Kako izgleda život na ISIS-ovoj teritoriji: Lako je doći, teško je iz nje izaći (VIDEO)

Kako izgledaju život i smrt na teritoriji koji kontrolira ISIS?

Nekoliko aktivista i novinara već je izvijestilo o tome. Jedna Sirijka tajno je kamerom snimala dok je hodala ulicama glavnog grada ISIS-a, Raqqe u Siriji.

Novinar britanskog Guardiana također se zaputio u Raqqu kako bi iz prve ruke vidio kako se danas živi u "Islamskoj državi".

Kada je ISIS zauzeo Raqqu, crna boja je preplavila grad. Crne zastave su podignute na mjestima gdje pripadnici ISIS-a žive ili rade, ženama je naređeno da se pokriju, a crnom bojom obojeni su i neki objekti u centru grada.

Kada su napadi avijacije SAD počeli, aktivisti su upozorili porodice da ne nose crnu odjeću na ulicama i da ne suše taman veš na krovovima zgrada da za njih ne bi mislili da su zastave ISIS-a. 

I pripadnici ISIS-a su reagirali, pa su počeli da ponovo kreče cijeli grad. Centralni trg, gdje su ljudi razapinjani i gdje su se odvijala mnoga okrutna kažnjavanja, obojen je u živahne boje – roze, zelenu, bijelu i zlatnu. 

Izgleda da je "pritisak vladavine" natjerao ISIS da napravi kompromise. 

Loading...

Prošlog ljeta, "zločini" poput pušenja ili nezatvaranja prodavnice tokom vremena za molitvu bi počiniocima donijeli kaznu od nekoliko desetina udaraca. Međutim, neki pripadnici "religijske policije" vremenom su počeli da prihvataju novac kao kaznu kod onih ljudi koji mogu to sebi da priušte. 

Postoje čak i navodi da su tjerali trgovce da ne zatvaraju radnje tokom molitvi kako bi poslije mogli da dođu i uzmu još novca od njih – oko 1.500 sirijskih funti svaki put, što je oko pet dolara. 

Ali, nije samo novac to što nedostaje pripadnicima ISIS-a. Nedostaje im krv za borce ranjene tokom vazdušnih napada ili na prvim linijama fronta. Ljudi ne žele da doniraju krv, tako da moraju na to moraju da budu primorani. 

Svako ko ima bilo kakvog posla u nekom od lokalnih sudova, prije nego što podnese svoje papire, dobije uputnicu da ode u bolnicu, donira krv i vrati se sa potpisanim papirom da je to učinio. Tek će nakon toga njihov slučaj biti procesuiran. 

Čak i da imate novca, to ne možete da izbjegnete. A rijetko ko ima novca. 

ISIS je zatvorio mnoge kompanije, uključujući i advokatske kuće, jer ISIS ne vjeruje u stari pravni sistem, tvrdeći da on pokušava da "Allahov zakon zamijeni zakonom ljudi". 

Oni takođe ne žele da ljudi rade, već da pate, čime će se muškarci natjerati da se pridruže organizaciji, a žene da se udaju za njihove pripadnike. Pored toga, borci ISIS-a stalno konfiskuju viagru iz apoteka. Mnogi imaju nekoliko žena i stalno traže još zarobljenica koje bi postale njihove konkubine.

Grad je postao zatvor za žene mlađe od 45 godina. Režim navodi da one ne smiju da ga napuste jer bi mogle biti silovane u drugim oblastima. 

Ženske članice vojnih jedinice dale su saopćenje koje kaže da svaka djevojka koja želi da se uda za borca ISIS-a treba da nosi bijeli veo ispod crnog kako bi ih neko kontaktirao. Djevojke to možda ne žele zaista da urade, ali neke porodice imaju ekonomske probleme pa su primorane na to. 

Kada se neka od njih uda za pripadnika ISIS-a onda dođe do drugih problema. Neke čak ni ne znaju prave identitet svojih muževa, samo "nom de guerre" – ratno ime. Jednoj od djevojaka muž je poginuo u bici, a ona sve što zna o njemu je da je iz Tunisa. Nema nikakvog načina da kontaktira njegovu porodicu ili da ih pronađe na bilo koji način. 

Takođe, ISIS je zabranio muškarcima rođenim poslije 1992. godine da napuštaju dijelove grada koji su pod njihovom kontrolom. Ne mogu da se školuju, podižu plate ili rade bilo šta drugo. To znači da niko više ne može da pobjegne iz Raqqe, jer ko bi želio da pobjegne u Tursku bez svojih žena, sinova ili kćeri? 

