Šok u Njemačkoj: Policija tragala za Danijelom 30 godina, a umjetna inteligencija samo 30 minuta

Michael Colborn je bio i više nego iznenađen kada su se prvi rezultati na njegovom ekranu počeli pojavljivati poslije samo pet do deset minuta. Kompletna pretraga bila je gotova za pola sata.

Colborn je istraživač u globalnoj mreži Bellingcat sa sjedištem u Amsterdamu. Vodi projekt koji se bavi desničarskim ekstremistima u Europi. Za autore podkasta Legion, koji se emitira na njemačkom javnom servisu RBB, prošle jeseni je istraživao slučaj Daniele Klette.

Ona danas ima 65 godina, a bila je pripadnica tzv. treće generacije RAF-a, odnosno Frakcije Crvene armije, zapadnonjemačke ljevičarske terorističke organizacije. Za njom se tragalo punih 30 godina. Uhitila ju je policija Donje Saske prošlog ponedjeljka (26.2.) u Berlinu. U njenom stanu pronađeno je i oružje.

"Ja nisam dao nikakve informacije policiji. Ali nisam ni jedini koji ju je tražio", rekao je Colborn za berlinski list Tageszeitung.

Pretraga interneta – samo pola sata

Posljednjih godina je bilo više pokušaja da se uđe u trag Danieli Klette. U novembru prošle godine istražitelji su, nakon jedne dojave, držali na oku njen stan u Berlinu. Istovremeno su i novinari podkasta Legion tragali za Klette, a u oktobru su zamolili Colborna da analizira fotografije iz 2017. na kojima je navodno bila Klette.

Colborn je za pretragu koristio umjetnu inteligenciju, odnosno program koji uspoređuje lice na fotografiji s fotografijama na internetu, prije svega na društvenim mrežama.

"Cijeli proces je trajao oko 30 minuta. Dakle, od potrage za licem Daniele Klette do hipoteze da su fotografije starije žene snimljene u jednom brazilskom kulturnom centru najvjerovatnije fotografije Daniele Klette", kaže Colborn.

Da bi bio siguran, rezultate je provjerio uz pomoć još jednog programa.

"Prema softveru, na obje fotografije je bila ista osoba. Smatrao sam da je rezultat vjerovatan i to sam rekao novinarima podkasta. Preporučio sam im da prate taj trag".

Kontroverzni softver iz Dubaija

Jedan od programa koji je Colborn koristio zove se "PimEyes". Svima je dostupan, a on ga je, kaže, platio samo 30 eura. Program koristi umjetnu inteligenciju da pronađe veze između različitih fotografija na internetu. Ako je fotografija javno dostupna, "PimEyes" ju može "čitati" i analizirati.

Taj start-up je osnovan 2017. u Poljskoj, a danas je u vlasništvu jedne kompanije iz Dubaija. Zbog svoje netransparentne poslovne prakse i kontroverznog postupanja po pitanju zaštite podataka, "PimEyes" je više puta kritiziran, a protiv te kompanije je u Baden-Württembergu krajem 2022. čak pokrenut i kazneni postupak.

Ovo nije prvi put da upotreba softvera za prepoznavanje lica dospijeva na naslovnice medija, a o tome je i DW više puta izvještavao u posljednjih nekoliko godina. Zadnji slučaj je iz jeseni prošle godine, kada je jedan nalog na TikToku privukao pažnju nakon što je snimke s koncerata Taylor Swift ubacio u takav program i identificirao posjetitelje koncerta. To su pogledali milioni korisnika te mreže.

Za i protiv upotrebe spornog softvera

Postavlja se pitanje kako je Michael Colborn, čovjek koji čak i ne zna njemački jezik, mogao za pola sata pronaći teroristkinju, a njemačkoj policiji to nije uspjelo u 30 godina? Odnosno, zašto policija nije koristila takav program u potrazi za Danielom Klette?

Odgovor na to pitanje je jednostavan: zato što policiju koči Zakon o zaštiti osobnih podataka.

"Programe koje su koristili novinari i istraživači policija smije koristiti samo u ograničenoj mjeri ili pod posebnim uvjetima", objašnjava Daniela Behrens, ministrica unutrašnjih poslova Donje Saske. Ona pritom naglašava da je policija samostalno ušla u trag Danieli Klette, da "uspjeh potrage nema nikakve veze s istraživanjem podkasta".

Ministrica Behrens (SPD) ujedno kaže: "Već dugo se zalažem da našim sigurnosnim organima omogućimo modernije metode nadzora, omogućimo upotrebu umjetne inteligencije i naoružamo ih ovlastima koje su kompatibilne s vladavinom zakona i slobodnim društvenim poretkom", rekla je Behrens za list Tagesspiegel.

S njom se slaže i predsjednik Saveznog sindikata policije Jochen Kopelke.

"Nije nam jasno zašto policiji nije dozvoljena upotreba tako korisnog softvera u doba umjetne inteligencije, automatizacije i digitalizacije", rekao je Kopelke i ukazao da su policije u drugim, susjednim državama EU-a, u tom pogledu već daleko napredovale. On se, kaže, zalaže da se tehnologija za prepoznavanje lica koristi na željezničkim kolodvorima, nogometnim stadionima i u zračnim lukama.

Oglasila se i opozicija. Alexander Throm iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) rekao je da vladajuća koalicija "konačno mora prestati s time da ne vjeruje našim policajcima i mora ih opremiti vještinama koje su u 21. stoljeću neophodne".

Parlamentarni zastupnik vladajućih liberala (FDP) Konstantin Kuhle pak smatra da je policijska upotreba softvera za prepoznavanje lica "vrlo problematična".

"Građani moraju biti u mogućnosti kretati se u javnom prostoru, a da ne mogu biti identificirani na svakom koraku", kaže on.

Orwellova 1984.?

Istraživač Michael Colburn smatra da je u svakom slučaju neophodna društvena rasprava o tome treba li i kako koristiti takve programe.

"Mislim da organi koji provode zakone ne bi trebali postavljati kamere u stilu Orwellove '1984.' i svuda koristiti softver za prepoznavanje lica. To bi bilo strašno. Ali, mislim da se policija treba bolje upoznati s digitalnim tehnologijama".

A na pitanje muče li ga etičke sumnje zbog toga što je njegovo istraživanje možda posljedično dovelo do uhićenja Daniele Klette, Colburn odgovara:

"Ne. Za njom se već tragalo i to ne zbog lažnih optužbi. Ali, možda bih više volio da sam umjesto toga pronašao nekoliko odbjeglih neonacista", piše Deutsche Welle.