Gradonačelnik vizionar: Grad oslobodio od automobila

Ako se neki par poželi vjenčati u staroj gradskoj jezgri, nema problema, mlada i mladoženja se mogu dovesti u automobilu, a ostali će se lijepo došetati za njima. Isto vrijedi i za sprovode, rekao je Miguel Anxo Fernández Lores u razgovoru za The Guardian.

Lores je gradonačelnik Pontevedre, grada u španskoj pokrajini Galiciji koji je proveo jedinstvenu mjeru u svijetu: zabranio je automobile u širem središtu grada. 

Špansko udruženje osoba s posebnim potrebama (Cermi) je 2007. godine Pontevedri dodijelila nagradu jer je grad učinila izuzetno dostupnim njihovim članovima. Bez automobila u gradu. Lores, član lijevog Galicijskog nacionalističkog bloka, došao je na vlast 1999. nakon dugih 12 godina u opoziciji, kako kaže.

U prvih mjesec dana za pješake je oslobodio 300.000 kvadratnih metara srednjovjekovnog gradskog središta čije je ulice popločao granitnim kockama.

“Historijsko središte je bilo mrtvo. Onuda su se motali preprodavači i kupci droge, ulice su bile zakrčene automobilima. Grad koji srlja u propast, zagađen ispušnim plinovima, s brojnim prometnim nesrećama”, opisao je tadašnje stanje. I rekao da su pokušali donijeti plan kojim bi se poboljšali uvjeti vožnje, ali niti jedan plan nije bio izvediv.

“Odlučili smo odustati od te ideje jer se među nama otvorilo pitanje koje nas je povelo u novom smjeru: kako to da privatno vlasništvo, automobil, smije zauzeti javni prostor? Pa da djeca i stariji izgube svoje pravo korištenja tog javnog, njima namijenjenog prostora. Stoga smo odlučili osloboditi cjelokupni javni prostor građanima, a za to je bilo potrebno otjerati automobile”, rekao je gradonačelnik

Postavili su znakove zabrane prometa, istodobno ukidajući mjesta za parkiranje. Jer, kako pokazuju brojne studije, najveću prometnu gužvu u gradovima izazivaju vozači koji traže mjesto za parkiranje.

Ako parkirnih mjesta nema, tada neće postojati ni vozači koji ih traže. Sljedeći je korak bilo otvaranje podzemne garaže i niza garaža na periferiji, s ukupno 1.686 mjesta. Ali, sva su besplatna. Umjesto semafora su napravili rotore pa su zatim pomicali zonu potpune zabrane prometa prema novom dijelu grada. I smanjili dopuštenu brzinu u gradskoj zoni na 30 kilometara na sat, piše Jutarnji.hr.

O uspješnosti projekta govore brojke. Na prostoru na kojem je zabranjen promet od 1996. do 2006. godine u prometnim je nesrećama poginulo 30 ljudi. Od 2006. do 2016. poginulo ih je samo troje, i to do 2009. godine.

Emisija ugljen-dioksid smanjila se za 70 posto, a u centar grada, onaj dio koji je 1999. bio gotovo mrtav, doselilo se 12.000 ljudi (grad ima oko 82.000 stanovnika). Budući da su zaustavili planove gradnje novih šoping-centara, očuvani su mali trgovci koji su i zbog toga puno lakše preživjeli tešku španjolsku financijsku krizu. Interesantno je da su upravo oni bili među najglasnijim protivnicima ideje zabrane prometa, postavljajući pitanje - a kako će kupci doći do nas. Gradonačelnikov je odgovor bio jednostavan: pješice.

Jasno, kako priča arhitekt Rogelio Carballo Soler, riječ je o gradu koji je uistinu stvoren da bude pješačka zona jer je tako građen da ga se može s jednog na drugi kraj prijeći pješice za oko pola sata, navodi Jutarnji.hr.

Građani su se navikli i tvrde da ne bi mijenjali sadašnji sistem. Jedan od njih je novinaru Guardiana ispričao kako je problem što nema javnog prijevoza od periferije do centra, ali je odmah dodao da je živio u Valenciji i da se ne bi vratio u taj model funkcioniranja grada. Jedan otac kaže kako je sada “kao u raju”.

“A kako je tek dobro za djecu. Navikli smo se i na kišu, iako pada - mi hodamo.” Njihove se priče mogu svesti na sljedeće: navikli su se i sada automobil više i ne koriste u gradu, samo za put izvan grada.