Stotine hiljada građana na ulicama glavnog grada Gruzije: Prijeti li građanski rat?

Gruzija je ponovo potonula u političku krizu. U ovom je trenutku sve na stolu, može se razbuktati nasilje, koje potencira sadašnja vlada, čak i do toga da se sve izrodi u još jedan građanski rat. Ne bi me čudilo da vlast, ako se suoči s padom, pozove svoje ruske patrone u pomoć, ili da u Gruziji zavlada rizično dvovlašće.

Ali čini mi se da, s obzirom na to kako se šire prosvjedi, štrajkaju škole i fakulteti, a i mnoge državne ustanove, a bezočnim nasiljem ništa nisu postigli jer ljudi je sve više i prag straha od policijske brutalnosti je pređen, ova vlast broji svoje posljednje dane", kaže u jednom dahu gruzijski politolog David Kakabadze s kojim je Jutarnji list razgovarao dok je bio nedaleko od gruzijskog parlamenta, gdje se okuplja glavnina antivladinih demonstranata.

Ne samo u glavnom gradu Tbilisiju nego i u ostalim većim gradovima te male zabačene kavkaske republike - Gori, Kutaisi, Batumi, Zugdidi - već peti dan traju protesti jer je vladajuća proruska stranka Gruzijski san na četiri godine zamrzla pregovore o članstvu u EU i sve zajedničke programe (nastaviti ih žele tek 2028. godine zbog, kako kaže premijer Irakli Kobahidze, ekonomskih reformi koje će se do tada provoditi). "To je bila posljednja kap strpljenja" nastavlja Kakabadze. U Gruziji, prema posljednjim anketama, više od 75 posto stanovništva želi u EU, a u Ustavu stoji kako je strateški cilj Gruzije članstvo u euroatlantskim integracijama, EU i NATO-u.

Na proteste je, prema nezavisnim izvorima, izašlo oko 200 hiljada ljudi u Tbilisiju (grad ima preko milion stanovnika), mada ruska prorežimska agencija TASS govori o "jedva desetak hiljada". Policija je vrlo brutalna, ali to izaziva suprotan efekt; ljudi izlaze u sve većem broju, unatoč bestijalnosti policije i paravojnih prorežimskih grupa koja upadaju među demonstrante.

"Nadam se da se spirala režimskog nasilja neće nastaviti te da neće doći do većih sukoba, pa i građanskog rata, čime vlast plaši narod, s obzirom na to da mi u Gruziji nažalost već imamo to iskustvo" nastavlja Kakabadze: Ovom je odlukom, na neki način, vlast izvela protuustavni puč, ali i potpuno zanemaruje činjenicu da dvije trećine stanovnika budućnost Gruzije vidi u europskom ujedinjenju, a ne u savezu s Rusijom, kako nama to nudi sadašnja vladajuća struktura.

Prema njemu se vlast, koja se ionako kompromitovala, preračunala ovom odlukom, a pogotovo se jasno u svemu tome "ocrtava ruka Moskve" koja je, vjerovatno u strahu da joj i Gruzija ne izmakne kontroli, neoprezno požurila s pritiskom da što prije Gruziju odgurne od Europe.

Konačno, Bruxelles i Washington su reagovali tako da su obustavili strateško partnerstvo, mada premijer Kobahidze odmahuje rukom i kaže: "To je privremeno jer će, čim stupi na dužnost, Donald Trump opet uspostaviti strateške veze s Gruzijom." Niti pola sata nakon što je premijer Irakli Kobahidze obznanio zamrzavanje pregovora i odnosa s Bruxellesom, iz Moskve su stigle podrška i čestitka.

Moskvi se očito žuri, da bi pacificirala Gruziju, ali se i ona preračunala jer očito nije računala na to da će se ovo pretvoriti u općenarodni protest, koji bi mogao pomesti Gruzijski san s vlasti, odnosno uskoro bi nas mogli očekivati novi izbori, što demonstranti i traže. "Gruzija neće postati nova Bjelorusija, što vlast i Rusija žele", ističu demonstranti. Nedavno su održani parlamentarni izbori na kojima je u sumnjivim okolnostima i uz mnoštvo zabilježenih nepravilnosti ponovo "pobijedila" stranka gruzijskog milijardera izravno povezanog s Kremljom Bidzine Ivanišvilija. Vlast se urušava. Stotinjak diplomata, među kojima i mnogi ambasadori (SAD, Nizozemska, Litva, Bugarska) solidarizovali su se s demonstrantima, kao i mnogi radnici ministarstva odbrane te pravosuđa, a paralizovan je i rad mnogih državnih ustanova jer je dio zaposlenika stao na stranu pobune. Premijer Kobahidze obilazi ministarstva, pogotovo vanjskih poslova i obrane, da bi nagovorio zaposlene da povuku svoju podršku i vrate se na posao.

"Državi prijeti kolaps jer bi mogla ostati bez kadrova", napominje nam Kakabadze te kaže da su tokom protesta u nedjelju 1. decembra, u Tbilisiju, vatrogasci odbili isporučiti vodu policiji za vodene topove te su je prolijevali po ulicama.

No najvažnija stvar je da Gruziji prijeti dvovlašće. Sadašnja proeuropska predsjednica, koja i predvodi prosvjede te kojoj uskoro ističe mandat, Salome Zurabišvili odbija otići s funkcije jer smatra da novi parlament, koji je konstituiran bez zastupnika oporbe, nije legitiman. A vladajući Gruzijski san želi za predsjednika postaviti bivšeg gruzijskog nogometaša i reprezentativca, nekadašnjeg igrača Manchester Cityja Mihaila Kavelašvilija, inače radikalno antieuropskog političara iz ultradesne stranke Snaga Gruzije.

Opozicija kandidaturu Mihaila Kavelašvilija smatra znakom jačanja antizapadnog raspoloženja u državi. "Možemo se šaliti, ali Ivanišvili je od najistaknutijeg antizapadnjaka, prostaka i neobrazovanog političara postao kandidat za predsjednika" napisao je Hatia Dekanoidze, jedan od zastupnika opozicione stranke Jedinstvo - Nacional na svojoj Facebook stranici.

Iz Gruzijskog sna prijete da će održati izbore (u Gruziji predsjednika bira parlament), ali neki tamošnji mediji navode da bi vlast mogla odgoditi izbore "kao znak dobre volje". No Gruzija bi, ako se provedu izbori, a predsjednica Zurabišvili ne napusti dužnost, mogla doći do dvovlašća ili paralelne vlasti. Stoga premijer Kobahidze poručuje da neće dozvoliti da dođe do "ukrajinizacije Gruzije" te da "gruzijski Majdan" neće proći. "Vlast je spremna na sve da bi se očuvala i Moskva je iza nje jer želi zadržati Gruziju pod svojom šapom pod svaku cijenu. Gruziju čekaju, ponovo, teški dani, ali ovo je borba za njenu budućnost i opstanak" kaže nam na kraju Kakabadze, piše Jutarnji list.