Dopisnik britanskih medija u Hezbollahovim tunelima u Libanu: Jezivi prizori

Dopisnik britanskog The Telegrapha iz Berlina, James Rothwell, imao je priliku prošetati jednim tunelom Hezbollaha, libanske šijitske skupine koju podupire Iran, i svoje je dojmove podijelio javnosti u svojem tekstu objavljenom u četvrtak, 26. septembra.

Navodi da, kad je napravio svoje prve korake u golemom tunelu, koji se proteže od zlaznog otvora sjevernoj izraelskoj pokrajini Galileji duboko u utrobu zemlje, zrak je postao kiseo i prepun prašine. Tunel, koji su otkrile izraelske snage i odmah ga zatvorile 2019. godine, bio je dug 800 metara i protezao se do dubine od 80 metara, a cijelog su ga iskopali borci Hezbollaha ručnim bušilicama, malo po malo.

Spuštajući se stepenicama u polumrak, pokraj zidova slabo osvijetljenih svjetlećim električnim kablovima, bilo je, navodi autor, gotovo teško povjerovati da je takav divovski tunel iskopala neka tajanstvena grupa, a ne industrijski bageri. Dokazi su mu, kako kaže, bili pred očima - posvuda po zidovima tunela nalazili su se cilindrični tragovi koje su ostavile ručne bušilice Hezbollahovih ljudi, koji su sigurno proveli stotine, ako ne i hiljade sati mukotrpno radeći u tami.

Bilo je potrebno nekoliko minuta da se spusti do dna tunela, koji je završavao u zidu ruševina na mjestu gdje su Izraelske obrambene snage (IDF) blokirale put koji vodi u Liban. Tunel je obišao u maju 2020. godine sa zapovjednikom izraelske vojske, u vrijeme kada je sveobuhvatna izraelska invazija na Liban bila samo neka nejasna mogućnost.

S obzirom na moguću kopnenu invaziju koja prijeti, tunel nudi samo kratak uvid u tu vrstu zatvorenog, teškog teritorija s kojim će se u slučaju ulaska u Liban suočiti izraelske snage. To je također samo dio Hezbollahovih ogromnih mogućnosti i resursa, koje također uključuju goleme količine preciznih iranskih projektila prokrijumčarenih u Liban preko Sirije.

Gradio se u tajnosti 14 godina

"(Bilo je potrebno) 14 godina da se izgradi i samo je nekoliko ljudi unutar Hezbollaha znalo za to", rekao je Rothwellu pukovnik Roi Yosef Levy, tadašnji zapovjednik izraelske brigade zadužene za sjevernu granicu, dok mu je pokazivao tunel. Da tunel nije otkriven, Izrael sumnja da bi bio iskorišten za iznenadni napad na sjever zemlje, možda za uzimanje talaca i njihovo odvođenje u Liban.

Strahuje se da je Hezbollahova mreža tunela postala još veća i sofisticiranija u četiri godine od otkrića ovog tunela, što predstavlja velik izazov za Izraelce ako se odluče za kopnenu invaziju na južni Liban. Izrael također procjenjuje da se mreža tunela, koja se može koristiti za skrivanje udarnih grupa za napade ili premještanje zaliha, proteže stotinama kilometara.

Hezbollah je nedavno objavio snimku koja prikazuje kako kamion s raketnim bacačima prolazi kroz duge, vijugave tunele. Isti propagandni video uradak također prikazuje borce Hezbollaha kako se na motociklima voze kroz tunele koji okružuju komandni centar, Imad 4, prolazeći pored postera vođe skupine Hassana Nasrallaha.

Imad 4, nazvan tako u čast Imadu Mughniyehu, pokojnom zapovjedniku Hezbollahove vojske, kompleks je inspiriran sličnim bazama u Iranu i Sjevernoj Koreji, a vjerovatno je izgrađen u dolini Bekaa, a ne u južnom Libanu. Nasrallah tvrdi da je grupa počela širiti mrežu tunela nakon izraelsko-libanskog rata 2006. godine, a Izrael kaže da su tuneli protežu kroz kuće u selima i drugim zajednicama diljem južnog Libana.

