Kultni Laibach o Sarajevu, mitovima, Jugoslaviji: Bosna i Hercegovina ima izoštreniji sluh za istinu

Kad Laibach zakorači na scenu prostor prestaje biti samo mjesto, a vrijeme prestaje biti samo datum. Sve se pretvara u poligon na kojem se historija, mit i savremena stvarnost sudaraju u gustoj, gotovo opipljivoj energiji.

Malo je grupa koje mogu u jednoj gesti spojiti avangardu i ironiju, ritual i provokaciju, prošlost i budućnost i pri svemu tome ostati jednako enigmatični kao i prije četrdeset godina.

Nakon niza decenija tokom kojih su pratili, secirali i ponekad anticipirali političke i društvene potrese na prostoru bivše Jugoslavije, Laibach se vraća na jedno od najznačajnijih mjesta njenog simboličnog rođenja - u Jajce, 29. novembra. Datum i lokacija utisnuti su duboko u kolektivnu memoriju regiona, a njihov povratak na ovu pozornicu otvara prostor za novo čitanje mita koji odavno živi vlastitim životom.

Trending

Štimac tvrdi da je Zrinjski bio bolji: "Nezaslužena pobjeda Sarajeva"

U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba grupa Laibach progovara o Jugoslaviji kao geologiji sjećanja, ratu kao trajnom kodu Balkana, politici kao psihološkom materijalu, legendama koje im pripisuju, pa čak i o tome kako su, navodno, baš oni "razbili" jednu državu kakva je bila Jugoslavija.

Govore na svoj način precizno, nemilosrdno, lucidno i uvijek korak ispred.

02.04.25. 20:00

Lider kultnog Laibacha: "Pristali smo otići u Beograd pod uslovom da prvo sviramo u Sarajevu"

Radiosarajevo.ba: Vaš nastup u Jajcu dolazi na vrlo simboličan datum, 29. novembar, kada je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a, 1943. Šta znači za vas nastupiti u ovom gradu, koji ima tako važnu ulogu u historiji u kontekstu formiranja Jugoslavije?

Laibach: Nastupati 29. novembra u Jajcu znači zakoračiti direktno u živu geologiju historije. To nije samo datum i nije samo mjesto, to je tačka kondenzacije jedne velike političke mitologije, projektiranja budućnosti i njenog kasnijeg razaranja. Jajce nije tek grad, ono je ritualni prostor, laboratorij u kojem je rođena i oblikovana ideja jedne utopijske, ali realne države.

Laibach voli takve prostore i takva mjesta. Mi u njih ulazimo kao u rezonantne komore kolektivne svijesti, gdje se prošlost još čuje kao jeka, a sadašnjost pokušava shvatiti vlastiti identitet. Ne dolazimo da slavimo niti da oplakujemo, nego da montiramo ideološke, emocionalne, povijesne slojeve u novi zvučni i vizualni kontekst.

Za nas je nastup u Jajcu zato prije svega čin ponovnog čitanja jednog mita: da vidimo šta od njega još živi, šta se preobrazilo i šta je ostalo kao prazna kost. I da to vratimo publici, kao izazov. 29. novembar je, na kraju, manje datum, a više dijagnoza. Mi dolazimo provjeriti njen puls.

Šta su sve ratovi pokazali

Radiosarajevo.ba: Laibach je poznat po tome što se bavi kontroverznim političkim temama. Ili barem vas tako predstavljaju. Kako doživljavate naslijeđe Jugoslavije, posebno u kontekstu rata i današnje političke situacije u bivšim jugoslavenskim republikama, uključujući Bosnu i Hercegovinu?

Laibach: Laibach se ipak ne bavi politikom kao navijačkom disciplinom, nego kao estetskim i psihološkim fenomenom. Ona je materijal koji stalno analiziramo i prevodimo u zvuk i sliku. Naslijeđe Jugoslavije nije samo stvar historije; to je još aktivni kod ovog prostora. Mi mu ne pristupamo sentimentalno niti ideološki nego u prvom redu arheološki. Jugoslavija je bila veliki eksperiment, istovremeno uspješan i neuspješan, a njeni se efekti i danas osjećaju u svim bivšim republikama. Ratovi su pokazali da je identitet lako manipulirati, a mitove teško ubiti. Danas se taj raspad nastavlja drugim sredstvima: u politici, jeziku i kulturi. A Bosna i Hercegovina u toj priči ima posebno mjesto. Ona je laboratorij kontradikcija bivše države i njen najiskreniji odraz.

Radiosarajevo.ba: Kažu da ste baš vi, Laibach, razbili Jugoslaviju. Pa, kako vam je to pošlo za rukom?

Laibach: To je tačno. Jugoslavija je bila prevelik projekt da bi je nesposobni političari sami mogli razbiti, pa su zvali Laibach da obavimo posao profesionalno. Mi smo, naravno, pristali jer volimo razbijati ideje i koncepte i stavljati ih na test. U stvarnosti nismo morali učiniti mnogo. Bili smo samo uspješan katalizator, ogledalo u kojem je država napokon vidjela vlastite pukotine. A kada se mit jednom pogleda u oči, više se ne može vratiti u sigurnu iluziju.

