'Izdali ste nas previše puta': Bliski saveznik Rusije okreće leđa Moskvi i ide ka Zapadu

Armenija ima osjećaj da je tu zemlju izdala 'zaštitnica' Rusija te nove partnere vidi u SAD-u i EU-u. Armenci su svjesni da će trebati puno vremena da postanu neovisni o Rusiji, a od Moskve zahtijevaju poštovanje.

Za oproštaj ruska himna odzvanja zgradom aerodroma u Jerevanu, nakon nje slijedi i armenska himna. A onda na red dolazi predaja protokola njihovim armenskim kolegama, i na koncu deseci ruskih graničara napuštaju zračnu luku noseći bijelo-plavo-crvenu rusku zastavu.

Tom ceremonijom je nakon skoro 32 godine okončano prisustvo ruskih graničara na jednom armenskom međunarodnom aerodromu. Ugovorom je bilo precizirano da Rusija s oko 4.500 graničara i otprilike istim bojem stacioniranih vojnika sudjeluje u zaštiti Armenije.

Povlačenje graničara s aerodroma, armenska vlada smatra prim korakom u odvajanju od Rusije. Taj potez je 'progurao' premijer Nikol Pašinjan, u maju ove godine tokom susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Rusija se pridržavala i drugog dijela sporazuma: ruski graničari su se povukli i s armensko-azerbejdžanske granice, gdje je Moskva 2020. postavila cijeli niz nadzornih postaja, piše Deutsche Welle.

U toj pograničnoj regiji u međuvremenu je evakuiran i jedan helidrom. On je Rusiji služio za opskrbu 'mirovnih trupa'. A njihov zadatak je bila zaštita više od 100.000 Armenaca u Nagorno Karabahu, separatističkoj i nemirnoj azerbejdžanskoj regiji. No, Armenci u septembru 2023. pobjegli pred takozvane 'antiterorističke akcije' azerbejdžanskih snaga, koja je rezultirala zauzimanjem te regije.

Na temelju izvještaja ljudi koji su pobjegli s tog područja daje se naslutiti da su ruski vojnici pomagali u razoružanju i evakuaciji Armenaca – čime su zapravo prekršili svoju stvarnu zadaću na terenu. I zato su mnogi Armenci mišljenja da razlog za gubitak Nagorno Karabaha nije bio isključivo podbacivanje vlastitih oružanih snaga. Oni imaju osjećaj da ih je Rusija izdala, da ih je ostavila na cjedilu, odnosno da Moskva u njihovom protivniku Azerbejdžanu vidi važnijeg ekonomskog i strateškog partnera.

Promatrači EU-a u Armeniji

Pritom se tu ne radi samo o Nagorno Karabahu, regije koja se nalazi u okviru međunarodno priznatih granica Azerbejdžana. Radi se i o samom armenskom teritoriju. Azerbejdžanske su trupe na njega upale u više navrata tokom 2021. i 2022. Do danas oni kontrolišu okupirane i strateški važne uzvisine na armenskoj strani zajedničke granice.

Ta povreda teritorijalnog integriteta Armenije zapravo obavezuje Rusiju kao zemlju zaštitnicu, odnosno predvodnicu obrambenog saveza OVKS, da se aktivira na strani Armenije. Ali od toga nema ništa.

Armenija se žali da OVKS nije bio čak ni usvojio rezoluciju protiv Azerbejdžana zbog takvog postupanja. Tek kada je armenska vlada u jesen 2022. po tom pitanju intervenirao kod Europske unije, OVKS je ponudio slanje izviđačke misije na teren. Ali su se Armenci odluči za promatračku misiju u režiji EU-a. Otkako promatrači EU-a nadziru granicu prema Azerbejdžanu, više nije bilo vojnih sukoba poput onih u 2021. ili 2022.

Vojne vježbe s Amerikancima

Armenija je u međuvremenu zamrzla članstvo u OVKS-u. Više na plaća članarinu, ne sudjeluje na sastancima vojnog saveza, kao ni vojnim vježbama. Umjesto toga je Armenia potražila nove partnere.

Vojnu opremu ta zemlja kupuje od Francuske, Indije i Češke. U junu su, već po drugi put, Armenci s SAD-om održali vojnu vježbu 'Eagle Partner'. Američko zapovjedništvo za područje Europe i Afrike je kao cilj tog manevra, između ostaloga, navelo treniranje zajedničkih mirovnih operacije, odnosno upoznavanje s vojnom opremom druge strane.

Armenija je od EU-a dobila deset miliona eura za svoje oružane snage, pored novca iz paketa za otpornost i rast u iznosu od 270 miliona eura. Pregovara se o liberalizaciji viznog režima za područje Schengena, odnosno o drugim koracima međusobnog približavanja.

Vlada u Jerevanu je čak razmišljala i o održavanju referenduma o ulasku u Europsku uniju.

Ekonomske veze

Rusija, zemlja koja je politički i vojno angažirana u ratu u Ukrajini, na sve to reaguje s kombinacijom izraza žaljenja, upozorenja i prijetnji. Ali do sada Moskva nije posegnula ni za jednim instrumentom kojeg bi se Armenija bojala.

Važna poluga pritom je cijena koju Rusija zahtijeva za ekskluzivnu isporuku plina. Osim toga je Rusija najvažnije izvozno tržište za armenske proizvode, te je – usprkos valu iseljavanja zbog rata u Ukrajini – i dalje značajno tržište rada za Armence. Mnogobrojne obitelji u domovini i dalje su ovisne o doznakama iz Rusije.