Dino Mustafić: O filmu "Paviljon", SFF-u, Narodnom pozorištu Sarajevo i planovima za budućnost

Novo, 31. po redu izdanje Sarajevo Film Festivala, bit će otvoreno 15. augusta svjetskom premijerom bosanskohercegovačkog filma Paviljon reditelja Dine Mustafića.

Za Mustafića je to prvi dugometražni igrani film u više od dvije decenije nakon vrlo uspješnog debitantskog ostvarenja Remake (2003). Više o svom novom projektu otkrio je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.

Bliska priča

"Zaista je posebno uzbuđenje kada Sarajevo Film Festival otvara domaći film. Za mene je to bilo proteklih godina kao gledatelja. Remake jeste bio na SFF-u, ali je svjetsku premijeru imao u Rotterdamu.

Trending

Inspekcijska kontrola u Kantonu Sarajevo: Ugostitelji masovno krše propise, izrečene visoke kazne

Činjenica da više od dvije decenije nisam bio u formi dugometražnog igranog filma na neki način svjedoči o položaju domaćeg autora u bh. filmu. U međuvremenu sam razvijao svoju pozorišnu karijeru koja je bila vrlo intenzivnija, regionalna i internacionalna, ali nisam odlazio s filma.

Vraćao sam se u različitim formatima i žanrovima, ali nisam snimao nijedan, zato što sam uvijek bio mišljenja da kada želim da radim igrani film, da to mora biti priča koju ću podijeliti i koja mora izaći iz mene sa što većim brojem gledatelja", rekao je Mustafić za Radiosarajevo.ba.

25.06.25. 11:53

15. augusta: Svjetska premijera filma "Paviljon" Dine Mustafića otvara 31. Sarajevo Film Festival

Takvu priču prepoznao je u noveli Paviljon hrvatskog novinara i književnika Viktora Ivančića, koja je dio njegove zbirke Radnici i seljaci.

Riječ je o crnoj komediji o grupi stanara staračkog doma Paviljon, koji se nakon godina zlostavljanja i poniženja odlučuju na oružanu pobunu. Naoružani ilegalnim sredstvima zauzimaju dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima…

Sa Ivančićem je zajedno počeo razvijati ideju o filmu prema pomenutoj priči koja mu se učinila bliskom u svakom segmentu.

"Prije svega etički, zato što ona govori o trećoj starosnoj dobi prema kojoj mislim da je naše društvo jako drčno i da prerano otpisujemo ljude koji odlaze u penziju. Oni su često zaboravljeni, marginalizirani, uvrijeđeni i poniženi od razine njihovih malih primanja, socijalne neizvjesnosti, statusa, pa i unutar porodičnog ambijenta.

Viktorov smisao za humor, žestina, politička satira, radikalnost u stavovima, jednom riječju suverzivnost, ono je što me je privuklo u toj priči. To je priča za koju mislim da će se o njoj mnogo govoriti, koja je u međuvremenu postala jako aktuelna, jer mi svjedočimo jednom podizanju svijesti o važnosti otpora, tranzicijskim nepravdama, korumpiranim lopovskim režimima, u kojoj ta generacija, ne samo da je neprijatni svjedok njihovih marifetluka, nego je često i smetnja.

U našem filmu ima nekoliko highlight rečenica, misli koje bih ja volio češće čuti u svakodnevnim razgovorima, a jedna od njih je da je 'svaki otpor ili revolucija je promjena', ali to ne znači da je nabolje. Kakva je ta naša filmska revolucija, kako to izvode junaci iz mog filma, to će se sve vidjeti na otvaranju SFF-a", kazao je Mustafić.

Duhovni srodnici

Mustafić u Paviljonu okuplja sjajnu regionalnu glumačku ekipu koju predvode Rade Šerbedžija, Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Mirjana Karanović, Jasna Diklić... Uloge su također ostvarili Branka Petrić, Meto Jovanovski, Vladimir Jurc Lali, Kaća Dorić, Muhamed Bahonjić, Ivo Barišić, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Nikša Butijer, Vedrana Božinović, Ermin Sijamija, Aleksandar Seksan...

