Velika očekivanja od samita EU

Evropski čelnici sastat će se u srijedu navečer u Bruxellesu na novom samitu s kojeg se očekuje sveobuhvatni dogovor kojim bi se zaustavila dužnička kriza u eurozoni, a neuspjeh bi mogao imati nesagledive posljedice za EU i šire.

Već nekoliko dana održava se čitav niz sastanaka na više razina na kojima se traži rješenje za obuzdavanje krize. U nedjelju navečer održana su dva samita - prvo sastanak čelnika svih 27 zemalja, zatim sastanak na vrhu 17 čelnika eurozone. U srijedu navečer se ponovno održavaju dva samita s kojih se očekuju konkretni rezultati, prenosi Hina.

Obrisi mogućih rješenja već se naziru, ali do konačnih odluka treba naći odgovore na mnoga pitanja tako da pozitivan ishod nije zajamčen.

Svi se slažu da treba naći održivo rješenje za Grčku otpisivanjem dijela njezina duga, da treba dokapitalizirati banke kako bi mogle amortizirati gubitke na grčkim obveznicama i povećati zaštitnu moć evropskog fonda za finansijsku stabilnost kako se kriza ne bi proširila i na druge zemlje, u prvom redu na Italiju.

Što se tiče olakšavanja dužničkog tereta Grčkoj, sada se razgovara o reviziji drugog paketa pomoći koji je dogovoren 21. jula. Tada je Grčkoj obećano 109 milijarda eura, a privatni vjerovnici su pristali na otpis 21 posto svojih potraživanja.

Sada se od privatnog sektora, banaka i investicijskih fondova traži da otpišu najmanje 50 posto svojih potraživanja, što nailazi na određeni otpor. Grčki javni dug iznosi oko 350 milijardi eura, što je 162 posto njezina BDP-a. Međutim, budući da banke posjeduju samo trećinu grčkih državnih obveznica, preostale dvije trećine drže EU i Međunarodni monetarni fond, u slučaju da privatni sektor pristane na oprost polovice svojih potraživanja, to bi smanjilo ukupni grčki javni dug za samo 22 posto.

Pritom jer nužno da se postigne dogovor s bankama o "dobrovoljnom otpisu", jer bi se u suprotnom aktivirale police osiguranja protiv bankrota, što bi izazvalo haos na finansijskim tržištima.

Prema izvještaju Međunarodnoga monetarnog fonda, Evropske središnje banke i Evropske komisije o održivosti grčkog javnog duga, ako privatni vjerovnici ne pristranu na otpis većeg dijela duga, Grčkoj bi do 2021. godine trebalo 252 milijarde eura pomoći.

Oko dokapitalizacije banaka postoji suglasnost da se stopa adekvatnosti kapitala poveća na devet sa sadašnjih pet posto kako bi banke mogle preživjeti gubitke na grčkim obveznicama. Ukupni iznos potreban za dokapitalizaciju fiksiran je na 108 milijardi eura. Do toga novca banke bi trebale doći sljedećim redoslijedom: najprije bi same trebala pokušati naći taj novac na finansijskom tržištu, ako to
ne uspije onda se obraćaju vladama u svojim državama, a zadnja je mogućnost obraćanja evropskom fondu za finansijsku stabilnost (EFSF).

Najviše je nedoumica kako pojačati kreditnu sposobnost EFSF-a a da se pritom ne povećavaju jamstva država članica. Zaštitna moć toga fonda povećat će se "učinkom poluge", ali se treba dogovoriti kakva će ta "poluga" biti. Njemačka je uspjela nametnuti svoje stajalište i iz toga isključiti Europsku središnju banku, što je tražila Francuska.

Pariz je tražio da se EFSF registrira kao banka koja bi mogla neograničeno posuđivati od Evropske središnje banke, dok Nijemci nisu htjeli ni čuti za to jer bi to značilo štampanje novca i inflaciju.

Sada su na stolu dvije opcije. Prva je da EFSF bude jamac investitorima u slučaju gubitka na državnim obveznicama u visini od 20 do 30 posto i da se na taj način olakša finansiranje zemalja u poteškoćama. To bi funkcioniralo na sljedeći način: zemlja u poteškoćama koja pokušava posuditi novac na financijskom tržištu izda državne obveznice, koje je teško plasirati jer investitori ne vjeruju u sposobnost države da vrati dugove. EFSF u tom slučaju umjesto da kupuje te obveznice, jamči da će pokriti dio mogućih gubitaka i tako privlači investitore. U praksi se gotovo nikad ne događa da investitor izgubi sav novac koji je posudio, nego se u slučaju bankrota dogovara s dužnikom u kojom će postotku otpisati dio duga. Ako bi EFSF jamčio primjerice 30 posto gubitaka, onda investitor u slučaju otpisa duga od 50 posto na obveznici od 100 eura ne bi izgubio 50 eura, nego samo 20 eura.

Druga opcija predviđa formiranje namjenskog investicijskog instrumenta (SPV), koji bi se naslanjao na EFSF i koji bi mogao privući privatne investitore i državne fondove rastućih ekonomija poput Kine.

Kakav god model poluge bude odabran, cilj je da se kreditna sposobnost EFSF-a, koja iznosi 440 milijardi eura, višestruko uveća, pri čemu se spominju brojke od 1000 do 2500 milijardi eura.

Pored svega toga, europski partneri zatražili su od talijanskog premijera Silvija Berlusconija da do srijede predstavi program gospodarskih reformi i smanjenja deficita. Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy upozorili su Berlusconija da nije dovoljno samo najaviti reforme, nego da ih je potrebno i provesti te da si treba najprije sam pomoći pa tek onda tražiti pomoć od drugih.

Zauzvrat bi EFSF mogao preventivno djelovati i pomoći Italiji da posuđuje na finansijskim tržištima po prihvatljivim uvjetima.

Italija je treće gospodarstvo po snazi u eurozoni s golemim dugom od 1900 milijardi eura, što je 120 posto njezina BDP-a.

Prije samog samita, njemačka kancelarka morat će u svom parlamentu dobiti potporu za povećanje zaštitne moći EFSF-a, što dodatno komplicira stvari. Prvotno je bilo predviđeno da se o tome izjasni samo odbor za proračun njemačkog parlamenta, međutim, naknadno je odlučeno da o tome glasa cijeli parlament.