Pored toga, ljudi ne žele da napuštaju grad jer čim neko ode ISIS im zaplijeni kuću. Međutim, broj stanovnika se i pored toga veoma smanjio. Prije nego što je ISIS zauzeo grad, populacija Rake bila je oko milion stanovnika, dok se tamo sada nalazi oko 400.000 ljudi. 

Bez posla, oni uglavnom ostaju kod kuće, gledajući televiziju ili provodeći vrijeme na internetu. Obični ljudi ne mogu da žive bez interneta, ali ni ISIS ne može da živi bez njega, također. Internet je tamo kao heroin, svi su zavisni od njega.

Vrijeme provode na Facebooku ili Whatsapp-u, pošto ne mogu baš da gledaju snimke ili pričaju putem Skypea jer ne žele da ulaze u probleme sa pripadnicima ISIS-a koji ponekad na kontrolnim punktovima u gradu provjeravaju telefone građana. Ukoliko pronađu slike ili poruke koje su protivne islamu, slijedi kazna. 

Ljudi su zabrinuti zbog svoje djece koja nisu prisiljena da se pridruže ISIS-u, ali im je veoma dosadno. Nema škole, a ISIS je zabranio svakom ispod 13 godina da radi. Djeca su po cijeli dan okružena ljudima koji nose kalašnjikove. Kao u filmovima – žive u takvom okruženju i na kraju požele da odu u kamp za regrutaciju, tako da je veoma opasno. 

Nakon godinu dana pauze, škole su ponovo otvorene, ali profesori su morali da se osude zbog korišćenja “bezbožničkih” udžbenika u prošlosti. Niko nije zadovoljan novim udžbenicima ISIS-a. Roditelji se brinu da će njihovoj djeci isprati mozak pa ih uglavnom drže kod kuće. 

Nekoliko ljudi drži male škole u svojim kućama i uči djecu, ali to je veoma opasno. Iz ISIS-a navode da će ubiti svakog učitelja kojeg uhvate da vodi privatnu školu, naročito škole za djevojke. 

Niko ne smatra da će ISIS uskoro biti istjeran iz grada jer ih ima previše. Broj stranih boraca u gradu je šokantan. Ne postoji oblast grada bez njih i na desetine kuće je oduzeto i dato njima.

Ljudi na Kobane ne gledaju kao na poraz jer su svi odatle otišli i Amerikanci su bombardirali grad kako bi ostvarili pobjedu. Postoji mnogo ljudi u Raqqi koji žele da odu, ali ISIS zna da nijedna zemlja neće poslati kopnenu vojsku sa njima u gradu.

Džihadisti iz drugih država se uglavnom drže u grupama podijeljenim po nacionalnosti ili jeziku – britanski, holandski... – i nemaju mnogo dodira sa običnim ljudima ovdje. I jedni i drugi se plaše druge strane. 

Ukoliko neko pokuša da razgovara sa strancima, Islamska policija će se pojaviti i pitati ih ili zašto ih uznemiravaju, ili ih optužiti da su špijuni. Međutim i stranci su također nervozni, možda zato što njihove porodice ili vlade u njihovim zemljama ne znaju gdje su oni. Možda su zabrinuti da će njihove fotografije ili prava imena biti objavljeni i da će zbog toga imati problema ukoliko budu željeli da se vrate kući. 

Zapravo, mala je šansa da će se vratiti kući. Lako je doći u Raqqu, teško je iz nje izaći. 

Kada strani borci dođu u grad prva stvar koja se desi je da im konfiskuju pasoše, a na službama u džamijama ISIS upozorava ljude da ne daju strancima nova dokumenta. 

Nekima bude dosadno kada stignu iz Londona ili New Yorka. Raqqa nikada nije bio uzbudljiv grad i nema ništa da se radi tako da mnogima opadne entuzijazam. 

Drugi su jednostavno došli da žive pod kalifatom i ne žele zaista da se bore, pa kada su ISIS-u potrebni borci i pokušaju da ih odvedu na front, oni budu nesretni. 

Islamska država ne može sebi da priušti da ljudi bježe i svako ko pokuša da se iskrade je pogubljen u tajnosti. Ubili su nekoliko ljudi u zapadnom dijelu grada i bacili njihova tijela u rupu dok smrad nije postao toliko nepodnošljiv da su morali da ih sahrane.