Glad nije prirodna katastrofa

Piše: Rachel Brooks

Dok se zapadne države, koje su nekada vladale afričkim kontinentom, hrvu sa ekonomskom krizom zapanjujućih razmjera, rog Afrike je zadesila najgora suša u zadnjih 60 godina. Međutim, glad koja se širi istočnom Afrikom nije uzrokovana nedostatkom zaliha, već distribucijom. Ukratko, glad nije jednostavno užasna prirodna katastrofa, već problem uzrokovan ljudskim faktorom, problem internacionalne politike, bolje rečeno imperijalizmom. Za sve konkretne probleme postoje konkretna rješenja.

Najgori oblik ljudske patnje

Najgora suša u posljednjih 60 godina najviše je pogodila države na Rogu Afrike: Džibuti, Etiopiju, Keniju, Somaliju i Ugandu. Posebno su pogođene Etiopija i Somalija, što se, naravno, može pripisati nestabilnosti vlada ovih država. Kao posljedica suše, mnoge su životinje uginule, a žetva već godinu za godinom podbacuje. Kao što je objasnila jedna Somalka, „nema svježeg mlijeka jer je tako mnogo životinja uginulo“. U sjevernoj Keniji djeca pješače i do 20 kilometara kako bi došla do vode. Mnoge porodice ne mogu obezbjediti ni jedan obrok dnevno.

Glad je prisilila ljude da traže utočište u kampovima za pomoć, s nadom da će dobiti nešto hrane od međunarodnih humanitarnih organizacija. Trenutno najveći izbjeglički kamp na svijetu, Dabaab, nalazi se na granici Somalije i Kenije. Procjenjuje se da u njega svakodnevno pristiže 1.300 ljudi kako bi izbjegli izgladnjivanje i nasilje u Somaliji. Procjene također kažu da se u ovom kampu trenutno nalazi 370.000 ljudi, povećavajući tako pritisak na već preopterećene humanitarne organizacije. Humanitarni radnici Oxfama tvrde da se radi o najgorem obliku ljudske patnje koje su ikada vidjeli, budući da veliki broj somalijske djece umire na putu za kampove.

Teško je vjerovati da dvadeset godina nakon što je Bob Geldof započeo sa svojom misijom „nahranimo svijet“, još uvijek slušamo o sušama i masovnom umiranju od gladi. Zbog čega, uprkos tome što Zapadnjaci zavlače ruke duboko u svoje džepove, Afrika još uvijek preživljava prehrambene krize ogromnih razmjera. Na web stranici Oxfama se nalazi direktan link na stranicu na kojoj možete donirati 50 funti kako bi ste jednoj porodici obezbjedili hranu za dvije sedmice. Britanska vlada se, u svrhu borbe sa epidemijom gladi, obavezala isplatiti 38 miliona funti, no budući da mnoge od spomenutih država duguju milijarde, ova pomoć nije ništa drugo do formalna gesta. Tokom decenija kampanja „smanjite dugovanja“ koje su provodile različite NGO organizacije, stanje se nije nimalo poboljšalo, štoviše drastično se pogoršalo. Pravo je pitanje sljedeće: Da li nema hrane ili joj je cijena prevelika da bi je 'obični' ljudi mogli sebi priuštiti?

Glad je politički proizvod

Naravno da su teške suše posljedice prirodnih katastrofa, ali su rezultirajuće humanitarne katastrofe u cjelosti krivica kapitalizma i nejednakosti koje isti proizvodi.

Zbog čega se distribucija hrane i humanitarna pomoć oslanja uglavnom na dobrotvorni rad? Hrana je dostupna u mnogim dijelovima regiona, ali s obzirom da se ovi resursi smatraju 'oskudnim' cijene vrtoglavice rastu, između ostalog i zbog podređenosti variranju cijena na međunarodnom tržištu. Svjetski pokret za razvoj ističe posebno odvratan trend internacionalnog finansijskog kapitala: špekulacije hranom!

Banke, hedge fondovi i mirovinski fondovi se klade na cijene sortirane hrane na međunarodnom tržištu.

Barclays Capital, Morgan Stanley i Goldman Sachs su razotkriveni kao najgori prijestupnici, ne samo zbog vlastitih špekulacija, već zbog omogućavanja hedge fondovima da rade isto kroz razvijanje novih načina kreditiranja.

Profit Barclays Capitala na špekulacijama hranom se procjenjuje na 340 miliona funti, što je uvećalo troškove sortiranja hrane širom svijeta. Indeks cijene hrane Organizacije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu je dosegao rekordne visine. Deborah Doane, direktorica Svjetskog pokreta za razvoj vjeruje da „nedostatak transparentnosti na ovim tržištima zabrinjujuće podsjeća na ponašanje koje je dovelo do finansijskog kraha 2008. Kao i u slučaju svakog drugog iracionalnog finansijskog mjehura, investitori gomilaju novac baziran na kratkoročnim profitima, uprkos posljedicama.“

Glad nije prirodna katastrofa

Ako se oslonimo na dokaze Svjetskog pokreta za razvoj, epidemija gladi koja pogađa Afriku je krivica ljudskog faktora, a ne prirode. A ti ljudi imaju imena i lica i dijelovi su institucija koje profitiraju na siromaštvu i tragediji ljudskih bića. Afrika je nerazvijena ne zbog „nazadnosti“ ljudi koji tamo žive, već je konstantna kriza direktno povezana sa dugogodišnjim pljačkanjem  kontinenta od strane zapadnih sila. Mnoge države u regionu bile su u bližoj ili daljoj povijesti žrtve imperijalističkih intervencija. Etiopija i Somalija su istorijske žrtve zapadnih imperijalističkih država.

Joseph Stiglitz, nekadašnji šef Svjetske banke je ustanovio da se etiopsko siromaštvo ponajviše može 'zahvaliti' IMF-ovom restruktuiranju etiopske ekonomije. Te rane još uvijek nisu zacijelile.