Božo Vrećo: Ne želim otići sa Balkana, to je moj dom i volim ga

„Ja ne želim otići sa Balkana, to je moj dom i volim ga. Nesretan čovjek je svugdje nesretan jer sreću nosiš u sebi. Nije sve u novcu“, kaže za DW Božo Vrećo koji ove godine učestvuje na uglednom Rudolstadt festivalu.

DW: Nakon dvogodišnje pauze izazvane pandemijom koronavirusa kulturni život se vraća punim plućima. Koncertne dvorane su ponovo pune. Vi ste također imali nekoliko nastupa. Naredni je u Düsseldorfu (04.06.2022). Каkav je osjećaj biti ponovo na bini i kako ste prošli kroz pandemiju?

Božo Vrećo: „Divno je ponovno zagrliti i pjevati za sve te divne ljude, vidjeti njihove osmijehe i radost i suze u očima, osjetiti njihovu ljubav i pjevati za pune dvorane ljudi koji dišu kao jedan organizam obavijeni i ispunjeni glazbom koju im donosim. Uglavnom sam stvarao u tom periodu i završavam moj sedmi studijski album što me osobito raduje."

Trending

Pročitajte ko je u odboru za dodjelu "Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva"

Da li ste tokom pandemije naučili neku novu životnu lekciju?

„Konstantno učim lekcije o ljudima, dobru i zlu, materijalnom i duhovnom, ko su ti prijatelji, a ko nisu. Učim lekcije o dobroti i ljubavi koja uvjek nadjača i pobjedi sve prepreke, nedoumice i nemogućnosti. Ja vjerujem u to da je sve moguće, ukoliko srcem iskreno i čisto pristupimo u situaciji, mogućnosti, interakciji i želji. Kakve su nam misli takav nam je i život. Trudim se da živim po tim smjernicama i da širim ljubav kroz svoju umjetnost i međuljudske odnose."

„Muzika koja vam dotiče dušu"

U julu učestvujete na uglednom njemačkom Rudolstadt festivalu. Šta za Vas znači učešće na ovoj smotri i kako će te prestaviti BiH, njenu kulturu i muziku?

„Veoma se radujemo mogućnosti i dolasku na sjajni Rudolstadt festival jer ćemo, kao i uvjek, pokazati katarzičnu, emotivnu i avangardnu oslobođenu esenciju sevdalinke i njenog preobražaja kroz moj autorski sevdah, doprinos u tekstovima i melodijama, gdje sve i jeste moguće i vrlo je pulsirajuće i živo, bez obzira na jezičke razlikosti. To je muzika koja vam dotiče dušu i pokreće vas i sigurno čini sve da budete još sretniji sobom i svojim odlukama."

Vi ste interpretator sevdalinki. Jedan ste od malobrojnih muzičara koji baštini ovu vrstu muzike. Zbog čega se muzičari rijetko odlučuju za sevdalinku? Da li iz straha da neće odgovoriti njenim zahtjevima ili je u pitanju komercijalni aspekt?
„I jedno i drugo. Sevdah bira vas, a ne vi sevdah, barem je to moje lično mišljenje. Ko ga odabere od njega čini živuću umjetnost koja stvara i komponuje u tom duhu, diše, voli i utiče na druge i dakako prepušta se cijelim svojim bićem tom stanju koje u svakom segmentu liječi, boli i čini da srcem vidimo kroz sve ljudske sudbine i aspekte života. To je dar i vrlo zahtjevna misija, jer ne vjerujem u žanrovske norme i podjele u muzici. Muzika je naš univerzalni jezik emocija i nema podjele, kao ni bilo kakve barijere u njenom spajanju i oblikovanju."

Život bez barijera

Bez obzira što se u regionu često broje krva zrnca, Vaša muzika okuplja publiku različitih vjera i nacija. Da se kojim slučajem bavite politikom, a ne muzikom, koju bi ste poruku poslali građanima, posebno mladim?

„Bilo čime da se bavite, a da je u domenu javnog posla, jasan je cilj vašeg djelovanja: uticati na druge da budu najbolja verzija sebe, što više suosjećajniji i humaniji, da budu slobodni i autentično svoji i da nemaju nikakve barijere i komplekse."

Kroz vaše nastupe u inostranstvu ste svjedok da sve više ljudi iz BiH, Srbije i Hrvatske napuštaju svoje zemlje i bolje sutra traže u nekoj evropskoj zemlji. Vi njegujete dobre odnose sa publikom. Na šta vam se ona najviše žali? Da li ih ponekad pokušate utješiti i kako?

„Ja ne želim otići sa Balkana, to je moj dom i volim ga, nesretan čovjek je svugdje nesretan jer sreću nosiš u sebi, u tome koliko vjeruješ u sebe, koliko voliš sebe i koliko cijeniš sebe i druge. Nije sve u novcima i neprestanoj trci za istim. Po tome vrlo često sagledavam i ljude ko su, koje su njihove želje i ciljevi i koliko su sretni ili nesretni. S druge strane, svi radimo i živimo od plodova svog rada, ali treba sačuvati dostojanstvo i ne poniziti drugoga, nagraditi gdje god je moguće i učiniti dobro djelo."

Vi ste jedna od poznatih ličnosti koja se bori za prava LGBT osoba. Kakva su njihova prava u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije i da li se vide pomaci?

„Ja se borim za prava ljudskih bića da vole i budu voljena, bez ograničenja i bilo kakvih društvenih kodeksa i normi, bez rodne pripadnosti jer svi smo dualna bića i imamo pravo voljeti koga osjećamo i živjeti kako želimo. Slobodno biće tako i stvara , tako i živi i tako i voli. Dakle, sloboda je presudna."

Poznati ste po širenju ljubavi i suživota. Živite na relaciji Sarajevo-Beograd. Gdje se najugodnije osjećate?

„Svugdje gdje me ljubav dočeka i gdje ljubav donesem. Dom nosimo u srcu a ne u građevinama, ali, kao što rekoh, Balkan je moje gnijezdo i njemu se uvjek vraćam poput slobodne ptice."