"Ja sam ovaj film radio sa svojim prijateljima. To su glumci koji su mene inspirisali sa svojim ulogama u ex-yu kinematografiji. Sa mnogima od njih sam radio u pozorištu, s nekima i na prvom filmu. Imamo određeni kontinuitet i to su ljudi koji su meni i više od posla, neka vrsta duhovnih srodnika.

Ovakav film možeš da radiš samo ako dijeliš neki isti vrijednosni sklop ili ako imaš isti smisao za humor, jer ovo je crnohumorna politička akcijska priča, u kojoj se mora kliknuti. Mi smo se u jednoj fenomenalnoj atmosferi, lijepo radeći, zabavljali na ovakvom jednom tekstu, koji je pun obrta, dinamike, koji pokreće tako važna pitanja – egzistencijalna, socijalna i politička, ali na jedan pitak način", objasnio je Mustafić.

Paviljon će nakon premijere na SFF-u ići u kino distribuciju, a Mustafić je uvjeren da će pronaći svoju publiku.

"Posebno mi je drago da će film nakon SFF-a ići i u kino distribuciju, jer ga je otkupio jedan od najvećih regionalnih distributera – Blitz. Nema bolje promocije za film od premijere na SFF-u, kada govorimo o regionalnoj, pa čak i istočnoeuropskoj dimenziji kinematografije. Nekako se nadam da će s ovim vjetrom u leđa film imati lijepu gledanost i u kinima", istakao je Mustafić.

Rad na dugometražnom igranom filmu iziskuje mnogo toga, prije svega finansije, zbog čega se Mustafić nije ni upuštao u takve izazove svih ovih godina.

"Igrani film je prije svega vrlo složen, za naše prilike skup. Te pauze nisu prirodne i one su iznuđene položajem autora u bh. kinematografiji, u kojem je vidljivo da ne postoji sistem i politička volja da se razumije značaj kinematografije za savremeni identitet jedne zajednice. Tragično je da tako jedna uspješna kulturna grana kao što je bh. film, koji ima svoju bogatu tradiciju, i uz koji smo na određeni način formirali naš identitet, odnos prema životu i svijetu, tako malo dobija od strane društva.

Vidim jednu vrlo jasnu političku namjeru onih koji bi da sve što je jedan sveoubhvati bh. identitet dezintegriraju i potpuno ponište. Žao mi je što tu namjeru ne vide oni koji bi trebali i koji su na pozicijama političke moći, koji bi trebali da vode računa da takve stvari ne smiju iščeznuti, jer je film naše kulturno blago. Film je podjednako naše kulturno i historijsko naslijeđe kao što je stećak. Ako se to ne njeguje, ne restaurira, ako se iz naše arhive i kinoteke ne digitaliziraju stari filmovi, oni će biti ugroženi.

Ako nema nove proizvodnje i poticaja za mlade autore, ako nema debitantskog filma, nema razvoja filma. Ako nema kontinuiteta, onda naši autori ne mogu imati opus. To su sve stvari o kojima bi se moralo povesti računa. Znam da je to teško u ovakvoj decentraliziranoj državi u kojoj je kultura spuštena na lokalnu razinu, a film je daleko značajniji od toga, ali se očigledno o tome i ne razmišlja. Jer da se razmišlja ne bi imali situaciju u kojoj je Fondacija za kinematografiju BiH na federalnom nivou disfunkcionalna već treću godinu zaredom, ne bi imali situaciju u kojoj se stalno sa proizvodnnjom jednog veoma bitnog i vrlo važnog projekta BH Telecoma - BH Content Lab, nego bi se učinilo sve da se nađu modeli, sistemi koji mogu da podstiču film.

