Može li Gadafi hercegovačkih korijena spasiti Libiju?

Na Badnji dan, dok se Zapad bude pripremao proslaviti 2022 godine od rođenja Isusa Krista, planirano je da Libija parlamentarnim izborima proslavi povratak u državno jedinstvo i ulazak u demokraciju.

Doduše, niti je Isusov rođendan baš pouzdan (rođen je vjerojatno šesto do sedam godina ranije i nipošto u zimu), niti je pouzdan rođendan libijske demokracije.

A još se manje zna tko bi za sedam tjedana mogao preuzeti uzde posve podivljala libijskoga političkog troprega.

Jedno ime ipak privlači pozornost.

Saif al-Islam el-Gaddafi najavio je svoju kandidaturu za novog čelnika objedinjene Libije u intervjuu The New York Timesu u julu ove godine.

S jedne strane moguće je pohvaliti njegovu smionost da se baci u politički agon u kojemu mu je otac, teatralni narcis, diktator mučitelj, bio mučenički ubijen kao bijesan pas, kojom prilikom su, na raznim tačkama, poginuli i četvorica od šestorice braće, piše Globus.

S druge strane postavlja se razborito pitanje: koja bi to biračka baza trebala biti da za novoga libijskog šefa postavi diktatorova sina koji nije bio omiljen ni onda? Računa li se da je njegov otac bio posljednji koji je znao umjetno slijepljenu zemlju držati zajedno, uz korištenje neortodoksne mješavine islama, populizma, izravne demokracije i krajnjeg nasilja? Da ga koriste kao simbol? Ko da ga koristi?

Sve to je apsolutno nejasno. Otac mu je je dao ime Saif al-Islam (Sablja Islama), očito mu namijenivši vodeću ulogu uza se i poslije sebe. Nije odabrao neko uobičajeno ime, ni jedno od 99 Allahovih svetih imena – na primjer Rahman, Rahim, Malik, Mumin, Aziz itd. – niti neko ime koje su nosili poslanici – na primjer Adem, Musa, Isa, Muhammed – ili pak propicijalno ime tipa Saad (sretan), Gamal (lijep) itd., čak ni najponiznije od sviju: Abdullah (Sluga Božji), nego bojovno političko, koje dosad nije opravdao. Uostalom, iz aktivne politike se povukao 2008.

Ipak, odbranio je 2008, doktorat nauke u Londonskoj ekonomskoj školi, prvorazredno prestižnome ekonomskom fakultetu. Kasnije je optužen da je doktorat kupljen dragovoljnim prilozima, da su mu ga napisali drugi. Ipak, kada je provjeren, nakon ubojstva njegova oca, nađeno je da je doktorat valjan osim nekoliko referencija.

Njegova mati Safija el-Barsai rođena je, po prilično vjerodostojnim izvorima, u Mostaru 1952 kao Sofija Farkaš, unuka Ivana Farkaša, nekadašnjeg austrijskoga školskog okružnog nadzornika u Mostaru. Ivan Farkaš se u Mostar preselio iz Petrinje. Gadafi je Safiju upoznao u Mostaru za vrijeme školovanja na Vazduhoplovnoj akademiji JNA. 

Napokon, izlaz iz otrovnoga libijskog haosa neće ovisiti o liku i djelu novog lidera, ako uopće bude iznjedren, nego o faktorima koji su utjecali da Libija bude jedna od nekoliko toksičnih mrlja na Sredozemlju, odnosno jedna od toksičnih mrlja u Africi.

“Razvoj i u međunarodnom sistemu i u Libiji u posljednjem desetljeću sugerira da snage koje promiču nered i nacionalističku konkurenciju mogu nadmašiti one koje promiču red i međunarodnu koordinaciju”, objavio je nedavno Jason Pack, osnivač konzultantske kuće Libya-Analysis i autor knjige Libya and the Global Enduring Disorder.

Ostatak teksta možete pročitati OVDJE.