Gisele Pelicot: Kako je žena heroina poljuljalja stavove u Francuskoj

Svakog jutra, redovi su se stvarali prije zore. Grupe žena – uvijek žene – stajale su u jesenjoj hladnoći na pločniku pored prometne obilaznice, ispred staklene i betonske zgrade suda u Avinonu.

Dolazili su iz dana u dan. Neki su doneli cvijeće. Svi su htjeli da budu na mjestu da aplaudiraju Gisele Pelicote dok je namjerno koračala uz stepenice i kroz staklena vrata. Neki su se usudili da joj priđu.

Nekolicina je uzvikivala: "S tobom smo, Gisele" i "Budi hrabra". Većina je tada ostala, nadajući se da će osigurati mjesta u javnoj prelivoj prostoriji u zgradi suda odakle su mogli gledati postupak na televizijskom ekranu. Bili su tu da posvjedoče o hrabrosti jedne bake, dok je mirno sjedila na sudu, okružena desetinama svojih silovatelja.

"Vidim sebe u njoj", rekla je Isabelle Munier (54). "Jedan od muškaraca na suđenju je jednom bio moj prijatelj. To je odvratno."

"Postala je figura feminizma", rekla je Sadjia Djimli (20).

Ali došli su i iz drugih razloga. Iznad svega, činilo se, tražili su odgovore. Dok Francuska razmatra implikacije svog najvećeg suđenja za silovanje, koje bi trebalo da se završi ove nedelje, jasno je da mnoge Francuskinje – i to ne samo one u zgradi suda u Avinjonu – razmišljaju o dva fundamentalna pitanja.

Šta bi to moglo reći o Francuzima – neki bi rekli svi muškarci – da je njih 50, u jednom malom, ruralnom kvartu, očigledno bilo spremno da prihvati slučajni poziv na seks sa nepoznatom ženom dok je ležala, bez svijesti, u strancu spavaća soba?

Drugo pitanje proizilazi iz prvog: dokle će ovo suđenje ići u pomaganju u borbi protiv epidemije seksualnog nasilja i silovanja uz pomoć droga, te u osporavanju duboko ukorijenjenih predrasuda i neznanja o stidu i pristanku?

Pojednostavljeno, da li će hrabri stav Gisele Pelicot i njena odlučnost – kako je rekla, da "sramno zamjeni strane" od žrtve do silovatelja – nešto promijeniti?

Iza maski optuženih

Dugo suđenje stvara sopstvenu mikroklimu i, tokom proteklih sedmica, u Avinjonskoj Palati pravde razvila se čudna vrsta normalnosti. Usred TV kamera i gomile advokata, prizor desetina navodnih silovatelja – lica koja nisu uvijek skrivena iza maski – više nije izazivao šok koji je imao na početku.

Optuženi su se šetali okolo, ćaskali, šalili se, hvatali kafu iz aparata ili se vraćali iz kafića preko puta, i pritom su na neki način isticali suštinski argument svojih različitih strategija odbrane: da su to samo obični momci, unakrsni dio francuskog društva , koji je tražio "swinging" avanturu na internetu i upao u nešto neočekivano.

"Taj argument je najšokantnija stvar u ovom slučaju. Potresno je razmišljati o tome", kaže Elsa Labouret, koja radi za francusku aktivističku grupu, Dare to be Feminist.

"Mislim da većina ljudi u dugotrajnim vezama s muškarcima o svom partneru misli kao o nekom od povjerenja. Ali sada postoji osjećaj identifikacije za mnoge žene. Kao, 'u redu, to se može meni dogoditi' .

"Ovo nisu kriminalci", nastavlja ona. "Upravo su otišli na internet... Dakle, moguće je da se slične stvari dešavaju svuda." To je gledište široko rasprostranjeno, ali i osporavano u Francuskoj.

Francuski institut za javnu politiku objavio je podatke 2024. koji pokazuju da u prosjeku 86% pritužbi na seksualno zlostavljanje i 94% silovanja ili nije procesuirano ili nikada nije došlo do suđenja, u periodu između 2012. i 2021. godine.

Tokom četvoromjesečnog suđenja, na kraju svake pauze u sudnici, optuženi bi se okupljali kraj detektora metala prije nego što bi projurili pored novinara koji su uglavnom bili ženski, također čekajući da uđu u vijeće. Unutra, jedan po jedan, muškarci su došli na red da podijele svoje račune.

Sudski imenovani psihijatar Laurent Layet svjedočio je da optuženi nisu bili ni "čudovišta" ni "obični ljudi". Neki su plakali. Nekoliko ih je priznalo. Ali većina je ponudila niz izgovora, a mnogi su rekli da su jednostavno "slobodnjaci" - kako su to Francuzi rekli - koji su se prepuštali fantazijama para, i da nisu imali načina da znaju da gospođa Pelicot nije pristala. Drugi su tvrdili da ih je Dominique Pelicot zastrašila.

Ne postoji uočljivo grupisanje po godinama, poslu ili društvenoj klasi. Dvije osobine koje svi dijele su da su muškarci i da su stupili u kontakt na ilegalnom online chat forumu zvanom Coco, poznatom po opsluživanju svingera, kao i po privlačenju pedofila i dilera droge. Prema francuskim tužiocima, stranica, koja je zatvorena ranije ove godine, navedena je u više od 23.000 izvještaja o kriminalnim aktivnostima.

BBC je otkrio da je 23 od onih kojima se sudi – ili 45% – imalo ranije krivične osude. Iako vlasti ne prikupljaju precizne podatke, prema nekim procjenama to je otprilike četiri puta više od nacionalnog prosjeka u Francuskoj.

"Ne postoji tipičan profil muškaraca koji počine seksualno nasilje", zaključio je Labouret.

Jedna osoba koja je pratila slučaj pomnije od većine je Juliette Campion, francuska novinarka koja je bila na sudu tokom cijelog suđenja kako bi izvještavala za javni servis France Info. "Mislim da se ovaj slučaj mogao dogoditi i u drugim zemljama, naravno. Ali mislim da mnogo govori o tome kako muškarci vide žene u Francuskoj... O pojmu pristanka", kaže ona.

"Mnogi muškarci ne znaju šta je zapravo pristanak, tako da [slučaj], nažalost, mnogo govori o našoj zemlji."Slučaj Pelicot svakako pomaže u oblikovanju kontura stavova o silovanju širom Francuske. Grupa istaknutih Francuza, uključujući glumce, pjevače, muzičare i novinare, 21. septembra je napisala javno pismo koje je objavljeno u Liberation novinama, tvrdeći da je slučaj Pelicot dokazao da muško nasilje "nije stvar čudovišta".

"To je pitanje muškaraca, gospodina Everymana", navodi se u pismu. "Svi muškarci, bez izuzetka, imaju koristi od sistema koji dominira ženama."