Dakle, da: ako nas već proglašavaju krivcima, prihvatamo tu čast. Nije mala stvar razoriti jednu takvu državu samo s nekoliko koncerata i par provokativnih postera.

Radiosarajevo.ba: S druge strane, u najavi piše da ćete nastupiti s posebnim programom koji bi te tvrdnje mogao pobiti. Možete li nam išta otkriti o tom programu i kako planirate dokazati suprotno?

Laibach: Svakako, u Jajce dolazimo upravo da dokažemo našu nevinost. Ako smo, kako kažu, razbili Jugoslaviju, ovaj program bi mogao pokazati da je ona još tu, samo u drugom agregatnom stanju: kao zvuk, kao slika, kao kolektivni glitch u memoriji.

Neće to biti klasični Laibachov "greatest hits", nego više jedan scenski esej: kombinacija muzike, arhivskih fragmenata, projekcija i ceremonijalnih gesti koje povezuju AVNOJ, raspad države i današnje stanje stvari. Ne rekonstruiramo prošlost, nego je montiramo, rastavljamo i ponovno sastavljamo pred publikom. Ako išta dokazujemo, onda to da mitovi nikada ne nestaju samo mijenjaju oblik i vlasnika.

A što se tiče detalja, Laibach nikada ne otkriva previše unaprijed. Jugoslavija je već dva puta bila svečano najavljena, pa znamo kako je to završilo. Naš program ćete morati vidjeti uživo, u Jajcu, 29. novembra. Ostalo su samo glasine i nagađanja.

Radiosarajevo.ba: Svojim nastupima u Sarajevu 1995. i dijeljenjem pasoša za NSK "kupili" ste zauvijek one koji su uspjeli preživjeti i dočekati da vas slušaju i gledaju. Jeste li svjesni značaja koji Laibach ima i nosi sa sobom za prvenstveno Sarajlije, ali i sve Bosance i Hercegovce?

Laibach: Svjesni smo da ti nastupi iz 1995. godine nisu bili samo obični koncerti, nego čin preživljivanja, i za publiku i za nas. Dijeljenje pasoša NSK nije bila provokacija, nego gesta solidarnosti u času kada jedne države više nije bilo, druga još nije postojala, a ljudi su ipak ostali. U takvim trenucima umjetnost prestaje biti estetika i postaje dužnost.

Sarajevo nas je tada prihvatilo. Ne kao "muzičku grupu", nego kao svjedoka jednog vremena i kao saputnika u apsurdu njegove svakodnevice. To se ne zaboravlja. I da, znamo da Laibach u Bosni i Hercegovini nosi specifičnu težinu, ne zbog svoje muzike, nego zbog iskustva. To je odgovornost koja se ne nosi lako, ali se nosi časno.

Oduvijek smo osjećali da Bosna i Hercegovina ima izoštreniji sluh za ono što radimo, jer ovdje ljudi bolje od drugih razumiju šta je sistem, šta je moć, šta je prevara i šta znači ostati živ uprkos svemu. Ako naš rad ovdje ima posebno značenje, onda je to zato što je ta publika u BiH znala čitati između redova.

Historija se vraća kao farsična kopija vlastite tragedije

Radiosarajevo.ba: Situacija je, čini se, nikad gora, od 1990-tih. Slovenija, vaša domovina, je uvela sankcije za Milorada Dodika, glasno podržava BiH na putu ka EU… Ipak, kada gledate sa strane, postoji li bojazan da će se historija opet ponoviti? I ako je Laibach razbio Jugoslaviju, šta biste onda sada "razbili"?

Laibach: Historija se stalno ponavlja, ali nikada na isti način. Ona je kao loš DJ: vrti iste ploče, ali mijenja brzinu i ton. Danas ne živimo 1990-te, ali živimo njihove neplaćene račune. Nacionalizmi su se samo modernizirali, postali digitalni i medijski efikasniji. Strahovi su isti, samo su algoritmi novi. Balkan je i dalje prostor gdje se stabilnost stalno glumi, ali se nikada do kraja ne odigra. U tom smislu uvijek postoji bojazan da se historija "vrati", ali ona se obično vraća kao farsična kopija vlastite tragedije.

15.06.23. 20:50

Priča o historijskoj turneji: U Sarajevu promovisana foto-monografija 'Laibach 40 godina večnosti'

A šta bi Laibach danas mogao "razbiti"?

Mi više ne razbijamo države; one se ionako same raspadaju. Mi možda radije sastavljamo nove. Ali još više od država danas nas zanimaju sofisticiranije mete: iluzije, mitovi, politički hologrami i identiteti koji postoje na virtualnim teritorijima. Ako nešto treba rušiti, onda su to fantazme koje proizvode strah, mržnju i ovisnost o svom vlastitom kultu, pa makar je taj kult sam Laibach.

Radiosarajevo.ba: Je li vaša umjetnost način da se "progovori" o temama o kojima drugi možda šute?

Laibach: Laibach samo ukazuje na ono što je već prisutno, ali potisnuto. Mi ne otkrivamo nikakve nove istine, nego tražimo to što je gurnuto pod tepih: asimiliramo i apsorbiramo političke, društvene i ideološke signale, pojačavamo ih, preoblikujemo i vratimo natrag u život.