Gradovi u borbi za vodu: Širom svijeta traže se rješenja za globalnu nestašicu

U sve više gradova širom svijeta ponestaje vode. Održavanje cjevovoda, štednja vode ili sakupljanje kišnice: Koja od ovih metoda najbolje pomaže u snabdijevanju vodom sve većeg broja stanovnika?

Bilo da se radi o Delhiju, Cape Townu ili Meksiku – sve više gradova širom svijeta ima problema sa snabdijevanjem svog brzo rastućeg stanovništva vodom. Već sada više od 4 milijarde ljudi živi u gradovima. Do 2050. godine bi, prema procjenama, taj broj trebao porasti na oko 6,5 milijardi. Eksperti UN-a su izračunali da bi više od polovine gradskog stanovništva moglo biti pogođeno nedostatkom vode. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju ovaj problem.

U slučaju akutnog nedostatka vode, često pomaže samo racionalizacija pitke vode. Dugoročno gledano, gradovi preispituju svoje upravljanje vodama kako bi štedjeli ovaj dragocjeni prirodni resurs, prilagodili infrastrukturu i bolje iskoristili prirodne izvore vode. Koja bi rješenja mogla da funkcionišu?

Podsticanje štednje vode u domaćinstvima

Pored industrije i trgovine, i domaćinstvima je potrebna velika količina vode. U Njemačkoj dnevna potrošnja vode po osobi iznosi oko 125 litara, dok je u SAD-u to čak 300 litara. Tuširanje (40%), ispiranje toaleta (30%) i pranje veša (13%) bilježe najveću potrošnju, dok se samo četiri posto vode koristi za kuhanje i piće.

Kampanje za podizanje svijesti mogu ohrabriti ljude da sami štede vodu. Također, štedljive WC-školjke, tuševi i efikasne mašine za pranje veša često troše manje od polovine vode u odnosu na prethodne modele, piše Deutsche Welle.

Cape Town, grad koji se već godinama bori s velikim problemima s vodom, oslanja se na podizanje svijesti i modernizaciju. Grad je pokrenuo besplatne popravke sanitarnih uređaja u domaćinstvima s niskim primanjima i povećao cijene vode za potrošače kako bi ih potaknuo na štednju. Tokom sušne 2018. godine, grad je uspio smanjiti prosječnu potrošnju vode na samo 50 litara po osobi.

I kanadski grad Vancouver priprema se za sve veći stres zbog nedostatka vode. Da bi smanjili potrošnju, cijena vode iz gradskog sistema u sušnom ljetu je 25 posto veća nego u kišovitoj zimi.

Održavanje vodovodnih mreža i modernizacija infrastrukture

Cijevi, koje propuštaju vodu i zastarjela vodovodna mreža dovode do velikih gubitaka vode. U Evropi se tako gubi više od četvrtine pitke vode. U nekim gradovima širom svijeta, čak 60 posto vode ne stiže do slavina. Popravak cijevi može značajno smanjiti gubitke ovog resursa.

Tokio, jedan od najgušće naseljenih gradova na svijetu, imao je do prije nekoliko decenija 15 do 20 posto gubitaka vode zbog pukotina odnosno rupa u cijevima. Sada su ti gubici manji od tri posto. Mreža cijevi duža od 27.000 kilometara stalno se nadzire, kontroliše i obnavlja. Efikasno upravljanje vodom u gradovima postaje sve važnije kako bi se zadovoljile rastuće potrebe.

Prilikom izgradnje novih objekata, cijevi se odmah mogu bolje planirati kako bi se izbjegli gubici u transferu vode.

Međutim, u mnogim gradovima a posebno u naseljima koja se brzo grade, još uvijek nedostaje odgovarajuća vodovodna infrastruktura. S druge strane, bogatiji dijelovi grada obično su bolje snabdjeveni vodom.

Korištenje kišnice i ponovna upotreba pročišćene otpadne vode

Umjesto korištenja dragocjene pitke vode za ispiranje toaleta, pranje veša ili industriju, u te svrhe se može koristiti sakupljena kišnica ili pročišćena otpadna voda, tzv. siva voda.

U novim gradskim četvrtima, na primjer, u Melbourneu (Australija) i Aarhusu (Danska), kišnica se odvodi sa ulica i trotoara, filtrira a zatim koristi u okolnim zgradama. U mnogim gradovima u SAD-u, Indiji, Tajvanu, Španiji i Turskoj, upotreba kišnice u novosagrađenim objektima je već sada obavezna.

Umjesto ispuštanja otpadne vode nakon filtriranja u rijeke, mnogi gradovi sada podstiču njenu ponovnu upotrebu. Na primjer, jedna trećina vode u Pekingu je pročišćena otpadna voda. Ona se uglavnom koristi za vegetaciju, čišćenje ulica, autopraonice i ispiranje toaleta.

Također, u Madridu se gradski parkovi sada navodnjavaju pročišćenom otpadnom vodom. U Singapuru se pročišćena otpadna voda, kroz dodatnu fazu pročišćavanja, čak pretvara u pitku vodu.

Sakupljanje vode i koncept "spužvastog grada"

Dok tokom sušnih perioda nedostaje vode, raste broj snažnih kišnih oluja, koje uzrokuju poplave. Problem za gradove: preopterećena kanalizacija i previše nepropusnih površina, koje ne dopuštaju da kišnica dovoljno duboko prodre u zemlju. Kineski grad Wuhan i grad-država Singapur postali su pioniri koncepta tzv. "spužvastog grada".

U gradovima su pronađena mjesta, gdje se višak kišnice može skladištiti – od podzemnih rezervoara do zelenih površina i zelenih krovova, sa kojih kišnica može prodrijeti u zemlju. Propusni materijali za ceste i ulice također pomažu da voda prodre u tlo.

Sakupljena voda se može ponovo koristiti, a dodatno gradsko zelenilo pomaže u sistemu hlađenja.

Samo u Kini sada postoji više od 60 "spužvastih gradova", a ovaj koncept se sada koristi širom svijeta za preuređenje gradskih površina. U Evropi se tako preuređuje danska prijestolnica Kopenhagen.

Regeneracija prirodnih rezervoara vode i zaštita izvora vode

Za gradove je od ključne važnosti zaštititi i obnoviti prirodne izvore vode u okolini.

Na primjer, kolumbijska prijestolnica Bogotá se do 80 posto opskrbljuje vodom sa okolnog planinskog područja, iz jedinstvenog ekosistema s močvarama i jezerima. Međutim, zbog prekomjerne upotrebe zemljišta od strane poljoprivrednika, snabdijevanje vodom je ugroženo. Kolumbijski dobavljač vode nastoji se suprotstaviti ovom trendu otkupom zemljišta i podizanjem svijesti kako bi obnovio izvore vode.

Uklanjanje posebno žednih biljaka u vodozahvatnom području također može pomoći. U Cape Townu su, na primjer, mnogi borovi i eukaliptusi zamijenjeni otpornijim domaćim grmovima po imenu fynbos.