Tužna priča iz Ukrajine: U ratu je ostala bez doma, Novu godinu dočekat će u skloništu

Ukrajinka Irina Vorobyova (54) je nakon napada Rusije na Ukrajinu 24. februara ostala bez krova nad glavom, a Novu godinu će dočekati u skloništu bez struje i grijanja.

Mnogo ukrajinski civili su tokom ratnih razaranja ostali bez svojih domova, onoga što im je sigurno, u teškim uslovima zime, i najpotrebnije. Mnogi Ukrajinci su tako spas od hladnoće, kiše i snijega pronašli u podrumima razrušenih domova, a hranu dobijaju od humanitarnih organizacija.

Kako bi se zaštitili od hladnoće primorani su konstantno boraviti u zimskim kaputima ili pokriveni dekama, a jedina želja većine Ukrajinaca je dočekati dan kada će se ponovo vratiti u svoje tople domove.

"Ovo nije život, ovo je preživljavanje"

Irina Vorobyova, koja mjesecima živi u podrumu uništenog i zapaljenog stana u mjestu Horenka, u Kijevskoj oblasti, uz sve poteškoće s kojima je suočena, osoba je koja ima poteškoće u kretanju. O teškoj sudbini s kojom je suočena govorila je za AA.

Napominje da se u blizini regije u kojoj živi nalaze gradovi Buča, Irpin i Gostomel, gradovi koji su pretrpjeli velika razaranje tokom rata.

"Od projektila koji je pogodio moj stan na četvrtom spratu moj dom je potpuno izgorio. U poređenju s mojom zapaljenom kućom, ovdje (u bunkeru, op.a.) su uvjeti bolji. Moja kuća nema ni prozora ni vrata. Zidovi su se urušili. Živim sama", kazala je Vorobyova.

Ispričala je kako je početkom 2022. godine pala i slomila kuk te da nije u stanju hodati bez pomagala, unutar skloništa može napraviti samo ograničen broj koraka, što joj dodatno otežava život.

"Rat je počeo 24. februara. Pala sam i povrijedila se tri dana prije početka rata. U bolnicu su me odveli tek 5. marta, a otpuštena sam iz bolnice 14. maja i do danas živim ovdje", istakla je Vorobyova.

U neuslovnom skloništu živi sa svojim psom, bez struje i grijanja, jednom dnevno dobija jedna topli obrok.

"Mogu ograničeno hodati zahvaljujući pomagalu. Ljeti je bilo lakše živjeti jer sam izlazila vani, ali sada je zima i opasno, ne mogu van. Bojim se da opet padnem. Ovdje žive i moji susjedi koji su također beskućnici poput mene. Oni mi pomažu. Ovo nije život, više je napor za preživljavanje", ispričala je Vorobyova.

Napominjući kako se približava Nova godina, Vorobyova je poručila kako će to biti samo još jedna noć u kojoj će u teškim uvjetima čekati volontere da joj donesu topli obrok.

Život se ne može vratiti u normalu dok rat ne završi

Kazala je da sanja o završetku rata sljedeće godine, ali predviđa da će rat potrajati još neko vrijeme, bar prema trenutnom razvoju događaja.

"Ništa se ne može vratiti u normalu sve dok rat ne završi", naglasila je Vorobyova.

Napominjući da se ruski napadi na njezinu zemlju nastavljaju, Vorobyova je kazala:

"Moramo biti vrlo oprezni. Prerano je da se opustimo."