Bio neuništiv: Tajna potpune propasti Jamieja Olivera

Italijanski restorani koji prodaju mainstream italijanska jela i slastice po relativno visokim cijenama već dugo nisu hit. Iako su mnogi, posebno kritičari 42-godišnjeg kuhara, bili uvjereni kako je riječ o tome da je "hrana naprosto loša", stručnjaci se slažu kako je riječ o zastarjelom poslovnom modelu.

Treba podsjetiti da je Oliver 2014. zatvorio i dva restorana radi lošeg poslovanja, među kojima je steak house Barbecoa propao samo nekoliko godina nakon otvaranja, a u istoimenoj mesnici pronađena je plijesanj, leševi miševa i njihov izmet te ih je na neko vrijeme zatvorila sanitarna inspekcija, prenosi Express.hr

Kad je riječ o njegovoj "italijanskoj" franšizi kuhar je prošle godine uložio tri miliona funti svog novca kako bi "pokrenuo" posao no bezuspješno. Zatvaranje restorana posla će koštati 450 zaposlenika. 

"Oliver je brend sagradio oko svog imena, ali je pretjerao u tome. Svi u brendirane restorane idemo u nadi da će taj neki legendarni kuhar kuhati baš za nas, čak je i Paul Bocuse do smrti pomalo kuhao u svojim restoranima u Lyonu. Oliver ima četiri puta više restorana od oca francuskog kulinarstva, tamo se služi prosječna, a za porodicu opet pretjerano skupa hrana koja je prije deset godina još možda bila uzbudljiva, ali nakon "renesanse kulinarstva" kojoj smo svjedočili to više nema smisla. Konzumenti traže "iskustvo" ako već moraju platiti više od prosjeka", kaže dr. Paolo Aversa, stručnjak za imidž i poslovanje s Cass Business School iz Londona.

Prošle je godine Oliver zatvorio i svoja četiri Union Jacks restorana, u kojima se servirala engleska hrana, a nakon deset godina je prestao izlaziti i njegov časopis "Jamie's".

Nisu mu pomogli, naravno, niti Brexit te sulude cijene najma prostora s kojima u Londonu muku muče i ozbiljniji restorani. Ipak, dio rukovodstva koji je 2017. dao otkaze tvrde kako je Oliver zanemario prve znakove krize i raspada.

"Mislio je, jednostavno rečeno, da će zauvijek moći živjeti na slavi svoga imena, imena koje je zalijepio svugdje - na nebrojene kolekcije posuđa, na revoluciju zdrave prehrane koju je neuspješno htio uvesti u škole, na restorane i časopis - no gdje je kuhao? Gdje su ga hvalili? Nije se htio suočiti da je tržište restorana za 'svakodnevni odlazak' procvjetalo i da on više nije bio niti novost niti kvaliteta", kaže njegov bivši zaposlenik koji je htio ostati anoniman. 

Oliver se već nekoliko godina javno žali jer ga političari nisu htjeli financijski podržati u njegovom pokušaju da revolucionarizira prehranu u školama te djecu natjera da zavole voće, povrće i zdravu hranu. No, i to je neslavno propalo.

Neki kažu da je kuhar imao zaista dobre namjere no da je bio pretjerano ambiciozan.

"Ništa protiv šećera i masnoća se nije spominjalo kada je deset godina Oliver dobivao novac od trgovačkog lanca Sainsbury's. On se prodaje onome koji najviše plati", rekao je za svog dugogodišnjeg konkurenta kuhar Gordon Ramsay koji je godinama puno ozbiljnije vodio restorane te "prikupljao" Michelinove zvijezdice, te više promišljao na što će zalijepiti svoje ime, a njegovi restorani ostvaruju profit.

"On je kao oni bendovi koji imaju jedan hit. Ok da, kuhao je nepretenciozno u doba kada toga nije bilo i to je normalnim ljudima bilo fora. I prva kuharica mu je ok, međutim on se dalje uopće nije razvijao. Nije se pomaknuo s mjesta, nije se stalno ponovno izmišljao, a to je u poduzetništvu, ali i u kuhinji, nužnost", rekao je jedan Ramsayjev šef kuhinje. 

"Jedno je vrijeme Oliver zaista bio lice revolucije. Mlad, nepretenciozan, učio je kuhati 'nas civile', a njegova su znanja zaista bila vrlo upotrebljiva. No vrijeme je da se vrati korijenima i iznad lonca te ponovno šarmira obožavatelje", kaže novinarka Chloe Hamilton za britanski iNews.