Kako da čovjek ne zaplače: Priča o psima iz Černobila slama srca

Jedna od najsnažnijih scena u četvrtoj epizodi HBO-ove hit-serije "Černobil": Dva bivša sovjetska vojnika, koji su stigli iz Afganistana, te jedan dobrovoljac, zaduženi su za ubijanje kućnih ljubimaca u gradu i obližnjim naseljima. 

Nažalost, ova priča nije fikcija: Takva naredba je izdata s jedinom svrhom - spriječiti širenje zračenja i spasiti živote ljudi. 

O tome kako je jedna od najgorih nesreća u svijetu utjecala na černobilske životinje i kako im se sada pomaže istražio je ruski TV kanal "360".

Punih 36 sati nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani Černobil, članovi vladine komisije dobili su uputstva da evakuiraju 50.000 stanovnika iz 3 kilometra udaljenog grada Pripyata. Sljedećih 60 hiljada ljudi je narednih dana evakuirano iz susjednih oblasti, sela i samog Černobila.

"Nemojte ubiti našu Žulku, ona je dobar pas"

Zbog činjenice da su svi autobusi za evakuaciju bili puni ljudi, dato je naređenje da se sve stvari, osim onih neophodnih, ostave u domovima. Ista naredba važila je i za kućne ljubimce – pse, mačke i stoku. To je učinjeno kako bi se spriječilo širenje zračenja koje je ubilo svakoga ko je bio blizu eksplozije.

U knjizi "Černobilska molitva" bjeloruska književnica Svetlana Aleksijevič je napisala:

"Kada su svi ljudi ušli u autobuse, čuli smo pseće zavijanje, vidjeli smo ih kako trče za vozilima za evakuaciju. Znali su da nikada više neće vidjeti svoje vlasnike."

Knjiga Svetlane Aleksijevič zasniva se na razgovorima s više od 500 svjedoka strašne nesreće, uključujući "likvidatore", vatrogasce, ljekare, političare, fizičare i, naravno, obične građane.

"Vojnicima je naređeno da pucaju u životinje u zatvorenoj zoni. Tužni vlasnici kućnih ljubimaca ostavljali bi cedulju na ulaznim vratima i molili: 'Nemojte ubiti našu Žulku, ona je dobar pas…'"

Černobilski psi žive do 4 godine

Uprkos smrtonosnim efektima zračenja, mnogi psi ipak su uspjeli pobjeći i preživjeti. Danas oko 300 pasa lutalica, i dalje izloženih zračenju, živi u zoni isključenja Černobila. To su potomci onih koji su morali ostati nakon katastrofe. 

Prva stvar koja privlači pažnju radnika zaduženih da brinu o ostacima nuklearne elektrane Černobil, kao i turista koji dolaze u zonu isključenja, je da se uglavnom radi o štencima.

U oblasti Černobila psi ne žive duže od četiri godine. Prema SPCA, neprofitnoj organizaciji za zaštitu životinja, glavni uzrok kratkog životnog vijeka su predatorske aktivnosti i hladne zime.

Ali, uprkos tragičnoj sudbini četvoronožnih potomaka žrtava katastrofe, ljudi nisu zaboravili na njih. 

U zoni isključenja provodi se projekt "Psi Černobila". Stručnjaci za radijaciju i veterinari hvataju pse lutalice, mjere njihov nivo izloženosti zračenju, vakcinišu protiv različitih parazita i bolesti, uključujući bjesnilo, obilježavaju ih, a zatim ponovo puštaju u zonu oko nuklearne elektrane Černobil. 

Nažalost, zbog visokog nivoa zračenja, jednostavno je nemoguće zbrinuti sve životinje. Neki od njih čak nose specijalne ogrlice opremljene GPS prijemnikom. To se radi kako bi se pratio nivo radijacije u cijeloj zoni isključenja.

Černobilske pse lutalice često hrane turisti koji dolaze u grad i njegovu okolinu, kao i radnici na ruševinama elektrane.  Svaki pas u zoni isključenja u Černobila zna da će na glavnoj kapiji elektrane uvijek dobiti hranu. Životinje se uopće ne boje ljudi, ponekad se čak penju na krov zaštitnog sarkofaga elektrane, odakle ih spašavaju radnici.

Moraju naučiti živjeti s ljudima

Prošle godine, nekoliko desetina pasa lutalica je spašeno u Černobilu, a kasnije su čak i udomljeni u susjednim zemljama.

Najčešće se udomljavaju štenci jer su manje ozračeni od starijih pasa, što znači da nakon tretmana ne predstavljaju opasnost za ljude. Priprema pasa za transfer novim vlasnicima odvija se u dvije faze: Najprije se pseća dlaka čisti od radioaktivne prašine, a nakon toga se vrši temeljita kontrola kako bi se konačno osiguralo da pas ne predstavlja opasnost za ljude.

Psi koji su predani novim vlasnicima fizički su zdravi, ali krajnje nesocijalizirani.

"Černobilski psi su divlje životinje. Ne znaju šta je igra. Moraju da nauče mnogo, uključujući i život s ljudima", kaže studija SPCA. Prema riječima suosnivača fondacije Lucasa Hicksona, svi psi ne mogu biti sklonjeni iz zone isključenja, ali ih se želi dovesti na broj koji će biti moguće hraniti i pružiti dugotrajnu njegu, u interesu samih pasa, ali i radnika te posjetitelja Černobila.

Tako ljudski faktor, koji je na patnju osudio generacije černobilskih pasa, sada najvjernijim čovjekovim prijateljima nastoji pomoći da kratke živote provedu što bezbolnije.