholic devotees in Manila carried heavy wooden crosses on their backs while being pushed by their fellow devotees in a reenactment of Jesus Christ's suffering.

"I did this to help my family. I want them to be safe from disasters," said 50-year-old Edwin Bagadyong, who has six… pic.twitter.com/5cGngzCgTZ

— GMA Integrated News (@gmanews) April 17, 2025

Flagelantski pokret se u Europi zadržao do 19. stoljeća kada ga je crkva uspjela ukinuti, ali se aktivno koristio kao sredstvo za širenje vjere po drugim europski kolonijama, poput Indije, Južne Amerike Meksika i Filipina. 

Tokom modernog vremena, običaji Flagelantskog pokreta su se zadržali na području Južne Amerike i kao što vidimo svake godine tokom uskršnjeg perioda, na Filipinima.