Mreža tunela i dalje je obavijena velom tajne i predstavlja nešto nepoznato u svakom budućem ratu između dviju zemalja. Neki izraelski analitičari nazivaju liban "zemljom tunela" i kažu da tamošnji graditelji crpe inspiraciju, a možda i izravnu ekspertizu iz sličnih podzemnih mreža u Iranu i Sjevernoj Koreji.

Ronen Solomon, izraelski obavještajni analitičar koji je služio u izraelskoj vojsci kao pratnja inženjerskom timu koji je rušio tunele još davne 1984. godine, rekao je da bi njihovo uništavanje bilo iznimno složeno. "Ako Izrael želi napasti tunele, Izrael mora napasti zgrade, a to će, posebno u Bejrutu, biti početak rata", rekao je.

Kaže da postoji pet različitih vrsta tunela - ofenzivni tuneli kakvi se vide na granici s Izraelom, logistički tuneli, mreža tunela koje je Iran izgradio za Hezbollah u južnom Libanu, te sistemi tunela izgrađeni u svrhu krijumčarenja zaliha preko Sirije. Tu su i tuneli za skladištenje projektila i protuzračnih obrambenih sistema koji su izgrađeni u planinskim područjima libanske doline i drugim dijelovima Libana. Na kraju, tu su i tuneli koji se koriste za podzemna postrojenja za lansiranje projektila.

Mreža prolazi kroz kuće, zgrade...

"Sada su tuneli sličniji onome što vidimo u Iranu. Postoje tuneli ispod sela u južnom Libanu, prikriveni stablima, u kojima su smješteni lanseri projektila, a u Bejrutu se nalaze ispod zgrada, kao što smo vidjeli u Gazi. Ima i nogometnih igrališta iznad njih u južnom Libanu", kaže Solomon.

Tuneli su samo dio Hezbollahovih resursa, koji su daleko sofisticiraniji i veći od oružja koje je Hamas gomilao u Pojasu Gaze. Govori se da Hezbollah ima desetke hiljada projektila, uključujući sofisticirano precizno navođeno oružje poput Fateh-110 iranske proizvodnje i M-600 sirijske proizvodnje. Balističke rakete kratkog dometa imaju domet od 250 do 300 kilometara i nose visokoeksplozivne bojeve glave od 450 do 500 kilograma.

Hezbollah se tokom rata 2006. godine uspio dočepati izraelske protutenkovske rakete Spike, što je samo po sebi uspjeh. Zatim je projektil predao Iranu, koji ga je počeo proizvoditi i obrnutim inženjeringom stvorio vlastitu verziju. Iranska verzija je nazvana Almas (‘dijamant‘ na jeziku farsi), a kao i originalna raketa Spike, može pogoditi mete izvan vidnog polja te se ispaljivati ​ručno, iz vozila, helikoptera i s mora. Projektil Almas predstavlja značajnu prijetnju izraelskim vojnicima koji su stacionirani uz granicu jer sistem protuzračne odbrane nije sposoban detektirati ih ili oboriti zbog leta na maloj visini. Hezbollah ima na raspolaganju hiljade manjih raketa - od kojih je većina korištena od 8. oktobra za napade na sjever Izraela - poput nenavođenih raketa Falaq-1 Falaq-2 te raketa Kaćuša.

