Michael MacQueen je deset godina lovio ratne zločince iz BiH po SAD-u

Nakon deset godina, MacQueen ide u penziju, piše Newsweek.

MacQueen prikuplja podatke o ratnim zločincima na bilo koji način - kroz intervjue sa osobama koje su preživjele ratne strahote, analizu postojećih materijala o ratu ili kako se već snađe. Svjestan je da ima odgovoran posao pronalaska zločinaca koji su počinili neke od najgorih ratnih zločina na tlu Europe nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu.

Poznato mu je da neki od tih zločinaca žive u SAD-u. Među njima je nedavno uhapšeni Jovo Asentić koji je u svojstvu vojnog oficira blokirao puteve kojima su bježali Bošnjaci iz Srebrenice 1995. godine kada je počinjen genocid. Milan Trišić uhapšen je u Sjevernoj Karolini i priznao je krivicu da je tukao i zlostavljao bošnjačke zatvorenike, kao i da je američkoj službi lagao o svojoj ulozi u ratu, ali i da je negova vojna jedinica također bila uključena u pokolje u Srebrenici.

Ovakvi slučajevi se često pojavljuju što svjedoči o mreži ratnih zločinaca koja se uvukla u SAD,  u kojoj  je živjelo između 300 i 600 ratnih zločinaca, što je u izvještaju navodio i The New York Times 2015. godine. Od tada ICE je deportovao, osudio ili uhapsio novih 14 zločinaca sa Balkana.

MacQueen pojašnjava zbog čega je potrebno toliko vremena, čak i decenije, da se uhapse ratni zločinci koji nisu ni trebali ući u SAD na prvom mjestu, navodeći kako je dio problema nedostatak dokumenata. Na Balkanu su srpske vojne grupe uništavale ključne dokaze uz pomoć kojih bi se utvrdilo ko je činio zločine.

"Poslije rata većina ljudi sa Balkana koji su došli u SAD tvrdili su da su izbjeglice. Nismo imali pristup dokumentima da možemo ocijeniti ko je od njih lagao u svojoj prijavi, te da li su bili uključeni u činjenje ratnih zločina", rekao je MacQueen za Newsweek navodeći da je "sistem bio baziran na tome da ljudi govore istinu".

Kao problem navodi se i "zavjet šutnje", pojašnjava Michael McVicker, pravni savjetnik u ICE-u, navodeći kako ne samo da ratni zločinci šute o zločinima kada se prijavljuju i ulaze u SAD, već i njihove zajednice često odbijaju da išta kažu ili jave vlastima ko je od njihovih članova ratni zločinac.

"Mali broj ih je sarađivao s nama. Ako svi odluče da ne dijele informacije koje bi mogle pomoći u identificiranju ratnih zločinaca, mi smo u problemu", priznaje McVicker.

U takvim slučajevima, ICE se mora osloniti na ono malo dokumenata koje ima iz regije Balkana, kao i na izjave svjedoka, kojima je teško ponovo pričati o traumama iz 1990-ih godina.

Ratni zločinci sa Balkana u SAD-u žive mirnim životom uglavnom radeći neupadne poslove u malim gradovima gdje njihove komšije ne sumnjaju u njih. Naprimjer,  jedan je zločinac radio kao taksista u Minnesoti, drugi kao fudbalski trener u Virginiji, a treći kao električar u Michiganu. Žive daleko od koncentracionih kampova u kojima su sudjelovali u ratnom zločinu. Upravo takve osobe MacQueen pokušava pronaći.

"Ono što je interesantno je da dođu u SAD i uklope se", rekla je Mona Ragheb, pravna savjetnica u ICE-u.

Ističe da u mnogim slučajevima imigrantske zajednice kojima ratni zločinac ne pripada prijave sumnjive osobe.

Ali kako širom svijeta počinju novi ratovi u kojima se dešavaju ratni zločini koji zahtijevaju istraživanje, penzionisanje MacQueena je stvorilo sumnju u to da li će rat u BiH i zločinci sa Balkana i dalje biti prioritet za SAD.

Glasnogovornica Ministarstva pravde SAD-a Nicole Navas Oxman kazala je za Newsweek da je procesuiranje ratnih zločinaca iz BiH i dalje prioritet.

Nije poznato ko će nakon MacQueena nastaviti raditi na dokumentima i informacijama koje je on skupljao. ICE trenutno radi na pronalasku zamjene, ali kako ističe glasnogovornica ICE-a Jennifer Elzea, teško će biti zamijeniti talenat i posvećenost MacQueena.

Na neformalnoj zabavi povodom penzionisanja, MacQueen je izrazio zahvalnost što je mogao biti dio tima koji je radio na tome da SAD nikada ne budu sigurno utočište za ratne zločince.