Samo želim napomenuti da su filmski radnici godinama predlagali i doveli do skoro završenog dokumenta zakona o audiovizuelnoj djelatnosti, koji sad već ozbiljno skupio naslage prašine u poslaničkim laticama i koji nije dobio nikada zeleno svjetlo i podršku, jer su određene političke snage, prije svega okupljenje oko HDZ-a, taj zakon uslovljavale drugim pogodbama. Pošto je kod nas nažalost politika piljarenje, stvar najgoreg šibicarenja, očigledno niko nije želio tipovati na film, zato i jesmo u ovakvoj situaciji", jasan je Mustafić.

Vidljivi pomaci

Mustafić je protekle četiri godine obavljao funkciju direktora Narodnog pozorišta Sarajevo, koje napušta nakon isteka mandata u septembru, ponosan na sve što je napravio.

"Bio sam počastvovan da sam došao na čelo najstarije kuće u BiH, za njen jubilej, 100. godišnjicu postojanja i da smo za ove četiri godine napravili vidljive pomake, nakon pandemijske krize ušli u jedan produkcijski identitet i eksploziju za oživljavanje nekih segmenata koji su skoro bili sporadični. Tu mislim na balet i operu prije svega, ali i pokrenuli niz multimedijalnih specijalnih programa kao što su Kultura na ulice, Pozorište na kućnoj adresi, Pozorišne note, Kaleidoskop kroz objektiv mladih i pretvorili Narodno pozorište sa svojim trgom i kapacitetima u jedan svojevrsni arthouse, mjesto gdje se dešavaju najznačajnije festivalske manifestacije, od SFF-a, jazza, sarajevskih večeri muzike, MESS-a, Balet Festa... Nama se to vratilo stostruko – punim dvoranama, snažnim odjekom u javnosti, odlascima na mnoge značajne, regionalne i internacionalne festivale, sjajnim brojem respektabilnih nagrada, gostovanja i mreže koje smo uspostavili sa drugim teatarskim centrima u regionu i Europi...

Jedan četverogodišnji mandat možda je malo da bi se sve to što smo sanjali na početku i odsanjalo, ali je bilo dovoljno da izađemo iz jednog košmara u kojem smo se našli, a to su bile one rigorozne pandemijske mjere sa redukcijom, skoro obustavljenom produkcijom; da smo otvorili vrata za mlade umjetnike, kroz audicije i prijem nekih od njih u radni angažman i da smo na neki način u punom smislu te riječi skorašnjom premijerom Na slovo F Lejle Kalamujić u postavci Ive Milošević s jednom sjajnom glumačkom postavom, pokazali zašto je naš slogan kojeg smo odredili po dolasku  - Pozorište narodu - imao puni smisao. Mislim da smo raširili program Narodnog pozorišta do svakog građanina u Sarajevu, a da oni koji nisu mogli doći kod nas, mi smo njima zakucali na vrata", istakao je Mustafić.

Njegovi budući planovi vezani su za film, ali i pozorište.

"Nisam u nekim godinama kada imam neke velike. Daj Bože zdravlja, radim koliko mogu.

Polako se pripremam za novi igrani film koji će biti snima u više faza sniman, a koji je izašao iz konkursa pomenutog BH Content Laba. Tu se radi o tekstu Zlatana Topčića Trake, jedna ljubavna priča u ratnom vihoru, međuetnička koja se događa u Prijedoru, prije rata i za vrijeme rata, i poslije, a znamo koliko je to jedna tragična tačka naše boli, naše tuge.

Trebao bih do kraja godine i da radim Čehovljev tekst – Tri sestre u NPS Zenica i ono što me posebno raduje, prvi originalni mjuzikl na temu Sarajeva u ovoj kući, a to je mjuzikl Zlatan Fazlića Fazle – Sarajevo moje drago, za koji je on napisao tekst i muziku, a koji je aranžirao za Sarajevsku filharmoniju i dirigirat će Ranko Rihtman.

S obzirom na to da je Sarajevo često bilo moja opsesivna tema u predstavama i filmovima, nekako je bilo prirodno da se i ja naslonim na tu ekipu. Ja ću to rediteljski potpisati, muzički Lejla Jusić, a podjela je zaista impozantna. Bit će više od 100 učesnika – drama, opera i balet", zaključio je Mustafić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.