Nenavođeni projektili su ništa u usporedbi s onim što je Hezbollah od tada uspio nabaviti. Dror Doron, viši savjetnik u kampanji Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana, koji je također radio kao viši analitičar u uredu izraelskog premijera, rekao je da je pokojni Imad Mughniyeh bio taj koji je pokrenuo proces ponovnog naoružavanja. Nakon što je Izrael ubio Mughniyeha 2008. godine, navodi Doron, Iranska revolucionarna garda (IRGC) je preuzela projekt. "Bio je to projekt temeljen na Iranu", navodi Doron. Krijumčarenje balističkih projektila i drugih projektila dugog dometa s preciznim navođenjem u Liban preko Sirije potaknulo je Izrael da pokrene kampanju zračnih napada u Siriji 2014. kako bi gađao konvoj koji nosi projektile, dodao je. "Izrael je identificirao Siriju kao ključan element na ruti opskrbe tim projektilima".

Hezbollah je proizvodio oružje unutar Libana, što je Izraelu onemogućilo da gađa te mete jer bi se to smatralo ratnim činom. Haos građanskog rata u Siriji i razne regionalne grupe koje su se uključile u sukob, olakšali su, pak, Izraelu izvođenje uzastopnih zračnih udara od 2014. godine nadalje.

Što se tiče kopnenih snaga, procjenjuje se da Hezbollah ima čak 100 hiljada obučenih boraca, a od toga 20 hiljada stalnih boraca. Prošlosedmični napad na Hezbollah, u kojem su masovno eksplodirali dojavljivači (pejdžeri) i voki-tokiji viših članova skupine, djelomično je smanjio njihov broj. Libanski dužnosnici tvrde da je čak 3000 ljudi povrijeđeno samo u eksplozijama dojavljivača.

‘Moraš jako mrziti da izgradiš ovo‘

Izrael trenutačno izvodi svakodnevne, opsežne zračne napade diljem južnog Libana kako bi gađao raketne arsenale Hezbollaha, za koje navode da su skriveni unutar stambenih zgrada. Nije poznato koliko je projektila Izrael uništio, ali prema IDF-u radi se o hiljadama.

Nakon rata 2006. između Izraela i Hezbollaha, Rezolucija 1701 Vijeća sigurnosti UN-a pozvala je na trajni prekid vatre, kao i na uklanjanje Hezbollaha iz južnog Libana i razoružanje militantnih grupa. Hezbollah je učinio upravo suprotno, prema izraelskim vojnim stručnjacima i bivšim visokim dužnosnicima, koji su za The Telegraph rekli da je Hezbollah počeo obnavljati svoje vojne sposobnosti, posebice svoj raketni arsenal. Nekoliko zemalja bilo je uključeno u taj proces, a najvažniji su bili financijski podupiratelji u Teheranu.

Dok se iščekuje moguća kopnena ofenziva, Yaakov Amidror, bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost, kaže da je "najveća pogreška" Izraela što nije poduzeo odlučnu akciju protiv Hezbollaha ranije, čak i prije rata 2006. godine. "Prije 2006. Izrael je bio pasivan i nije bio spreman uložiti bilo kakve napore kako bi spriječio Hezbollah u izgradnji svojih vojnih kapaciteta”, rekao je Amidror za The Telegraph.

Prema njegovim riječima, Izrael sada ima dva cilja - osigurati da Hezbollah u budućnosti neće moći izvesti vlastitu verziju 7. oktobra te degradirati Hezbollahove vojne sposobnosti do te mjere da neće moći odvratiti Izrael u budućnosti.

Tokom obilaska napadačkog tunela u Galileji 2020. godine, navodi James Rothwell, pukovnik Levy je rekao da je čak i on bio zadivljen njegovim razmjerima, unatoč tome što je veteran Drugog libanskog rata. "Oni se ne odmaraju", rekao je Levy, koji je poginuo u borbi protiv Hamasa pri upadu palestinske skupine u Izrael 7. oktobra prošle godine. "Svako jutro se probude i upitaju se: ‘Šta mogu učiniti da pomognem za dan kad počne rat?‘. Morate jako mrziti Izrael da biste izgradili ove stvari", zaključio je pokojni izraelski pukovnik.