Fiat 850: Miš evoluirao u coupe, cabriolet i milicijsku maricu

Dosjetili su je se menadžeri Fiata nakon što su 1964. predstavili mali automobil jednostavne oznake 850. Kratko premišljanje bilo je dovoljno za zaključak kako bi dobro bilo na istoj platformi predstaviti sportsku verziju i nastali su – 850 Coupé i 850 Spider.

No, vratimo se na početak. Pod kodnom oznakom 100G, Fiat je početkom'60-ih razvijao model malog gradskog automobila koji treba zamijeniti čuvenu "600-icu" (Fićo).

Konačno, u maju 1964. na tržište je stigao Fiat 850 (ponegdje se naziva Coach, a kod nas mu je nadimak Miš) koji nije izazvao preveliko oduševljenje, barem ne kod ljubitelja rasnih sportskih "makina", jer je predstavljao samo malo veću i moderniju izvedbu Fiata 600.

U odnosu na Fiću imao je promijenjen dizajn, više prostora, jači motor (ponovo u repu) i – normalno otvaranje vrata. Za pogon je odabran Fiatov dobro poznati vodom hlađeni četverocilindraš koji je iz 843 kubika radne zapremine razvijao 34 ili 37 KS, ovisno o toga da li se radilo o verziji Normal ili Super.

Ovaj agregat razvijen je još krajem 30-ih godina prošlog vijeka za legendarni Topolino i predstavlja najbolji dokaz genijalnosti torinskih inženjera u razvoju malolitražnih motora jer se sa sitnim modifikacijama ugrađivao u Fiat Pandu do sredine 80-ih! Naravno, licencno je presađen i u kragujevačku Zastavu 850.

Početkom 1965. u Ženevi su otkriveni 850 Coupé i 850 Spider. Glavni razlog za proširenje ponude bio je dobar prijem baznog 850 kod širokih masa pa su u Fiatu pravilno zaključili da ima prostora za osvajanje većeg broja kupaca. Drugi razlog ležao je u tadašnjoj filozofiji Fiata da iz baznih verzija kreira jeftine sportske modele.

Nove verzije bile su znatno upečatljivije od baznog Miša. Za izgled Coupéa pobrinuo se Fiat Styling Centre podarivši mu atraktivnu vanjštinu. Kod Spidera, dizajniranog u Bertoneu, mogli su se prepoznati rijetki geni baznog 850. Razlike je bilo i u mjestu proizvodnje: Coupé je dolazio iz Fiatove fabrike u Torinu, dok je Spider izrađivan direktno kod Bertonea.

U skladu sa atraktivnijim izgledom, za nove verzije je pojačan motor: u Coupéu je razvijao 47 KS, a u Spideru dva "konja" više. Dok je klasični Fiat 850 u idealnom slučaju mogao dostići 125 km/h, dotle su 700-tinjak kilograma lagani sportisti jurili do 135 km/h (Coupé) ili "čak" 145 km/h (Spider).

Umjesto 12-colskih u običnom 850, mlađi članovi porodice imali su 13-colske točkove i to ne samo iz optičkih, već i iz tehničkih razloga: Povećanje prečnika točkova bilo je neophodno zbog ugradnje prednjih disk-kočnica umjesto doboša.

I u unutrašnjosti je malo toga podsjećalo na bazni model: Coupé je imao sportska sjedišta i kolo upravljača, a na armaturnoj ploči dominirala su dva okrugla instrumenta.

Dok je Coupé pozadi imao dva minijaturna sjedišta za slučaj nužde, Spider je ostao klasični dvosjed sa još "sportskije" formiranom armaturnom pločom. Platneni krov mogao se u potpunosti sklopiti ispod poklopca što je uspijevalo samo skupocjenim kabrioletima tog vremena.

Kupce je privukla i atraktivna cijena jer je, primjera radi, u Njemačkoj za Coupé sredinom 60-ih trebalo izdvojiti 5.900 maraka, odnosno hiljadu maraka manje nego za najvećeg konkurenta – Karmann Ghije 1300.

Bazna verzija Fiata 850 bila je izuzetno popularna na matičnom italijanskom tržištu kao pouzdan, ekonomičan i jeftin automobil, za razliku od sportskih verzija koje su veći uspjeh ostvarile u inostranstvu, čak i u SAD-u.

Godine 1968. Fiat je optički preradio i Coupé (prepoznatljiv po četiri umjesto po dva okrugla prednja i zadnja svjetla) i Spider (vertikalni umjesto "položenih" farova), dok je na tehničkom planu napredak načinjen ugradnjom motora zapremine 903 kubika (poznat iz modela Yugo 45), pojačanog na 52 KS.

Stari snažniji motori od 843 kubika preselili su u limuzinski 850 i nastala je kvazi sportska verzija – 850 Special sa motorom snage 47 "konja", sportskim upravljačem, širokim gumama, prednjim disk kočnicama. Ova verzija opciono je bila dostupna i sa poluautomatskim mjenjačem.

I poznati tuner Fiatovih modela - Carlo Abarth - priporemio je nekoliko rasnih sportskih verzija sva tri modela

Kraj je uslijedio početkom 70-ih. Najprije je 1971. zaustavljena produkcija Coupéa. Limuzina je s trake izlazila još 12 mjeseci pod Fiatovom značkom da bi se nastavila izrađivati u Španiji pod oznakom Seat 850.

Spider se održao najduže u životu, do 1973. Tada je, nakon skoro 2,3 miliona prodatih primjeraka (više od 1,8 miliona Coach i Special; 340.000 Coupé; 120.000 Spider) zaključena priča o Fiatu 850, jednom od najuspješnijih modela iz Torina.

Fiat 850 T

Osim tri putničke verzije, oznaka 850 našla se na još jednom Fiatovom modelu. Na sajmu u Torinu 1964. izložen je prototip Fiat 600 Station Wagon kao nasljednik legendarnog modela 600 Multipla, automobila sa tri reda sjedišta na bazi Fiće!

Kada je naredne godine Fiatov mini kombi ušao u serijsku proizvodnju, za pogon je odabran motor od 843 kubika (34 KS) iz Miša, odnosno običnog Fiata 850. Zato je model nazvan Fiat 850 T.

Minijaturni kombi sa sedam sjedišta pisao je istoriju i praktično neizmijenjen izrađivao se punih 20 godina. Osim sitnih optičkih zahvata, jedine izmjene tokom dvije decenije života odnosile su se na ugradnju motora veće zapremine.

U proljeće 1970. godine Fiat 850 T postao je Fiat 900 T (motor od 903 kubika; 35 KS), da bi 1976. evoluirao u čak 11 različitih verzija, od putničke do brojnih dostavnih. Krajem 1979. zaustavljena je produkcija nakon 500 hiljada izrađenih jedinica modela T.

Međutim, to nije bio kraj malog kombija. U oktobru 1980. predstavljen je uljepšani Fiat 900 E Panorama koji je preuzeo tehniku prethodnika i izrađivao se do 1985. Ne treba ni podsjećati da se Fiatov T licencno proizvodio u pogonima Crvene zastave, a naročito "popularna" bila je milicijska "marica".