Poskupjeli dom i njega za stare u Njemačkoj, ni 2.500 eura nije dovoljno

Njemačka je sve više zemlja starih, sa sve više ljudi u domovima za stare i iznemogle. Cijene smještaja i njege rastu vrtoglavo i većina penzionera nisu u stanju da to sami plate.

Troškovi njege i života u domovima za stare i one kojima je neophodna njega u Njemačkoj naglo rastu posljednjih godina, a s njima i udio koji stanari tih ustanova moraju da plaćaju iz svog džepa.

Od ove godine, novi stanari domova moraju iz svog džepa da plaćaju u prosjeku 2.411 eura (4.717 KM) mjesečno, što je u prosjeku 278 eura (544 KM) više nego prije godinu dana.

Razlog povećanja troškova su prije svega veće plate medicinskog osoblja i više cijene ishrane. To je rezultat istraživanja Udruženja koje uključuju neka od najvećih zdravstvenih osiguranja u zemlji.

Šta sve ulazi u cijenu doma?

Obavezno osiguranje za dugotrajnu njegu, koje se od plate odbija zaposlenima u Njemačkoj, plaća dio troškova njege, ali ostatak mora da se plaća dodatno. Za stanare doma tu su dodatni troškovi za smještaj i ishranu, kao i dodatne troškove.

Prosječni troškovi doma u Njemačkoj, odnosno participcije koju mjesečno treba da plaća stanar – iznose 2.648 eura (5.180 KM). Od toga medicinska njega košta 1.139 eura (2.229 KM), smještaj i hrana 857 eura (1.676 KM) i za investicije u objektu se plaća 472 eura (923 KM).

Od prošle godine se participacija za njegu dodatno subvencioniše, u zavisnosti od vremena provedenog u domu: pomoć u prvoj godini je samo pet posto, u drugoj 25 posto, u trećoj 45 posto, a potom iznosi 70 posto.

Tako od 1. januara 2023. za prvu godinu boravka u domu troškovi participacije, u prosjeku iznose 2.411 eura (4.717 KM) mjesečno. Ali, čak i uz najveću moguću subvenciju, dakle za one koji su u domu duže od tri godine, troškovi participacije su 1.671 eura (3.270 KM) mjesečno.

Ogromne razlike u cijeni po pokrajinama

Svi iznosi su statistički prosjek za cijelu Njemačku: naravno da je dom skuplji na zapadu nego na istoku zemlje, a postoje značajne razlike po pokrajinama od kojih neke imaju i specifične troškove za obuku osoblja koje stanari doma moraju takođe da plaćaju, ali koje ovdje nećemo uzimati u obzir.

Kada se sve uzme u obzir, mjesto u domu u prvoj godini u prosjeku je najskuplje u Zarlandu 2.782 eura (5.443 KM) a tu su odmah i Baden-Virtemberg i Sjeverna Rajna-Vestfalija. Najjeftinije je u Saksoniji-Anhaltu 1.823 eura (3.567 KM).

A poslije tri godine u domu, najskuplje je živjeti ustanovama za brigu o starim i onemoćalim licima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji 2.005 eura (3.922 KM) a najjeftinije u Saksoniji-Anhaltu 1.237 eura (2.420 KM).

Šta ako neko nema da plati dom?

Prosječna penzija u Njemačkoj je oko 1.600 eura (3.130 KM). Na zapadu je nešto viša nego na istoku. Muškarci primaju znatno veću penziju nego žene, koje su često ostajale kod kuće, da se bave domaćinstvom i porodicom.

Računica je jasna, ko mora u dom, u prosjeku ne može da plaća participaciju od penzije.

Ako osoba u domu nije u stanju da plaća svoju participaciju, onda to preuzima socijalna služba i potom troškove prebacuje na one za koji su to obavezni da plaćaju po zakonu.

To su u prvom redu supružnik ili partner, pa zatim djeca. Dijete je, na primjer, obavezno da plaća za svoje roditelje ako ima prihode veće od ukupno 100.000 eura (195.677 KM) bruto godišnje, računajući tu platu, prihode od izdavanja nekretnina, trgovine vrijednosnim papirima.

A ako osoba nema partnera ili djecu a oni nisu u obavezi ili u stanju da plaćaju, uskače socijalna pomoć.

Povećanje troškova od jula i reforme

Novo povećanje troškova u domovima će uslijediti od 1. jula zbog daljeg povećanja troškova za medicinsko i drugo osoblje koje se bavi njegom.

Do kraja jula političari moraju da sprovedu presudu Saveznog ustavnog suda, koji je prošle godine odlučio da roditelji sa više djece moraju da budu u boljem položaju od manjih porodica i onih bez djece, kada je riječ o obaveznom osiguranju za dugotrajnu njegu.